MAŠA ĐIKIĆ – posljednje izviđačko ZDRAVO

Posljednje izviđačko

Z-D-R-A-V-O

Za manje od godinu dana izviđačka organizacija izgubila je svoja tri zaljubljenika koji su joj pripadali dušom i tijelom i koji su joj ostali vjerni do kraja svojih života. Najprije Zvjezdanu Jovanović, zatim i Miru Gribajčević, a sada i Mašu Đikića.
Govoriti o sarajevskim izviđačima, a ne govoriti o našem Maši gotovo je nemoguće, jer to je Maša. Sjećaju se toga najstariji izviđači, sjećajući se mnogih susreta, logorovanja, smotri i marševa, počev od logorovanja na Berkovini, Buljaricama, Bjelim vodama…

Naš Maša Đikić, u prvom redu, prvi sa desne strane

Pripadao je organizaciji koja je imala prijatelje diljem svijeta, družio se sa svim narodnostima i od svakog od njih uzimao sve ono najbolje i vedrije.

Maše više nema. Otišao je na svoje posljednje putovanje šestog maja, jedan dragi čovjek, jedan dobri i hrabri čovjek, miljenik svih izviđača.
Bio je i pomalo "otkačen" čovjek, ali duboko humano i plemenito "otkačen". Fanatik vrlo uspješan u svom poslu i fanatik u svom životu. Vedar, veseo, uvijek spreman na šalu, najčešće na svoj račun, a to su mogli samo izuzetno pametni i obrazovani ljudi. Njegov neobičan humor bio je za sve nas neka vrsta svjetlosti. Unosio je svježinu u naše živote. Jednom riječju, obogatio je na svoj poseban način naše djetinjstvo i našu mladost.
Sarajevo je srećan grad, njegovi izviđači posebno, jer su imali i imaju tako drage, časne i umne ljude kakav je bio i naš Maša Đikić. Ostaće nam trajno sjećanje na ovog dragog i nadasve veselog čovjeka.
Dragi Maša, neka ti je laka zemlja bosanska i hvala ti na drugarstvu i ljubavi koju si nam darivao.
U ime najstarije generacije sarajevskih izviđača,
Vahida Mičijević