Sunday, 16 January 2011

OTIŠLA JE I JELENA

Redakcija BLOGA se izvinjava zbog kašnjenja ovog priloga. Iz opravdanih razloga prilog objavljujemo sa znatnim zakašnjenjem. Molimo sve ožalošćene da uvaže ovu ispriku.

Ja lično smatram da nikada nije kasno i da u našem BLOGU uvijek mora biti mjesta za likove kao što je bila Jelena Parezanović-Dizdarević.

Poslije 7 dugih i teških godina borbe, popustila je pred teškom bolesti. Otišla je još jedna planinka-brđanka iz Čičinog odreda. Ugasila se iskra u oku koja je uvijek najavljivala nova iznenađenja, smicalice i frku na akcijama. Puna akcije i dinamike, iskrenog drugarstva i spremnosti na pomoć, ostavila je dubok pečat na sve koji su je poznavali. Ja sam imao sreću i zadovoljstvo da me, iako mlađeg, prihvati za prijatelja i saradnika u mnogim dobronamjernim nestašlucima, koji su redovno završavali bez problema i na zadovoljstvo svih prisutnih.
Na žalost (moju), pred kraj zimovanja na Bobovcu 1965. g. uhvatili su me da pušim i kao maloljetnika me kaznili, isključenjem iz odreda. (Neću im nikad oprostiti.)
Naše druženje se tako svelo na povremene susrete, ali uvijek srdačne i vesele.
Život nas razbaca na sve strane, ali opet smo se ponekada viđali.
Sve do odvratne i tužne vijesti.


Bila mi je čast i zadovoljstvo što sam te poznavao i mogao se smatrati tvojim prijateljem. Svaki trenutak u tvom društvu bio je veseo i zabavan. Pamtit ću iskru tvog oka i sjećati se zajedničkih doživljaja, sa izuzetnim zadovoljstvom.

Siguran sam da ovako misle svi koji su te poznavali. Možda u nekom drugom životu (ako ga ima) popušimo zajedno, još neku cigaretu.

Ispred redakcije BLOGA:

Miroslav Topić-Cober

1 comment:

Borna said...

Duboko suosjećam sa obitelji i sa izviđačkim drugovima naše planinke i kasnije brđanke Jelene Parezanović - Dizdarević jer je otišla. Žao mi je zbog fizičke boli i muke koju je podnijela, zbog brige i tjeskobe što je osjećala u želji za ozdravljenjem ona, njezini najmiliji i svi koji su je voljeli.Nisam je lično upoznao (postoji mogućnost da smo se na nekoj velikoj akciji vidjeli), ali smo kao izviđači bili rodbina. Vječnost postoji.
Borna Šulc