1965 – Nemoguće! Odred „Slaviša Vajner Čiča“ ide na Papuk na logorovanje bez i jednog Jovanovića iz moje obitelji. Zar se nebo otvorilo?
Neeee. Razlog je tadašnja prva „privredna reforma“, kada je starješina, čika Gojko, morao raditi dan-noć bez godišnjeg odmora pa je familiju smjestio u Brist a on se u Sarajevu kupao u znoju lica svog! Zašto ja nisam išla? Ne sjećam se... Pa bilo mi je tek 12 godina.
1964. ili 1966 – MOLUNAT. Dvije smjene: prva sa izviđačima iz Foče, samo moja Mia i ja od Čičinih. Sjećam se dvije stvari: našeg šatora zvanog Medeni a do nas neki Fočaci u šatoru zvanom Ledeni i kako smo jedno jutro osvanule bez šatora nad glavom. Naše komšije iz Ledenog, dok su bili na straži, digli nam šator iznad glave a da nas dvije nismo ništa čule! Pukla bruka, obrukale se slavne Čičine planinke! Ali je najviše bilo smijeha.
Na logorovanju je bio i danas poznati slikar Afan Ramić i Sejo Čerkez.
Čini mi se da sam to ljeto naučila Miu da roni...
Mislim i da smo se malo pubertetski folirale, zabušavale dnevnu zapovijest i brisale u kuhinju da jedemo najljepši puter na svijetu – onaj iz konzervi namazan na topao domaći kruh. Od mještana smo nabavile i opanke lokalnog dizajna – bijelo platno sa potplatima od automobilskih guma. Joj, što bi sada bile „in“! A i onda su.
Druga smjena – Fočaci odlaze, dolazi naš odred u punom sastavu. Iako mi se dosta toga miješa u glavi ( za Molunat mi je vezano sjećanje i na druženje s četom „Uraganke“ iz Beograda, ali pojma nemam kad je to bilo) pamtim neke detalje: dvije velike i dramatične ljubavi – Nećka Dizdarevića i Jelene Parezanović i Nenada Jovanovića-Čvoke i Ljilje Topić, Coberove sestre. Prava „sapunica“. Sjećam se i da je Coberu, po običaju, zbog nečeg skinuta marama, a onda je, kad se „popravio“, palio posljednju logorsku vatru kao najveću čast! Moja Mia je bila u timu za „g... akciju“, čišćenje latrina, kako je to u svom duhovitom stilu nazvao pokojni Slavko Butina. U timu je bio i dr. Fuad Šišić-Šiške, u koga sam bila smrtno zaljubljena, ali ne tog ljeta nego 1956. u Foči, kad je meni bilo tri a njemu 17...
Sjećam se i zemlje crvenice na kojoj je logor bio podignut, nadomak plaže, koju ni iz čega nikako nisi mogao isprati...
Gorana Jovanović
5 comments:
MUHICE, jos malo pa ces postapi i PCELICA. U ovu tvoju knjizicu mozemo upisati vjestarstvo "bloger", jer evo vidimo i prvu tvoju sliku u prilogu. Vesko ce morati da ti potpise to vjestarstvo, a moze i zamenik Cober, blizi ti je. Novo vjestarstvo, novo vreme, a mi smo zauvek mlade u srcu. Cestitam! Zlatica
Pošto se prva smjena ne javlja, druga će biti slobodna da navede nekoliko ispravki.
1965. sam bio izbaćen iz odreda i to je jedini logor koji sam propustio u inaće dugom nizu.Te godine Čičin odred je, koliko se sjećam, bio na Papuku (provjeri),a u Moluntu smo bili 1964. a ne 1966.kada je bila smotra SIJ-a na Fruškoj gori.Ne sjećam se slikara Seje Čerkeza, ali zato dobro pamtim Afana Ramića. Izvini, ali eto ti posla da koriguješ hronologiju.
URA, EVO I JA USPJELA UCI NA BLOG!
Ma Cober, bila su dva logora u Moluntu. U ovaj koji Gorana spominje smo isli nakon Fruske Gore, dakle 1966. Sjecam se da smo prije Molunta bili u Dubrovniku na Stradunu sve u uniformama i umjesto kosulja mornarskim majicama sto nam je bila ljetnja uniforma. Cijela porodica Jovanovic i ja. Ima Gorana slike, sigurno ce staviti na blog. Da Gogo, dobro se sjecas, tu si me naucila roniti 'bez nosa' tj da ne ustines nos, nego propisno. Od tada pa nadalje je prva recenica kada se udje u more :'Oli njorit?'A da smo zabusavale i to je tacno. Mrsko nam se bilo i kupati (vjecito nas je Zvjezdana izvlacila iz satora - sta smo radile citale romane Zen Greja (pok. Slavko Butina ponio valjda sabrana djela) i neke 'ljubice' koje smo naizmjenicno naglas citale stranicu po stranicu. A Focaci su nam skinuli sator iznad glave jer im je dojadilo koliko se Gojko puhao sa nasom zenskom ekipom i brzinom kojom smo podizali sator (cini mi se 21 sekunda), pa su htjeli da vide tu brzinu (iako nam ekipe nije bilo tu). Koliko se sjecam nas sator 'Medeni' za razliku od susjednog koji se zvao 'Ledeni' nije prokisnjavao. Kada sam ja ugledalo nebo iznad glave a ne sator i tebe jedva probudila (cuvena spavalice), ti si se samo okrenula i rekla 'ma boli me briga' i nastavila spavati pod vedrim nebom. Ja, posto vise nisam mogla spavati, sam onda bila svjedok drugog marifetluka focaka, kada su jednog svog izvidjaca cuvenog spavaca, namazali crnom kremom za cipele, nacrtali mu bijele krstove kalodontom, iznijeli ga na krevetu iz satora i odnijeli na plazu. On ni da se mrdne. E bilo je ujutru frke od strane starjesinstva. Da, sjecam se i g... akcije i zalijevanja latrina zivim krecom.
Prije nekoliko godina sam bila u Moluntu i preplavile su me uspomene. Prepoznala sam mjesto gdje je bio nas logor. Tu je sada veliki autokamp. Ako iskopam sliku dacu Vesku da je stavi na blog, a jos stota sam duzna. To kada 'odribam' zaribani fajl sa slikama.
Za sada, ciao tutti skauti!
Vasa Mia
Ma Mia, Čičin odred je logorovao samo jednom u Moluntu,1964. g.i večina događaja o kojima Gorana piše, odnose se na to.
Gorana ija smo to poprilično raspetljali, pa pokušaj i ti da se prisjetiš.
1966.g. si ti išla sa porodicom Jovanović, u privatnoj režiji u Molunat, poslije smotre na Fruškoj gori.Sticajem okolnosti ste se priključili izviđačima iz Foće, koji su tu logorovali.Nije mi namjera da se naduravam, pa kada budeš kontaktirala Goranu, provjeri.Onda bi mogla da upotpuniš priću o logoru u Moluntu 1964.g.
Cober je opet umjesto mene odradio posao i postavio jos jednu sliku usput je lijepo sredivsi - bila je pretamna. Valjda cu i ja jednom nauciti raditi u draftu. Kad to naucim, Zlatice, onda moze vjestarstvo bloger! A moja slika nije prva, prva je ona iz Malih novina. Sad se moze povecati, takodjer cober sredio. A bilo ih je jos u mojim "asocijacijama". I bice jos, makar vam dosadila! Sele, rijec-dvije i tebi: steta sto ovaj tvoj komentar nisi objavila kao post!
Post a Comment