Friday 14 May 2010

ŠTA JE OVO, PRIJATELJI MOJI? NIKO NE PIŠE


I evo dođe taj dan, dragi moji planinke i izviđači kao i pripadajući podmlatku. Svako jutro otvaram blog nadajući se da ću naći priloge ljudi iz moje kategorije, odnosno bivših. I mogu vam reći da sam se već počeo brinuti. Javljaju se bivši, sadašnji i budući sa svih strana bivše nam domovine, ali od mojih bivših sarajevskih ni znaka. Šta je bilo sa profesorom iz Pariza (Osipov), čovjekom koji je znao napisati i opisati događaj u sitnicu, da ti je sve jasno poslije prvog čitanja. Ja znam da je Pariz velik, ali on već dugo živi tamo i nije da se negdje izgubio. Nestrpljivo očekujem izvještaj iz francuske metropole.
Za Emira se iskreno brinem da nije gdje zalutao u švedskim šumama. Još danas, poslije erupcije vulkana na Islandu?
Željko Majstorović je vjerovatno negdje u oblacima. Čovjek zaprijetio i izgubio se. Majstore, daj jednu, ali tačnu vremensku. I dokle će taj vulkan. Eto, Željko, tema pa nam piši. Nemoj da ja sada prijetim.
Ako ovako nastavim, neće mi biti dosta kilometar papira. Imena naviru k'o plima. Moja dobra drugarica Gorana Jo. Hajde što se meni ne javlja, nisam ni ja njoj odgovorio na zadnji mali. Ali ko joj se sa bloga zamjerio. Pa Gunđo, o kome je bilo toliko riječi. Itd. itd.
Dođoh ja na kraj i sjetih se da nisam spomenuo najvažnijeg. Mene. Dok sam kritikovao moje parnjake, pade mi na pamet da se ni ja baš nisam satirao od javljanja. Pa evo da se tuspasim. Sada mogu serbez opet u krpe.
Do sljedećeg javljanja, voli vas sve skupa,

Dado Hegenberger

No comments: