Ko se još od nas ne sjeća naših izviđačkih domova na Palama? Ma nema takvoga izviđača i planinke da se sa radošću ne sjeća dobrovoljnih akcija na uređenju domova (bar starija generacija), ko se ne sjeća mnogih izleta, smotri, takmičenja u orijentacionim krosevima, dizanju šatora, mnogih izviđačkih gradskih i republičkih škola. Domovi na Palama bili su mjesto okupljanja mnogih generacija. Polazak je uvijek bio sa Stare željezničke stanice (preko puta hotela "Bristol"), a kasnije sa Bistrika, odakle smo putovali nezaboravnim "ćirom". Krivudava uskotračna pruga koja je išla padinama Trebevića uz Miljacku vodila nas je preko Dovlića do našeg odredišta. Čini mi se da mi i sada odzvanja zvuk "ćirine" lokomotive, te da osjećam još dim iz lokomotive prolazeći brojne tunele. Zbog želje da ponovo vidim naše domove, prilikom posjete Sarajevu skoknuo sam i do Kalovitih brda, do naših domova. Emocije su bile i ostale pomiješane. Radostan sam bio šetajući oko domova, livadama iznad domova, a tužan jer tamo danas nema nas – sarajevskih izviđača. Danas se domovi koriste kao Ekonomski fakultet sa Pala, te internat za mlade studente. Ipak, kao nepopravljivi optimista, nadam se dolasku dana kada će izviđački domovi na Palama pripasti onima kome i stvarno pripadaju – sarajevskim izviđačima!
No comments:
Post a Comment