Thursday 17 July 2008

EVO NAS OPET!

Evo nas opet vama! Naš odmor bio je, što bi naš izviđački prijatelj, ex-političar Emir Omanović, rekao: u "radnoj i konstruktivnoj atmosferi". I gle kakvog iznenađenja! U Herceg Novom smo se sreli sa nama dragim Coberom (Miroslav Topić), kao i sa Srđanom Perovićem, koji je na odmor doputovao iz Ottawe iz Kanade. Ne treba trošiti riječi i emocije kako je izgledao taj susret. Kupali smo se zajedno, klopali po restoranima, izlazili navečer... ma bilo nam je lijepo. A kako i neće, jer sve naše priče, razgovori svodili su se na vrijeme provedeno u izviđačima. I mnogima od vas (diljem ove male planete) štucalo se.



A onda na blogu (iako je "mrtva sezona") ugledasmo prilog svima nama znane teta-Zvjezdane. Njen prilog je jedna emotivna iskrica sjećanja sa pijetetom, ali i tugom, na neka vremena koja nas sve vezuju. I onda se upitasmo. Da li je moguće da na ovom našem zajedničkom blogu nas nešto nema? Još više nas je inspirisala rečenica "da ne stavljamo naziv ko šalje fotose". Da, draga naša teta Zvjezdana, znamo i te kako dobro da mnogi od onih koji ovaj blog prate i nemaju svoje drage porodične i fotografije koje ih vežu za našu mladost. Znamo iz iskustva našeg prijatelja (ex-profesionalnog fotografa koji živi u Kanadi) da bi mnogi dali sve da su uspjeli sačuvati dio svoje porodične istorije, pa i istorije naše organizacije.


Ono što ne znamo ili pak ne možemo razumjeti jesu sljedeće konstatacije:


– znamo da naš blog (redovno ili povremeno) čita jedan široki krug naših izviđačkih prijatelja, jer imamo ugrađeni program gdje to vidimo;


– znamo da imamo dosta naših prijatelja koji sigurno imaju mnogo fotografija u svojim porodičnim albumima iz doba kada su bili skupa sa nama na raznim izletima, logorovanjima, zimovanjima, akcijama, smotrama... znamo da su im fotografije pohranjene u albumima, kutijama, koferima, sada već prekrivenim prašinom;


– znamo mnogo naših prijatelja i poznanika koji su bili poznati u našem Sarajevu po lijepoj pisanoj riječi, koji su pisali i za razne medije (pa i o izviđačima), koji su u toku svog školovanja imali sve petice iz načina opisa raznih događaja.



Ali ono što ne razumijemo je:


– indolentnost ili nezainteresovanost da nam se jave (bilo prilogom ili komentarom);

– zauzetost dnevnim obavezama (e, ovo baš ne razumijemo!).



Ne, nije ovo nikakva kritika, nije ni prozivka između redova. Ovo je samo naša želja da nam se javite. Da nam se jave oni koji su to sami obećali putem komentara, da nam se jave (probude) oni koji su nama dvoma putem e-mail-a ili SMS poruka govorili da će se sigurno javiti (a niko ih nije tjerao na to), da oni koji kažu "ne znam šta je sa mnom, dosta sam toga zaboravio/la", da se malo sjete svog djetinjstva, svoje mladosti.


I ne brinite ako se odlučite na taj korak. Uvijek vas čekaju vaši prijatelji. Čekaju vas oni koji će (ako niste u mogućnosti ući na blog) za vas to uraditi. I sa radošću će to učiniti vaši: Miroslav Topić (cobertopic@gmail.com), Zlatica Ninić (bninzlata@yahoo.com), Gorana Jovanović (goranajovanovic@yahoo.com) i nas dvoje: Minkica i Vesko (veskovic@yahoo.com), a da ne govorimo da će i naš Dado, naš Kanader, Hemingvej (mhegen@cogeco.ca) to isto učiniti sa radošću. Dakle, ne dozvolite da nakon više od 50 godina postojanja sarajevskih izviđača ovaj naš blog, naše nepuno dvogodišnje dijete, ostane bez "hrane", vaših priloga, fotografija, komentara.


Ne samo teta Zvjezdana, i mi ćemo biti sretniji jer ćemo stalno biti u vezi sa vama, vaši,


Minkica i Vesko


1 comment:

Alija Preljevic-Karanfil said...

Dragi prijatelji.
Sa velikom radošću otvaram ovaj sajt, čitam redove koji i mene podsječaju na mladost i dane provedene u izviđačima. Bez sumnji to su nezaboravni dani. Žao mi je što na sajtu nema priloga npr. Hajdara Arifagića-Cicana (novinar Oslobođenja) i drugih dragih ljudi iz drugih odreda. Sakupljam fotografije i rado ću ih postaviti na sajt sa Brankom Parla.
Izviđački pozdrav od Alije Preljevića-Karanfila (OI "PGI")