Wednesday, 4 April 2007

BRANKO PARLA – Iz mog izviđačkog ruksaka – 2. dio






Kako sam kaže, najviše se ponosi amblemima Čičinog odreda koje je sačuvao. Napomenuo je da je kreacije za neke ambleme dao Miroslav Topić-Cober.

Objavljujemo ih, uz napomenu da smo sebi dali slobodu da uz njegove ambleme i nas dvoje (Minkica i Vesko) pridodamo svoj, možda najstariji amblem Čičinog odreda.

BRANKO PARLA – Iz mog izviđačkog ruksaka






Nama dragi Branko Parla, kako bi rekla teta Zvjezdana Jovanović, izviđač Čičinog odreda srednje generacije i zaljubljenik izviđačke organizacije, poslao nam je dosta materijala za blog. Ovog puta smo se opredijelili da objavimo AMBLEME koje nose danas izviđači Sarajeva, kao i one koje smo nekada sa ponosom nosili na rukavima naših uniformi.

Objavljujemo:

1. Amblem izviđača Sarajeva (novijeg datuma)

2. Amblem Saveza izviđača BiH (novijeg datuma)

3. Amblem Saveza izviđača Jugoslavije (starijeg datuma)

4. Sliku Branka Parle sa prijateljima kada je bio "mali izviđač"

Monday, 2 April 2007

IZVIĐAČKI DOMOVI NA KALOVITIM BRDIMA – PALE






Ko se još od nas ne sjeća naših izviđačkih domova na Palama? Ma nema takvoga izviđača i planinke da se sa radošću ne sjeća dobrovoljnih akcija na uređenju domova (bar starija generacija), ko se ne sjeća mnogih izleta, smotri, takmičenja u orijentacionim krosevima, dizanju šatora, mnogih izviđačkih gradskih i republičkih škola. Domovi na Palama bili su mjesto okupljanja mnogih generacija. Polazak je uvijek bio sa Stare željezničke stanice (preko puta hotela "Bristol"), a kasnije sa Bistrika, odakle smo putovali nezaboravnim "ćirom". Krivudava uskotračna pruga koja je išla padinama Trebevića uz Miljacku vodila nas je preko Dovlića do našeg odredišta. Čini mi se da mi i sada odzvanja zvuk "ćirine" lokomotive, te da osjećam još dim iz lokomotive prolazeći brojne tunele. Zbog želje da ponovo vidim naše domove, prilikom posjete Sarajevu skoknuo sam i do Kalovitih brda, do naših domova. Emocije su bile i ostale pomiješane. Radostan sam bio šetajući oko domova, livadama iznad domova, a tužan jer tamo danas nema nas – sarajevskih izviđača. Danas se domovi koriste kao Ekonomski fakultet sa Pala, te internat za mlade studente. Ipak, kao nepopravljivi optimista, nadam se dolasku dana kada će izviđački domovi na Palama pripasti onima kome i stvarno pripadaju – sarajevskim izviđačima!

Sunday, 1 April 2007

"POD SNJEŽNIM KROVOM"

Za one koji redovno ili povremeno prate naš i vaš blog jedna novost. Naime, u jednom od javljanja naš prijatelj Mladen Ovadija je pisao da je uspio naći kopiju filma "Pod snježnim krovom", koji je režirao za tadašnji "Zastava film" iz Beograda. E, pitate se šta je tu interesantno? Ne samo interesantno nego i važno za istoriju sarajevskih izviđača. Naime, već davnih 70. godina prošloga vjeka na Jahorini se u zimskim uslovima snimao ovaj dokumentarni film, gdje su glavni akteri sarajevski izviđači. U tom kratkom dijelu prepoznaćete likove Jasne i Ranka Ibrulja, Vesne Dugonjić, Mladena Ovadije...
Ovaj film je prebacio na divix.avi također nekadašnji izviđač Boris Popović-Pop (vidjeli ste ga na zadnjem fotosu voda "Ljubičica"), koji daje uputstvo kako ga vidjeti. Pa evo tog uputstva:

E, ‘vako:
Otiđi na: http://fta.g4ns.com/
Loguj se: (i Username i Password je ‘demo’) demo demo (dakle i jedno i drugo upiši demo)
Klikni na Virtual folder ‘demo’ (samo taj i postoji)
Klikni na fajl ‘Pod sneznim krovom.divx.avi’
Kaži ‘save’ negdje na svoj disk.
To je kratki film (fali par minuta od početka) u kome ‘igraju’ naši izviđači!
Možda ti je Gvardo već pominjao…
Vozdra
Pop

Pa sretno vam gledanje, a kasnije napišite bar neki komentar. Vesko

Thursday, 29 March 2007

IZ KANADE STIŽE SJAJAN FOTOS



Iz Vankuvera (Kanada) stigao mi je jedan šturi e-mail u kome je samo stajalo: Vod izviđača "Ljubičica" u dvije varijante. Fotos i njegovu grafičku obradu poslao je Boris Popović-Pop.

Na fotosu su (gornji red-jedini): Pavle Pavlović, dok su u drugom redu: Šefik Miralem-Kiko, Slobodan Ćosović-Ljupan, Faruk Gutić-Miki, Dželal Serdarević, Slobodan Bodnaruk-Bobo i Miroslav Topić-Cober.

Ovo je još jedan znak da se o blogu nadaleko čuje. Hvala, Pope!

ALIJA-ALJO I NADA MELEZ ŠALJU POZDRAVE




Poseban susret bio je sa Alijom-Aljom Melezom. Dobrotom Branka Parle, koji me je vozio, po dolasku u Sarajevo otišao sam u posjetu Melezima. Bio sam jako uzbuđen iščekujući susret sa dragim ljudima sa kojima me veže dugogodišnje izviđačko druženje. Na vrhu Faletića, sela poznatog svakom Sarajliji, na obroncima Crepoljskog, nalazi se vikend-kuća Meleza. Ugledao sam svog i našeg izviđačkog vođu i idola i u prvi momenat nastalo je kratko zatišje, a onda čvrsti zagrljaji prijatelja. Rekao mi je odmah na početku: "Svakoga sam ovdje očekivao ali da se ti pojaviš, to nisam". Rekao mi je da u mislima često pomisli na Minkicu, na nas, kao i na mnoge naše zajedničke prijatelje. Onda je uz bosansku kafu koju nam je pripremila Nada krenula priča. Moram priznati da sam bio inicijator da nam priča o osnivanju izviđačke organizacije u Sarajevu.

Lagano je pričao prisjećajući se, da je ranih ali već i davnih pedesetih godina prošloga vijeka, na poziv Borisa Lešnika (osnivača izviđačke organizacije Jugoslavije) u Zagreb otišao na seminar Slavko Butina. Već tada u Sarajevu postojali su izviđači, koji su se sastajali na prostorima Pionirske doline. Kako kaže Aljo, prvi odred tada se zvao "Mlada Bosna", a njegovu okosnicu pored njega činili su i Mehmed Čamo, Muzafer Osmanagić-Aga, Paula, Bećko... Od tog jezgra, uz Slavka Butinu, te agilne starije drugove (Jakica Papo, Dimitrije Ninić, Ćosović...), formirani su kasnije odredi izviđača: "Slaviša Vajner-Čiča", "Pavle Goranin-Ilija", "Miljenko Cvitković" i drugi. Rekao mi je Aljo da je prvi načelnik Čičinog odreda bila Paula, ali kratko vrijeme, a da je odred počinjao svoj uspon u vrijeme kada je on postao načelnik odreda a Ćosović bio starješina. Sjećajući se tih vremena, govorio je o nesebičnom radu i procvatu Čičinog odreda koji je dao Gojko Jovanović skupa sa svojom suprugom.

Nasmijao se kada sam rekao da sam imao svoje vodne, četne knjige, u kojima smo pisali istoriju izviđača Sarajeva. Nažalost, danas ih nemam, ali sam siguran da će bar neko ko bude čitao redove u ovom blogu možda dati svoj doprinos, da se ta vremena ne zaborave.

Nakon nekoliko sati druženja, pokazao nam je svoju kuću, kokoške koje ima, voćke, ponosan da svoje penzionerske dane provodi u prirodi sa svojom Nadom. Pa ipak oboje su najsretniji kada su im u posjeti njihova unučad. Pri polasku nazad u Sarajevo, Nada nam je poklonila kartonsku dozu popunjenu "organik" jajima, a na kutiji je napisala "Made Alija Melez". Svoje pozdrave uputili su svim izviđačima i planinkama bilo gdje da žive. Na sve ovo dodaću i jednu moju ideju. Ako ovo budete pročitali (bilo gdje da ste), napišite jednu razglednicu na adresu:

Alija Melez

Selo Faletići

Sarajevo, BiH

Siguran sam da ćemo ih obradovati.

BIO SAM U SARAJEVU – Vidjeh drage likove – 5. dio





Biti u Sarajevu, družiti se sa svima nama dragim prijateljima a ne vidjeti nama dragu teta-Zvjezdanu Jovanović, stvarno bi bio promašaj. To sebi nisam htio dozvoliti, pa sam je posjetio jedno poslijepodne. Iznenađenje i radost bila je obostrana. Cijelo vrijeme boravka u njenom stanu na Dobrinji proteklo je u evociranju uspomena na njenog i našeg Gojka Jovanovića, čija ličnost je obilježila istoriju kako "Čičinog" odreda, tako i istoriju sarajevskih izviđača. Naša teta Zvjezdana je okružena pažnjom njene kćeri Gorane (stručnog pedagoga u obližnjoj školi) kao i unuka Radoša, već studenta sarajevskog univerziteta, koji su uvijek u njenoj blizini. Obećala je Gorana, koja ima jako mnogo dokumentacije iz istorije sarajevskih izviđača, da će neke fotose, te dokumente, dostaviti na naš blog. Obadvije su sa radošću pozdravile sve izviđače (nabrajale su imena da ne bi bilo mjesta da ih sve pobrojim) onim nama uvijek dragim pozdravom,

Z-D-R-A-V-O!!!!