(Stanka Josifovska na slici sa svojim klubom, u drugom redu odozgo između S. Glinca i B. Radić, a brat joj Dragan je prvi sa desne strane u zadnjem redu)
Skupa sa njom, članovi našeg odreda bila su i njena braća Dragan i Zvonko Josifovski. Penzionisanjem njenog oca cijela porodica se preselila u Makedoniju, tačnije u Skopje. I nakon preseljenja naši kontakti sa njom ostali su prisutni, najviše putem obostranih telefonskih poziva. Uvijek se živo interesovala za sve njene i naše prijatelje, raspitujući se gdje su i šta rade. Zadnji susret smo imali sa njenim roditeljima u Skopju 1984. godine, kada smo kao planinari obilazili tek otvorenu republičku planinarsku transverzalu. Tada je, nažalost, nismo sreli, jer je sa porodicom bila na godišnjem odmoru. Njeni roditelji (čini mi se da se otac zvao Kiro i da je rodom bio iz Kavadaraca) pomogli su nam da se ponovo čujemo.
Izbijanjem sukoba na prostorima bivše nam zemlje, tokom 1992. godine, dok su u Sarajevu još radili telefoni, naša prijateljica i izviđački drug u nekoliko navrata nas je zvala moleći nas da dođemo kod nje u Skopje ili bar da pošaljemo naše dijete. Na našu žalost, kako su tada veze bile onemogućene, bilo je to i naše zadnje slušanje. Odlaskom iz Sarajeva izgubili smo adresar na kojem je bio upisan njen telefonski broj kao i udato prezime. Svi kasniji pokušaji da uspostavimo ponovni kontakt ostali su bezuspješni. U potrazi za njom, osim nas dvoje, uključila se i Zlatica Ninić-Banović iz Beograda, ali, koliko raspolažemo informacijama, zasada je nismo pronašli.
Upravo zato se obraćamo i na ovaj način. Očekujemo pomoć od svih onih koji surfajući po internetu naiđu na ovaj blog da nam pomognu. Molimo sve dobronamjerne prijatelje, naše makedonske izviđače koji žive u Skopju, ukoliko imaju nekih podataka o njoj ili njenoj braći da nam se jave na našu e-mail adresu
Hvala vam unaprijed,
Vesko i Minkica
No comments:
Post a Comment