Ko bi rekao da je prošlo toliko godina. Kotrljaju se kao lude. Koliko me sjećanje služi, sve je počelo u proljeće 1964. godine. Vesković Veselin, taj neumorni izviđački aktivista i entuzijasta, došao je na ideju da i mi u "Boriši" formiramo klub brđana. U prilog njegovoj ideji išle su dvije, a bogami i tri činjenice. Naime, u "Boriši" je stasala jedna grupa izviđača i planinki koji su prerasli period rada u vodovima i četama i koji su već kao srednjoškolci imali druge interese i razmišljanja o angažovanju u izviđačkoj organizaciji. Sa druge strane, kao važan argument za formiranje kluba brđana, bila je i činjenica da su u "Čiči" i "Mladoj Bosni" veoma uspješno djelovali klubovi brđana, koji su upravo okupljali srednjoškosku i studentsku izviđačku populaciju. A kada oni mogu, zašto i mi ne možemo. I zato je, možda kao najvažniji argument za formiranje kluba, i činjenica da je "Boriša" slovio kao veoma uspješan odred, sa velikim ambicijama i perspektivom, tako da je Veskovićeva ideja o formiranju kluba brđana bezrezervno prihvaćena od strane izviđača i uprave odreda. Treba takođe reći da je u fomiranju ideje i u samoj realizaciji osnivanja kluba Vesković imao podsticaj i konkretnu pomoć od Gojka i Zvjezdane Jovanovića, koji su, kao i uvijek do tada, dobronamjerno i bezrezervno prenijeli svoja iskustva iz formiranja i rada Čičinog kluba "Bratstvo". Naš starješina odreda Milisav Lazarević, popularno zvan čika Lazo, oduševljeno je prihvatio ideju o formiranju kluba i obećao svoju pomoć u realizaciji ove ideje. Na prvom, osnivačkom sastanku Kluba, naš čika Lazo je biranim riječima govorio o novoj fazi našeg uzrastanja, djelovanja u odredu, našim budućim zadacima.
Ako me pamćenje dobro služi, na prvom, osnivačkom sastanku bili su prisutni: Veselin Vesković, Dragan Bulajić, Gordana Ninić, Branko Rip, Melita Skalić, Rešad Karamešić, Slobodanka Mandrapa, Zlatica Ninić, Slobodan Bojanić, Stanka Josifovski, Biljana Radić, Jasminka Alikadić i ja. Dogovorili smo se da se naš Klub brđana zove “Mladost”. Za predsjednika kluba je izabran Veselin Vesković, a Dragan Bulajić, Branko Rip i Biljana Radić su prihvatili obavezu da naprave plan rada kluba: dogovoreno je da plan rada obuhvati, pored svih klupskih aktivnosti, i instruktorsku pomoć u radu naših jedinica, koja će se ogledati u obuci i praktičnoj primjeni topografije, signalizacije, organizaciji izleta, priprema za zimovanja i logorovanja, takmičenja unutar odreda, pa i šire. Naša čestita planinka Stanka Josifovska predložila je da imamo posebne marame i ona je zajedno sa svojom majkom izvezla na naše marame ime našeg kluba, koje smo dugo sa ponosom nosili.
Aktivnost kluba brđana se odmah primijetila, kako u našem odredu, tako i šire. Postali smo prepoznatljivi po svom drugarstvu, zajedništvu, solidarnosti, a, bogami, i po pučkom veselju. Svi ti krasni trenuci iz naše bezbrižne mladosti zaslužuju da budu zabilježeni bar kao iskrice jednog srećnog trenutka življenja. Ja tako mislim, jer znam da se život živi unaprijed, ali se razumije unazad.
Vremenom se naš klub širio, tako da su nam se uskoro priključili i Vesna Dugonjić, Asim Abdurahmanović, Snježana Ninić, Ibro Hromo, Branka Skalić, Ismet Kalić, Nada Adžić, Boro Stević, Novak Prodanović, Gordana Ožegović, Slavica Marin, Miodrag Rakić, Nenad Lojović, Gorjana Ostojić i Dindi – ja mu nikad nisam znao ime i prezime,… i ko će se nakon ovoliko vremena sjetiti svih imena.
Na slici su: na vrhu stoje s lijeva na desno: Rešad Karamešić, Milisav Lazarević i Ismet Kalić; sljedeći red: Nada Adžić, Vesna Dugonjić, Jasna Gajić, Jasminka Alikadić, Biljana Radić, Gorjana Ostojić i Mirjana Lazarević; sjede: Snježana Ninić, Zlatica Ninić, Gordana Ninić, Stanka Josifovski, Iskra Janičić, Melita Skalić, Slobodanka Mandrapa i ?; sjede na podu: Emir Omanović, Branko Rip, Vesko Vesković, ? , Dragan Josifovski.
Za ovaj uvodni tekst o klubu brđana "Mladost" nepravedno bi bilo zaboraviti našeg dobrog i velikog druga, saradnika i starješinu Ratka Todovića. Ratko Todović, koji je zapamćen u istoriji Odreda izviđača “Boriša Kovačević” kao starješina sa najdužim stažom, uvijek je i bezrezervno podržavao naš rad i sa pravom se ponosio svojim brđanima.
O radu kluba brđana, o nezaboravnim dogodovštinama, o našim izletima, smotrama, o našim ljubavima i druženjima vjerujem da će svoj prilog dati i drugi članovi kluba.
Ubijeđen sam u to, jer se držim one grčke izreke "da je početak polovina svega".
Emir Omanović
Pozdrav,
ReplyDeleteNe mogu vjerovati, ali na slikama sam pronasao oba svoja roditelja! Resad i Gordana. Slike su super!