Moje najljepše logorovanje – Buljarice 1961.

Uvijek kada pomislim na svoje dane provedene u izviđačima, često se sjetim svog najdražeg logorovanja. Naravno, to je bilo nezaboravno logorovanje u Buljaricama kraj Petrovca na moru, sada već davne 1961. godine. Imala sam tada 15 godina i sa velikim ushićenjem čekala polazak na logorovanje. Na sastancima koji su održavani pred polazak saznala sam da će nas ići mnogo. Također su nam rekli da će sa nama, članovima Odreda izviđača “Slaviša Vajner Čiča“, ići i izviđači i planinke Odreda “Miljenko Cvitković”. Čuli smo da će konačari biti naši stariji drugovi iz kluba brđana “Bratstvo”. I tokom mjeseca jula smo krenuli na naš put danas legendarnim “ćirom” od Sarajeva do zadnje stanice u Herceg Novom. Putovalo se cijelu noć uz šale, smijeh i pjesme. Tokom narednog dana stigli smo u Herceg Novi, gdje smo na pristaništu postrojeni čekali brod koji nas je vodio u Petrovac na moru. Odatle smo u koloni dugo pješačili do našeg odredišta, do Buljarica. Naš logor je bio u jednom divnom maslinjaku, tako rekuć nalazio se tik do plaže. Sjećam se da su na logorovanju bile tri zasebne cjeline: logor izviđača, logor planinki, logor brđana i posebni dio za štab logora ili starješinstvo logorovanja.

Fotografija logora izviđača u Buljaricama

Koliko me pamćenje služi, starješina logorovanja je bio Dušan Ćosović, tadašnji starješina odreda, a uz njega su bili: Gojko Jovanović, Fajo Ibrulj, bračni par Jeličić (roditelji našeg Mladena-Troke i Jadranke)…

Već na ovoj fotografiji nalazi se štab logorovanja. Vide se: (počev sa desne strane) Zdravka Jeličić, Dragica Jelinek, učiteljica, Alija Melez, Dušan Ćosović, Bećir Gribajčević, Mustafa Čelebić-Čelo i Zvonko Jeličić-Hećim. Na istoj slici među malim izviđačima je i Miroslav Topić-Cober (najbjelje kose).

Na sljedećoj fotografiji se vide planinke (ne baš sve) koje su tamo bile: u gornjem redu na kraju desne strane raspoznajem Olju Đurašković i Jadranku Salamunović. U drugom srednjem redu prepoznala sam (s lijeva na desno) sebe, Helu Hegenberger, te Majdu Kazaz, dok u najdonjem redu prepoznajem Jasnu Vinšbah i Jelenu Parezanović. Skupa sa nama su bile Jasna Ibrulj… te još mnoge moje drage prijateljice, a molim sve one koji nekoga prepoznaju da to dopišu u komentaru ovog priloga. Posebna atrakcija nama, mladim izviđačima i planinkama, bili su brđani kluba "Bratstvo", pa se sjećam da su na tom logorovanju bili: braća Fontana (zvani: Krapina i Krapinče), Olja, Gunđo, Hela, Maša, Dado, Kroko... koji su svojim ponašanjem, pomoću mlađima, kao i svojim skečevima, sve nas uveseljavali.

I na ovoj zadnjoj fotografiji vide se Olja, Gunđo, Maša, Hela (u gornjem redu), dok su u donjem redu Jasna Ibrulj, te supruga starješine odreda sa kćerkom Slavicom.

Sa logorovanja smo se vratili veseli, pocrnjeli od sunca, sa mnogo novih stečenih znanja, položenih vještarstava i zvijezdi. Bilo je zaista divno i nezaboravno.

Pozdrav svima,
Minkica Bilić (sada Vesković)

Napomena: fotografije su stavljene od administratora, koji ih je sakupljao od mnogih učesnika ovog logorovanja.