Saturday 28 November 2009

MOŽDA NISTE ZNALI

Među prvim gradovima u Bosni i Hercegovini u kojima je formirana izviđačka organizacija je i Doboj, u kojem je već 1953. godine formiran odred izviđača «Miloš Kupres». Za to je najzaslužniji Todor Vujasinović, poznati revolucionar i predratni skaut, i prvi predsjednik Saveza izviđača BiH. Kako je ratne dane proveo velikim dijelom i na Ozrenu, boraveći u Doboju razgovarao je sa Dedom Trampićem, istaknutim partijskim radnikom, koji je preuzeo na sebe formiranje izviđača. Na osnivačkoj skupštini za prvog načelnika izabran je nastavnik Josip Mikić, a ubrzo ga mijenja Fahir Čokić-Džo, poslije je načelnik bio Ferhad Kotorić (kao učenik bio izviđač, kao nastavnik načelnik, kasnije član CK SK Jugoslavije, smiraj našao u Sarajevu prije nekoliko godina), Zijad Bešlagić (doktor medicine, živi i radi u Tuzli), Sead Poturović, Zoran Stokić i Slobodan Dujković -Papa (žive u Doboju)… Kako je izviđačka organizacija bila brojna, tako su se smjenjivali i načelnici i starješine, i velik broj izviđača i prijatelja organizacije obavljao je te dužnosti… najveći broj otišao je devedesetih s ovog područja… i nemoguće je sve i opisati… Ali ne spomenuti Ivana Stanimirovića i Stojana Veletića (oficire JNA koji su bili starješine odreda), i Milorada Ivoševića (sudija Ustavnog suda Republike Srpske), Rizaha Bisera (publicista, živi u Norveškoj) i Tadiju Matića (živi u Splitu)… ne bi lista dobojskih izviđača bila ni blizu kompletiranja… jer i njihova djeca su bila među najboljim izviđačima. Kako se jedna grupa izviđača 1959. godine odvojila i formirala samostalnu četu porječana «Josip Jovanović», tako je i ta posada a kasnije odred, imala svoje načelnike, od kojih je najduže bio Ibrahim Hasić-Rikardo (živi u Americi)…


U 1978. godini, iz odreda «Josip Jovanović» formiraju se četiri odreda, od kojih jedan zadržava dotadašnje ime, a ostali uzimaju imena «Heroji Preslice», «Julske vatre» i «Mladost».


Jedan od najagilnijih izviđača tada je nastavnik Sead Zubčević, koji je svoje znanje iz derventskih izviđača prenosio na dobojske, i bio motorna snaga gotovo dvije decenije. A njegove kćerke Brinija, Senada i Nidžara su od pčelica postale vođe najboljih patrola planinki i načelnice četa. A takav je bio i Alija Korajlić, koji je po pravilu baš u vrijeme kada izviđači idu na logorovanje nalazio razlog da i kamion njegove firme mora prazan ići u tom pravcu, pa neka usput preveze izviđačku opremu… a ako ne ide njegov kamion… ima i susjedna firma…


1983. godine dobojski izviđači obilježili 30 godina aktivnosti


Vrijeme šezdesetih i sedamdesetih godina obilježili su izviđači Hajrudin Hasić (živi u Americi), Ibrahim Džafić-Baja (živi u Norveškoj) i Džemil Vejzović (sve više živi na relaciji Holandija – Doboj). Hajro i Baja bili su izviđači koji su znali oko sebe okupiti djecu iz komšiluka i opisati izviđače da već možeš sebe vidjeti na logorovanju ili takmičenju… i s prvom zvijezdom na članskom traku. Iako su i oni tek bili učenici osnovne ili srednje škole, već su imali izgrađen autoritet i kod nastavnika i kod roditelja. Samo zbog njih mnoga djeca su zavoljela izviđače i kasnije preuzela njihove uloge. Džemo je opet stvari rješavao na «višem nivou», u komitetu omladine ili partije. Začas ubijedi «odgovorne drugove» da su izviđači najspretniji, najbolji, nezamjenljivi… i eto ti novog šatora… ili novih para u kasi… U međuvremenu trkne i do Sarajeva u Predsjedništvo SIBiH-a, i eto planetarne popularnosti, koja se onda pretoči u zlatne i srebrne javorove listove, partizanske lente… Pa i kad su njih trojica odrasli i profesionalno počeli se baviti manje ozbiljnim i manje interesantnim stvarima… ostali su samo izviđači…


Ali, ova priča ima i tužan kraj. Preživjeli su dobojski izviđači tri velike nesreće: poplavu 1965. godine, požar 1968. godine, rat 92-95. godine… ali nisu preživjeli posljednjeg načelnika, za kojeg niko ne zna kako se u onim smutnim vremenima nađe u Doboju. Koji je ključeve prostorija dao drogerašima i alkoholičarima… toliko razularenim da je kućni savjet promijenio bravu na ulaznim vratima… naravno svu opremu zadržao za sebe… tako nakon 55 godina postojanja neslavno se ugasi izviđačka organizacija u Doboju…


P. S : U Doboju je 1996. godine ponovo oživljen rad izviđačke organizacije formiranjem odreda izviđača «Javor», koji je 2007. godine prestao sa radom.


Goran Rubil

1 comment:

Vesko said...

Zasto se ne ugledate na primjeru sarajevskih veterana? Nije moguce da u Doboju nema ni veterana ni volje za obnavljanje organizacije sa dugogodisnjom svjetlom tradicijom. Trznite se i naprijed, mladost trazi to od vas.