"POD SNJEŽNIM KROVOM"

Za one koji redovno ili povremeno prate naš i vaš blog jedna novost. Naime, u jednom od javljanja naš prijatelj Mladen Ovadija je pisao da je uspio naći kopiju filma "Pod snježnim krovom", koji je režirao za tadašnji "Zastava film" iz Beograda. E, pitate se šta je tu interesantno? Ne samo interesantno nego i važno za istoriju sarajevskih izviđača. Naime, već davnih 70. godina prošloga vjeka na Jahorini se u zimskim uslovima snimao ovaj dokumentarni film, gdje su glavni akteri sarajevski izviđači. U tom kratkom dijelu prepoznaćete likove Jasne i Ranka Ibrulja, Vesne Dugonjić, Mladena Ovadije...
Ovaj film je prebacio na divix.avi također nekadašnji izviđač Boris Popović-Pop (vidjeli ste ga na zadnjem fotosu voda "Ljubičica"), koji daje uputstvo kako ga vidjeti. Pa evo tog uputstva:

E, ‘vako:
Otiđi na: http://fta.g4ns.com/
Loguj se: (i Username i Password je ‘demo’) demo demo (dakle i jedno i drugo upiši demo)
Klikni na Virtual folder ‘demo’ (samo taj i postoji)
Klikni na fajl ‘Pod sneznim krovom.divx.avi’
Kaži ‘save’ negdje na svoj disk.
To je kratki film (fali par minuta od početka) u kome ‘igraju’ naši izviđači!
Možda ti je Gvardo već pominjao…
Vozdra
Pop

Pa sretno vam gledanje, a kasnije napišite bar neki komentar. Vesko

IZ KANADE STIŽE SJAJAN FOTOS

Iz Vankuvera (Kanada) stigao mi je jedan šturi e-mail u kome je samo stajalo: Vod izviđača "Ljubičica" u dvije varijante. Fotos i njegovu grafičku obradu poslao je Boris Popović-Pop.

Na fotosu su (gornji red-jedini): Pavle Pavlović, dok su u drugom redu: Šefik Miralem-Kiko, Slobodan Ćosović-Ljupan, Faruk Gutić-Miki, Dželal Serdarević, Slobodan Bodnaruk-Bobo i Miroslav Topić-Cober.

Ovo je još jedan znak da se o blogu nadaleko čuje. Hvala, Pope!

ALIJA-ALJO I NADA MELEZ ŠALJU POZDRAVE

Poseban susret bio je sa Alijom-Aljom Melezom. Dobrotom Branka Parle, koji me je vozio, po dolasku u Sarajevo otišao sam u posjetu Melezima. Bio sam jako uzbuđen iščekujući susret sa dragim ljudima sa kojima me veže dugogodišnje izviđačko druženje. Na vrhu Faletića, sela poznatog svakom Sarajliji, na obroncima Crepoljskog, nalazi se vikend-kuća Meleza. Ugledao sam svog i našeg izviđačkog vođu i idola i u prvi momenat nastalo je kratko zatišje, a onda čvrsti zagrljaji prijatelja. Rekao mi je odmah na početku: "Svakoga sam ovdje očekivao ali da se ti pojaviš, to nisam". Rekao mi je da u mislima često pomisli na Minkicu, na nas, kao i na mnoge naše zajedničke prijatelje. Onda je uz bosansku kafu koju nam je pripremila Nada krenula priča. Moram priznati da sam bio inicijator da nam priča o osnivanju izviđačke organizacije u Sarajevu.

Lagano je pričao prisjećajući se, da je ranih ali već i davnih pedesetih godina prošloga vijeka, na poziv Borisa Lešnika (osnivača izviđačke organizacije Jugoslavije) u Zagreb otišao na seminar Slavko Butina. Već tada u Sarajevu postojali su izviđači, koji su se sastajali na prostorima Pionirske doline. Kako kaže Aljo, prvi odred tada se zvao "Mlada Bosna", a njegovu okosnicu pored njega činili su i Mehmed Čamo, Muzafer Osmanagić-Aga, Paula, Bećko... Od tog jezgra, uz Slavka Butinu, te agilne starije drugove (Jakica Papo, Dimitrije Ninić, Ćosović...), formirani su kasnije odredi izviđača: "Slaviša Vajner-Čiča", "Pavle Goranin-Ilija", "Miljenko Cvitković" i drugi. Rekao mi je Aljo da je prvi načelnik Čičinog odreda bila Paula, ali kratko vrijeme, a da je odred počinjao svoj uspon u vrijeme kada je on postao načelnik odreda a Ćosović bio starješina. Sjećajući se tih vremena, govorio je o nesebičnom radu i procvatu Čičinog odreda koji je dao Gojko Jovanović skupa sa svojom suprugom.

Nasmijao se kada sam rekao da sam imao svoje vodne, četne knjige, u kojima smo pisali istoriju izviđača Sarajeva. Nažalost, danas ih nemam, ali sam siguran da će bar neko ko bude čitao redove u ovom blogu možda dati svoj doprinos, da se ta vremena ne zaborave.

Nakon nekoliko sati druženja, pokazao nam je svoju kuću, kokoške koje ima, voćke, ponosan da svoje penzionerske dane provodi u prirodi sa svojom Nadom. Pa ipak oboje su najsretniji kada su im u posjeti njihova unučad. Pri polasku nazad u Sarajevo, Nada nam je poklonila kartonsku dozu popunjenu "organik" jajima, a na kutiji je napisala "Made Alija Melez". Svoje pozdrave uputili su svim izviđačima i planinkama bilo gdje da žive. Na sve ovo dodaću i jednu moju ideju. Ako ovo budete pročitali (bilo gdje da ste), napišite jednu razglednicu na adresu:

Alija Melez

Selo Faletići

Sarajevo, BiH

Siguran sam da ćemo ih obradovati.

BIO SAM U SARAJEVU – Vidjeh drage likove – 5. dio

Biti u Sarajevu, družiti se sa svima nama dragim prijateljima a ne vidjeti nama dragu teta-Zvjezdanu Jovanović, stvarno bi bio promašaj. To sebi nisam htio dozvoliti, pa sam je posjetio jedno poslijepodne. Iznenađenje i radost bila je obostrana. Cijelo vrijeme boravka u njenom stanu na Dobrinji proteklo je u evociranju uspomena na njenog i našeg Gojka Jovanovića, čija ličnost je obilježila istoriju kako "Čičinog" odreda, tako i istoriju sarajevskih izviđača. Naša teta Zvjezdana je okružena pažnjom njene kćeri Gorane (stručnog pedagoga u obližnjoj školi) kao i unuka Radoša, već studenta sarajevskog univerziteta, koji su uvijek u njenoj blizini. Obećala je Gorana, koja ima jako mnogo dokumentacije iz istorije sarajevskih izviđača, da će neke fotose, te dokumente, dostaviti na naš blog. Obadvije su sa radošću pozdravile sve izviđače (nabrajale su imena da ne bi bilo mjesta da ih sve pobrojim) onim nama uvijek dragim pozdravom,

Z-D-R-A-V-O!!!!

BIO SAM U SARAJEVU – Vidjeh drage likove – 4. dio

Šetajući Sarajevom, u kafe-slastičarni
"Imperijal" sreo sam svog prvog načelnika III Romanijske čete, Čičinog odreda, meni dragog Radeta Grbića, popularno zvanog među izviđačima Kroko. Moj Rade i ja smo se sjećali raznih izviđačkih susreta, a posebno se nasmijao na moju napomenu da mi je on posudio izviđačku uniformu da polažem zakletvu. Skupa sa njegovom mamom, teta-Irmom, pričali smo o davnim vremenima kada nam je donosila hljeb i kolače u Podgrab davne 1957. godine na II smotru izviđača Jugoslavije. Rade je danas penzionisani diplomirani pravnik, te vrijeme provodi većinom u krugu svoje porodice. Obećao je i on proslijediti fotose koje sa posebnom pažnjom čuva.

Drag susret bio je i sa Bećirom Gribajčevićem, našim Bećkom. Taj divni čovjek svojom fascinantnom staloženošću, smislom za organizaciju, uvijek nas je oduševljavao. I on očekuje da će polovicom ove godine otići u zasluženu penziju iz "Sarajevogasa", gdje je obavljao i obavlja veoma odgovorne poslove. Nasmijao se kada sam mu rekao da sam kao mladi izviđač čežnjivo gledao njega i njegovu Miru, Aliju i Nadu Melez, želeći da i ja nađem sebi planinku koja će mi biti supruga. "Ostvario si svoj san", rekao je Bećko, koji pozdravlja sve izviđače i planinke širom planete.

Obećao je (kao i Kićo da će, kada bude slobodniji, potražiti "kutiju uspomena" iz izviđačkog života te nam se javiti.

Jedan od ljepših susreta (a koji nije lijep?) bio je i sa sestrama Ninić. Skupa smo proveli godine u "Borišinom" odredu. Obadvije su još radno aktivne. Gordana je advokat, dok je Snježana stručni saradnik u Akademiji nauka BiH. Uz pozdrave izviđačima i planinkama dale su mi nekoliko fotosa koje ćemo uskoro objaviti.

BIO SAM U SARAJEVU – Vidjeh drage likove – 3. dio

Imao sam priliku da se družim sa našim Kićom Laganinom, našim dugogodiš-
njim izviđačkim rukovodio-
cem, nekada sekretarom SIBIH-a. Pročešljali smo naša sjećanja, obostrano se raspitujući o svim nama znanim prijateljima. Kićo je danas vlasnik jedne kompanije za nabavku uredskog namještaja "Ampex", koju uspješno vodi skupa sa svojim starijim sinom. Šetajući Grbavicom sreli smo se i sa "Acom". Da mi Maša nije pisao, nakon ovoliko godina ne bih znao da mu je pravo ime Muntaz Ljumić; danas je vlasnik prestižne slastičarne "Palma". Aco mu je izviđačko ime, a kada nas je ugledao, rekao je ozaren, da nam samo nedostaju izviđačke marame i čvorovi na njima. Obojica šalju pozdrave svim izviđačima koji ih se sjećaju. Poseban susret imao sam sa meni a i svima nama dragim Midhatom Buljubašićem-Šiljom. I danas je zaposlen kao rukovodilac ugostiteljstva. Dao mi je i on jedan CD na kome su razni stari fotosi i drugi dokumenti iz sada već istorije sarajevskih izviđača. Naravno, objavićemo ih u narednim prilozima, očekujući da, kada se steknu uslovi i nađe vrijeme, slične stvari dobijemo i od Kiće, Bećka,Vesne, Jasne i drugih naših prijatelja.

BIO SAM U SARAJEVU – Vidjeh drage prijatelje – 2. dio

Biti u Sarajevu a ne sresti drage prijatelje iz mog odreda "Boriša Kovačević" bio bi pravi promašaj. Već po dolasku, sreo sam se sa meni dragim prijateljima: Biljanom Radić-Šipovac, Melitom Skalić (neka mi oprosti, ali sam zaboravio udato prezime), našom teta-Tonkicom Dugonjić (mamom Vlaste, Damira i Vesne, dugogodišnjim aktivistom i starješinom Odreda "Vaso Miskin-Crni"), sa Snježanom Ninić-Cerić, sa kojima sam proveo kratko ali slatko vrijeme. Uspomene su letjele kao perje, sjećali smo se nama mnogih dragih likova: Branka Ripa i njegove Rahele, Dragana Bulajića, Nebojše Volića, Jasminke Alikadić, Rešada Karamešića, Stanke Josifovske sa njenom braćom Draganom i Zvonkom, čika-Laze (Milisava Lazarevića – kažu da živi u Nišu), njegovih kćeri (jedna udata za Taušana – danas živi u Rochesteru – USA), našeg Emira Omanovića zvanog "Žlindro"– ne znam ni sam zašto smo ga tako zvali (živi sa porodicom u Stokholmu), Enesa Arifhodžića (danas neka velika čivija u turizmu BiH), Tanje Danon i njenih "Munja", te mnogih drugih, neka nam oproste što ih ne spomenusmo.

Zajednička nam je misao: DIVNO SMO ŽIVJELI SA IZVIĐAČKOM ORGANIZACIJOM, a spremni smo u okviru svojih mogućnosti pomoći izviđačima kada god to zatreba!

Na fotosima su:

1. Biljana, Vesko i Melita;

2. Nakon dugo godina sa teta-Tonkicom, Biljanom i Snježanom Ninić-Cerić;

3 Sa Vesnom Dugonjić i njenim i našim Asimom Abdurahmanovićem (ljubav nema granica ni u vremenu ni u prostoru);

4. Slika sa Biljanom Radić sa jedne od skupština odreda.

Ono što očekujemo jeste da se neki od od ovih dragih ljudi javi na Blog, bilo komentarom (dovoljno je kliknuti na "comments" i napisati par riječi, ili pak poslati koju riječ, tekst ili fotografiju. Ako je baš to teško, javite se na adresu: veskovic@yahoo.com, sve ćemo nas dvoje uraditi.

Živjeli!!!!