Dragi naši prijatelji izviđači Sarajeva,
Već odavno se Minkica i ja bavimo mišlju da pokrenemo ovaj blog, koji bi trebao da bude mjesto ponovnog okupljanja svih nas koji smo bili u izviđačima, koji tu organizaciju i dalje nosimo u našim srcima. U ovom blogu, o kojem, iskreno rečeno, ni mi donedavno nismo mnogo znali, pomogla su nam djeca naših prijatelja, želimo da napravimo više rubrika u kojima ćete nam i vi pomoći. Želimo da se podsjetimo na dane naše mladosti, na dane naših izleta, bivaka, logora, takmičenja, smotri... na vrijeme koje je iza nas, ali koje može i našoj djeci pomoći da vide kako su im roditelji rasli, družili se, kako su se zabavljali u jednoj prije svega zdravoj organizaciji. Upravo iz tih razloga molimo vas da svojim prilozima, fotosima (starim i sadašnjim) upotpunite sadržaj ovog bloga. Pišite, dajte vaše sugestije i prijedloge, komentare za unapređenje, mi ćemo ih sa zahvalnošću prihvatiti.
Vaši Minkica i Vesko Vesković
7 comments:
Javio nam se Dzevad Tasic, a mi od njega i drugih ocekujemo fotose i komentare
Tri puta zdravo Veskovicima!
Izvidjacka posta je stigla i do mene i obradovala me, naravno. Ideja za izlazak na internet radi ponovnog susretanja i druzenja je odlicna. Podrzacemo je - ako ne zakaze pcelica Darija Stojnic - i putem nase Bosasnke poste koja izlazi radi nas u Norveskoj, Svedskoj, Danskoj i FInskoj.
Puno srece svima a narocito agilnim Veskovicima
Dzevad Tasic
Javila se i Darija Stojnic. Njeno javljanje ovako glasi:Vesko i Minkice, ideja je krasna. Podrzavam je u potpunosti.
Meni su izvidjaci ostavili amivalentna osjecanja tako da se nekada sjecam sa radoscu, a nekada mislim boze sta je meni sve to trebalo, jer biti natovaren sa sto kila teskim rukskom na ledjima, pjesaciti kilometrima po nekim stazama i bogazama, praviti sam sebi krevet od pruca i spavati u mokroj vreci gotovo na zemlji, jesti neke splacine iz "diskutabilno" cistih tanjira i sanjati o toplom tusu i televiziji..... Da, zvuci prepadajuce, ali gledano na dugu stazu iz one prspektive, nije me pretjerano zanimalo koliko je to vazna etapa u mome zivotu, i nikada nisam oprostila mojima sto su me gurnuli u nesto sto ja apslolutno nisam mogla podnijeti. Onda dolazi obrnuta situacija kada danas, i ove gotovo smirjane zivotne pozicije, gledam unazad i shvatam da sam zahavaljujuci izvidjacima postala covjek. Nisam naslu srodnu dusu da imam neraskidiva prijateljstva, ali sam shavatila sta je znacilo zivjeti u kolektivu, gdje nisam ja, jedna , centar svijeta, i ostali su mi u neizbrisivom sjecanju ljudi, dogadjaji i pregrst lijepih uspomena, i kao sto rekoh, danas shvatam da sam ipak, bila i zauvijek ostala, dio jedne velike porodice.
Prema tome hajde, da se "sastavimo". I ja ima forgrafija, ne previse, i u kontaktu sam sa nekim Kanadjanima i Cesima iz naseg odreda, i iz Borisa Kovacevic.
Hvala jos jednom na ideji, nadam s e da ce se i realizovati.
Pozdrav
Darija
cao
da
evo me
Veoma me raduje današnje "otkriće" ovog blog-a, premda sam u manjini kao (relativni) junior. Poznajem "uživo" samo manji broj ovde često spominjanih "sivih eminencija" - kao starješine na visokim funkcijama.
Moj izviđački "staž" je, na žalost, bio vrlo kratak, ali bih sljedećih dana ipak pokušao da se prisjetim pojedinosti i potkrijepim ih ponekim dokumentom koji bi se možda mogao pronaći u mojim prašnjavim arhivima...
Boris Osipov
Post a Comment