Mnogo sam se obradovala ovom vašem / našem blogu. Osim tekstova i fotografija iz ranijeg doba, želja mi je da dam svoj doprinos o stanju izviđačke organizacije u Sarajevu danas. Pa evo šta sam napisala:
U januaru 1996. godine Savez izviđača Kantona Sarajevo je organizirao prvu poslijeratnu školu za vodnike, koja se održala u Banovićima. To je bio prvi izlazak naše djece iz grada i značilo je pogled u svijet, jer sve što nije bilo Sarajevo za nas je bio svijet. Školu su uspješno završili svi polaznici, njih oko 40, među kojim i 10 učenika O. Š. "Osman Nuri Hadžić" i O. Š. "Ćamil Sijarić".
Te iste godine, uz podršku direktora škole, osnivaju se dva odreda izviđača na Dobrinji. Naravno, ništa od toga ne bi bilo da se slučajno na tom prostoru nisu našli stari izviđači, ali nešto malo mlađi od onih koje si spominjao iz Sarajeva.
Naša imena su Edina Fazlić i njen muž Satko, Gorana Jovanović i Emira Kršlak.
Zahvaljujući sretnoj okolnosti, jer smo svi sem Satka radili u školama, imali smo mogućnost okupiti veliki broj djece i pružiti im izvanredno iskustvo koje smo i sami stekli zahvaljujući onim malo starijim od nas.
Za ovaj protekli period uspjeli smo stvoriti 2 jaka i dobro organizirana odreda izviđača. Nabrojit ću internacionalne kampove na koje smo vodili izviđače iz Dobrinje. Italija 1999. god., Švedska – Gotland 2002., Italija – Macrame 2004., GB – oblast Essex. Stvorili smo veliki krug prijatelja iz drugih država i otvorili velike mogućnosti našim mlađim. Za ovaj put šaljem vam slike iz Italije i Engleske.
Pored toga, svake godine smo na ljetnom kampu. Aktivnosti se nastavljaju i redovno ću vas izvještavati.
Bila sam opširna, puno pozdrava svim izviđačima i planinkama, aktivnim, kao i onim koji su to nekada bili.
Emira
Thursday, 22 March 2007
Tuesday, 27 February 2007
PORUKA

Već odavno se spremam da odem do Sarajeva. Prilika je ispala, pa otuda se nećemo vidjeti sa novim prilozima narednih 20-tak dana. Potrudiću se da svojim digitalcem snimim meni i vama poznate izviđače koji žive u Sarajevu. Želja mi je da se sretnem sa Alijom Melezom, Bećkom Gribajčevićem, Kićom Laganinom, Seadom Bahtijarevićem, Zvjezdanom i Goranom Jovanović, Zlatkom Lučićem, Radetom Grbićem, Nećkom Dizdarevićem, Brankom Parlom, Hajdarom Arifagićem... Također ću pokušati i od njih da pribavim što više materijala (fotosa, komentara, sjećanja i sl.). Vidjećemo koliko ću u tome uspjeti.
A dotle, i oni koji posjete blog mogu napisati svoje komentare na već objavljene priloge, ili pak da pošalju fotose i tekst, a ako im je to teško, nek samo proslijede što žele na e-mail adresu: veskovic@yahoo.com
Do ponovnog susreta,
Z-D-R-A-V-O, zdravo, zdravo, zdravo!
Vesko
Sunday, 25 February 2007
GOGA ILIĆ "RIBIZLA" – DRUGI PUT
KRENULO JE, KRENULO!





Dragi prijatelji, kao što vidite iz ranijih javljanja, naš izviđački blog je zaživio. Na njegovim stranicama javljaju se svima nama poznati likovi izviđača i planinki sa kojima smo provodili svima nama nezaboravno vrijeme.
Ovom prilikom nam se javila i Gordana Ilić, poznatija po izviđačkom nadimku "Ribizla", koja nam je poslala nekoliko starih fotosa iz Bosanskog Novog (RTUO 68), te fotose ovih slatkih planinki kod spomenika narodnih heroja iz II svjetskog rata. Evo šta je Ribizla napisala:
Dragi izviđači,
Evo, da se i ja javim i priložim nekoliko fotografija na kojima smo mi planinke Čičinog odreda. I ja, kao i svi vi ostali, nosim u sebi najljepše uspomene na taj dio mog života – divna druženja na brojnim logorovanjima, zimovanjima, orijentacionim takmičenjima, sastancima, priredbama, smotrama...
Najdivnije i najdragocjenije od svega je to što su mi izviđači dali najbolje prijatelje, koji su još uvijek veliki dio mog života, uprkos tome što smo rasuti svuda po svijetu.
Ipak imamo tu sreću da smo nas tri planinke 'srca vesela' zajedno ovdje u Londonu – Slađa, zvana Caka, Mia i ja, Goga – zvana Ribizla, a, naravno, i stari izviđači Vesko i Minkica.
Evo, prilažem i sliku nas tri u sadašnjem izdanju.
Pozdravljam sve prijatelje koji su se javili na ovaj blog, kao i ostale izviđače:
Z-D-R-A-V-O zdravo, zdravo, zdravo!!!
Goga-Ribizla
Evo, da se i ja javim i priložim nekoliko fotografija na kojima smo mi planinke Čičinog odreda. I ja, kao i svi vi ostali, nosim u sebi najljepše uspomene na taj dio mog života – divna druženja na brojnim logorovanjima, zimovanjima, orijentacionim takmičenjima, sastancima, priredbama, smotrama...
Najdivnije i najdragocjenije od svega je to što su mi izviđači dali najbolje prijatelje, koji su još uvijek veliki dio mog života, uprkos tome što smo rasuti svuda po svijetu.
Ipak imamo tu sreću da smo nas tri planinke 'srca vesela' zajedno ovdje u Londonu – Slađa, zvana Caka, Mia i ja, Goga – zvana Ribizla, a, naravno, i stari izviđači Vesko i Minkica.
Evo, prilažem i sliku nas tri u sadašnjem izdanju.
Pozdravljam sve prijatelje koji su se javili na ovaj blog, kao i ostale izviđače:
Z-D-R-A-V-O zdravo, zdravo, zdravo!!!
Goga-Ribizla
Saturday, 24 February 2007
Planinka zvana "Zec" javlja se iz Ljubljane
Ćao,
Slike sam poslala da ih svakako staviš na blog jer meni, pored svega truda, nije uspjelo. Na prvom fotosu sam sa svojim drugaricama na Zabrđu (vježbamo brzinu dizanja šatora), dok je druga sa neke proslave 22. decembra u kasarni “Maršal Tito” u Sarajevu, gdje smo učestvovali na proslavi sa svojim programom. Samo ne znam koje godine je to bilo. Imaš pravo to s bogom, kada si rekao da ”fotosi podsjećaju na vrijeme kada je i on po zemlji hodao”. Možda možemo napraviti da opet hoda po zemlji, ja sam ti vječni optimista. Šaljem i jednu sadašnju sliku sa svojim sinovima, pa možeš i nju objaviti. Šta je tu je.
Pozdrav svima,
Snježa Mahmutović
Hvala, Snježo, nadamo se da će se tvoje prijateljice prepoznati na snimku te se javiti u komentaru.
Slike sam poslala da ih svakako staviš na blog jer meni, pored svega truda, nije uspjelo. Na prvom fotosu sam sa svojim drugaricama na Zabrđu (vježbamo brzinu dizanja šatora), dok je druga sa neke proslave 22. decembra u kasarni “Maršal Tito” u Sarajevu, gdje smo učestvovali na proslavi sa svojim programom. Samo ne znam koje godine je to bilo. Imaš pravo to s bogom, kada si rekao da ”fotosi podsjećaju na vrijeme kada je i on po zemlji hodao”. Možda možemo napraviti da opet hoda po zemlji, ja sam ti vječni optimista. Šaljem i jednu sadašnju sliku sa svojim sinovima, pa možeš i nju objaviti. Šta je tu je.
Pozdrav svima,
Snježa Mahmutović
Hvala, Snježo, nadamo se da će se tvoje prijateljice prepoznati na snimku te se javiti u komentaru.
Friday, 23 February 2007
Eto tako malo...


Nakon uvrštavanja u blog teksta, kao i izvrsnih starih fotosa Mie Kordić, imali smo namjeru objaviti jednu relativno svježu sliku dijela planinki koje danas žive u Londonu. Rekle su nam (Mia, Slađa i Goga) "stavi onu sliku na kojoj sjajno izgledamo". Slučajno sam taj fotos izbrisao, ali ga imaju njih tri. Čak ga je Goga Lacić obećala proslijediti, ali ga još nema.
Slijedeći našu već pomalo ustaljenu praksu da objavimo i neku fotografiju svježijeg datuma, ovog puta evo naše Mie Kordić. Uz njenu fotografiju objavljujemo još jedan fotos iz njene arhive. Na njemu su svima nama poznati izviđači Slobodan Ćosović-Ljupan i Ranko Ibrulj-Špico iz najmlađih izviđačkih dana. Djevojčica među njima je Ljupanova sestra.
Iako smo napomenuli način kako se javljati na blog, kao da to "ne pije vode". Dokaz tome je i javljanje Mladena Ovadije iz Kanade koje prenosimo u cijelini.
Dragi Vesko,
baš si ti dobar, i dobro je da 'ozna sve dozna' dok ima šta da dozna (prije svega ako je to dobro). Dakle, hvala na čestitkama. Dobio sam ja od tebe i čestitku za Novu godinu. Naravno, i ja tebi i tvojima, kao i londonskoj koloniji naše raje i izviđača, želim radost, zdravlje i sreću, reci im svima to. Ali ja sam nekako lijen za pisanje, pa ovo shvati i kao neko izvinjenje što ti nikad nisam ništa za 'blog' poslao. A i nemam šta, nemam nijednu sliku iz izviđačkog perioda, koliko znam.
baš si ti dobar, i dobro je da 'ozna sve dozna' dok ima šta da dozna (prije svega ako je to dobro). Dakle, hvala na čestitkama. Dobio sam ja od tebe i čestitku za Novu godinu. Naravno, i ja tebi i tvojima, kao i londonskoj koloniji naše raje i izviđača, želim radost, zdravlje i sreću, reci im svima to. Ali ja sam nekako lijen za pisanje, pa ovo shvati i kao neko izvinjenje što ti nikad nisam ništa za 'blog' poslao. A i nemam šta, nemam nijednu sliku iz izviđačkog perioda, koliko znam.
Ipak, imam nešto: to je kratki obrazovni film o snalaženju u prirodi zimi koji smo Špico, Zuka, Šok, Nećko (Aljin brat), Cana, Branka Bodnaruk, Jasna (Špicina sestra), Vesna (Vlastina sestra), ja – Gvardijan i još nekoliko izviđača snimili na Jahorini negdje oko 1970. godine za "Zastava film". Film sam pronašao prije nekoliko godina i dao kopije nekoj raji u Sarajevo, a ovu moju kopiju sam dao Popu, na Mašinu inicijativu, da je presnimi u nekom elektronskom formatu da bi se nešto od toga moglo staviti na taj tvoj i naš site. To je sad u toku i nadam se da ćemo uspjeti da ti to pošaljemo.
Eto toliko za sad, ne mogu ti, nažalost, obećati neki tekst za blog iako ti kažeš da sam ja 'čovjek od pera'. U mene je pero teško osam tona, ali ko zna, jednom će mi nešto i past' na pamet i procurit' na papir.
Poselami svu raju jednim našim starim i naivnim z-d-r-a-v-o, i budi zdrav i veseo s Minkicom i Minjom.
Eto toliko za sad, ne mogu ti, nažalost, obećati neki tekst za blog iako ti kažeš da sam ja 'čovjek od pera'. U mene je pero teško osam tona, ali ko zna, jednom će mi nešto i past' na pamet i procurit' na papir.
Poselami svu raju jednim našim starim i naivnim z-d-r-a-v-o, i budi zdrav i veseo s Minkicom i Minjom.
Subscribe to:
Posts (Atom)




