Dragi blogovci,
Prvo da se obratim osnivačima našeg bloga. Pa čestitam vam treću godišnjicu nečega što ste počeli 24. 11. 2006. godine, vjerovatno nemajući pojma kako će izgledati i u šta će se izroditi ovo danas naše zajedničko čedo nakon proteka 965 dana iliti pune tri godine. Bilo je ludo, nezaboravno, začinjeno šalama, dogodovštinama, nesporazumima (da ne kažem svađama, jer to nisu bile svađe), rađanjem novih i oživljavanjem starih izviđačkih odreda ili možda skautskih, nisam više siguran. M&V su svojom inicijativom učinili da smo se mnogi od nas ponovo "sreli", sjetili imena naših davno bez razloga zaboravljenih prijatelja, divnih zajedničkih marševa, logora i zimovanja i svega lijepog što proističe iz zajedničkih akcija i druženja. Bilo je i nesporazuma sa novim tehnologijama, toliko različitim od morzea i signalnih zastavica. Ovo autor piše iz vlastitog iskustva, ali u isto vrijeme misli "doći ćemo mi na svoje kada nestane struje".
Ovu priliku koristim i da podsjetim mnoge od naših drugova koji su se javljali sa "majke mi, napisaću nešto i ko'ko danas poslati sa slikama" a da još ništa nije stiglo. Vjerovatno je do pošte ili krivih novih tehnologija. Samo želimo da ih podsjetimo da mi njima vjerujemo. Uostalom, novih 365 dana je pred nama.Sve vas volim i željno očekujem četvrtu godišnjicu, dogodine 24. 11. 2010. godine. Poseban pozdrav M&V,
Dado Hegenberger
Dragi nasi izviđački prijatelji-blogeri,
Treba biti iskren i reći da smo polaskani pohvalom našeg "starog" druga i prijatelja Dade Hegenbergera. Našu tada malu ideju smo ostvarili uz velike početničke muke, ne nadajući se nekom većem uspjehu. Već početkom izlaženja pojedinih priloga na blogu pridružili su nam se naši i vaši prijatelji, zašto ih i ne navesti: Miroslav Topić-Cober, Zlatica Ninić, Dado Hegenberger i, naravno, Gorana Jovanović. Mic po mic ispravljali smo naše greške, polagano profilirali blog sa vama već poznatim rubrikama. Priključenjem na blog Vladimira Osipova-Repete, Bećira Gribajčevića, Midhata Buljubašića i Emira Omanovića, još više smo dobili na kvaliteti. A da smo ponekada i griješili, kako gramatički a da ne govorimo tehnički, to je nepobitna istina. Te probleme smo rješavali ponekada ljutnjom ali i više šalom, sve sa ciljem da što više unaprijedimo blog sarajevskih izviđača. Danas, na treću godišnjicu od pokretanja bloga, možemo sa ponosom kazati da smo na blogu objavili više od 400 priloga uz preko 200 komentara, koje ste svi vi pisali (ko ne vjeruje neka broji) I HVALA VAM SVIMA, bez obzira da li ste slali obimnije priloge ili sitne komentare. Ono što nas čini posebno sretnim je činjenica da je naš i vaš blog postao mjesto okupljanja ne samo sarajevskih izviđača već i naših prijatelja iz cijele BiH pa i iz ostalih dijelova ili kako se to sada moderno kaže "iz šireg regiona", podrazumijevajući bivšu nam državu. I konačno, kada je riječ o sreći, ima li išta ljepše nego povezivati stara prijateljstva, raditi za dobrobit izviđačke organizacije? Nema.
Jer JEDNOM IZVIĐAČ – UVIJEK IZVIĐAČ!
Uz naš pozdrav,
Z-D-R-A-V-O, zdravo, zdravo, zdravo!!!!
Minkica i Vesko Vesković
3 comments:
Opet ta matematika.Tri godine nije 965 dana,nego 1095.Sorry,godine.
Dado Hegenberger
Tri godine! Umjesto zdravo, zdravo, zdravo reci cu: “ Bravo, bravo bravo!”
Kao i sve u zivotu, svaki uspjesan projekat je na kraju djelo velikog entuzijazma malog broja pojedinaca. Padobranci poput mene uskoce tu i tamo, ali vecinom uzivaju u plodovima tudjeg rada. Za naredni period zelim da entuzijasti i dalje takvi ostanu, a padobranci nek naprave desant i uskoce u velikom broju.
Vasa Mia kojoj je iznenada sinulo da ce uskoro proslaviti 50-tu godisnjicu ukljucenja u skautsku organizaciju! Uh!
Posljednje tri godine zahvaljujući našem blogu ponovno putujemo, srećemo se na našim akcijama, pronalazimo zagubljene prijatelje i kazujemo neispričane priče. Kad sam tek učio da budem izviđač bile su mi priče starijih izviđača o tim vremenima i akcijama neinteresantne, a tek sad vidim koliko je bilo sadržaja, putovanja i druženja. Drago mi je da takve stvari oživješe i sretoše se na jednom mjestu, a nadam se da će i mnogi drugi izviđači javiti se i pomoći pisanju ovog velikog spomenara. Brđanski se dosađujući u Mlinskoj Rijeci ljeta 2004. godine htjeli smo Profesor iz Tešnja/Čelinca i ja da pripremimo jedan takav spomenar u povodu 100 godina skautskog pokreta, neuspješmo u tome, te mi je draže što to Vesko i prijatelji čine elektronskim putem.
Goran Rubil
Post a Comment