Zdravo, izviđački blogeri!!!
Dok mi očekujemo da već u septembru vidimo više priloga, još više starih fotosa, još više vaših javljanja, evo par riječi o zvijezdama.
Prije nekoliko večeri Minkica mi je rekla: ”Baci pogled kroz prozor i vidi koliko je večeras zvijezdi na nebu”. U šali dobacih joj: “Gdje: na Kalovitim brdima, na Sitniku, na usranom brdu, negdje u Dalmaciji…”. Sjećajući se neba sa milion zvijezda, Mliječnog puta, Velikih i Malih kola, Oriona, Andromede… pa je upitah: “Je li misliš na prvu, drugu ili treću zvijezdu?”.
Sjetio sam se naših izviđačkih zvijezdi, koje smo sa ponosom savladavali. Sjećam se da sam imao posebnu svesku u kojoj sam imao (pisao, crtao, ukrašavao) sve što je bilo potrebno za polaganje jedne zvijezde. Pisali smo o istoriji: osnivaču (tada mu nisam znao titulu – lord) Bedn-Pauelu, o osnivačima izviđačke organizacije u Jugoslaviji (Borisu Lešniku), o osnivačima izviđačke organizacije u BiH, o Slavki Butini, Aliji Melezu, Muzaferu Osmanagiću-Agi… pisali smo našu zakletvu, zakone, o dijelovima opreme za izlet, bivak i logor, o vještarstvima, o čvorovima, o signalizaciji, pjesme… O tome sa kolikom sam strašću sačinjavao svoju svesku, o pritajenom strahu šta će mi vođa reći pregledavajući je, da ne govorim. A samo polaganje bio je poseban doživljaj. Polagale su se na logoru, pred komisijom sastavljenom od iskusnijih izviđača i planinki. Osjećaj odgovornosti i pritajenog straha, čini mi se, bio je veći od svih kasnijih fakultetskih ispita. A o sreći, radosti, uzbuđenju te ponosu kada bih nakon položenog ispita svoju zvijezdu stavio na dodatak na na lijevom džepu izviđačke uniforme, ne treba ni govoriti. Jedva bih čekao naredni izlet, smotru, skupštinu, da se malo prošetam među svojim prijateljima kao paun.
Nedavno mi je Miroslav Topić-Cober iz Sarajeva poslao skeniranu knjižicu Saveza izviđača Hrvatske pod nazivom “ZVIJEZDE i zlatni krugovi”, izdatu negdje krajem pedesetih godina prošloga vijeka. Neka i vas podsjeti na dane sticanja izviđačkog znanja.
I još nešto. Vidjeli ste da se na blog uključuje veći broj naših prijatelja. Uskoro očekujemo nastavak priče sa fotosima o "Brigadi veterana", prilog Emira Omanovića ili Željka Majstorovića o sjećanju na "Bistričak 1965. godine", prilog Olje Đurašković iz Beograda, možda i od Gorane Jovanović ili pak od svih drugih planinki i izviđača… uz nadu da će se i ostali javiti sa svojim prilozima. Dovoljno je (ukoliko nemate skener ili se ne volite bakćati unošenjem podataka) to poslati Coberu, Zlatici ili nama dvoma (a adrese su: cobertopic@gmail.com; bninzlata@yahoo.com i veskovic@yahoo.com i sve će biti sređeno. Ne štedite vaše učešće i u rubrici “Comment”, dragocjeno je!
Pozdrav,
Vesko
Dok mi očekujemo da već u septembru vidimo više priloga, još više starih fotosa, još više vaših javljanja, evo par riječi o zvijezdama.
Prije nekoliko večeri Minkica mi je rekla: ”Baci pogled kroz prozor i vidi koliko je večeras zvijezdi na nebu”. U šali dobacih joj: “Gdje: na Kalovitim brdima, na Sitniku, na usranom brdu, negdje u Dalmaciji…”. Sjećajući se neba sa milion zvijezda, Mliječnog puta, Velikih i Malih kola, Oriona, Andromede… pa je upitah: “Je li misliš na prvu, drugu ili treću zvijezdu?”.
Sjetio sam se naših izviđačkih zvijezdi, koje smo sa ponosom savladavali. Sjećam se da sam imao posebnu svesku u kojoj sam imao (pisao, crtao, ukrašavao) sve što je bilo potrebno za polaganje jedne zvijezde. Pisali smo o istoriji: osnivaču (tada mu nisam znao titulu – lord) Bedn-Pauelu, o osnivačima izviđačke organizacije u Jugoslaviji (Borisu Lešniku), o osnivačima izviđačke organizacije u BiH, o Slavki Butini, Aliji Melezu, Muzaferu Osmanagiću-Agi… pisali smo našu zakletvu, zakone, o dijelovima opreme za izlet, bivak i logor, o vještarstvima, o čvorovima, o signalizaciji, pjesme… O tome sa kolikom sam strašću sačinjavao svoju svesku, o pritajenom strahu šta će mi vođa reći pregledavajući je, da ne govorim. A samo polaganje bio je poseban doživljaj. Polagale su se na logoru, pred komisijom sastavljenom od iskusnijih izviđača i planinki. Osjećaj odgovornosti i pritajenog straha, čini mi se, bio je veći od svih kasnijih fakultetskih ispita. A o sreći, radosti, uzbuđenju te ponosu kada bih nakon položenog ispita svoju zvijezdu stavio na dodatak na na lijevom džepu izviđačke uniforme, ne treba ni govoriti. Jedva bih čekao naredni izlet, smotru, skupštinu, da se malo prošetam među svojim prijateljima kao paun.
Nedavno mi je Miroslav Topić-Cober iz Sarajeva poslao skeniranu knjižicu Saveza izviđača Hrvatske pod nazivom “ZVIJEZDE i zlatni krugovi”, izdatu negdje krajem pedesetih godina prošloga vijeka. Neka i vas podsjeti na dane sticanja izviđačkog znanja.
I još nešto. Vidjeli ste da se na blog uključuje veći broj naših prijatelja. Uskoro očekujemo nastavak priče sa fotosima o "Brigadi veterana", prilog Emira Omanovića ili Željka Majstorovića o sjećanju na "Bistričak 1965. godine", prilog Olje Đurašković iz Beograda, možda i od Gorane Jovanović ili pak od svih drugih planinki i izviđača… uz nadu da će se i ostali javiti sa svojim prilozima. Dovoljno je (ukoliko nemate skener ili se ne volite bakćati unošenjem podataka) to poslati Coberu, Zlatici ili nama dvoma (a adrese su: cobertopic@gmail.com; bninzlata@yahoo.com i veskovic@yahoo.com i sve će biti sređeno. Ne štedite vaše učešće i u rubrici “Comment”, dragocjeno je!
Pozdrav,
Vesko
No comments:
Post a Comment