Jedino nisu raštrkani Cober i Gorana (a ima ih više, ali ne pišu al' redovno čitaju), koji su više nego izuzetni blogeri iz rodnog nam grada. E, pošto smo se rasuli, stepen vjerovatnoće da ćemo u svakom kutku naći nekog ‘svog’ znatno se povećao. Taj stepen je vrlo visok ako krenemo u gradove tipa Londona, Toronta, Melburna, gdje ima ‘naših’ k’o kusih pasa, ali rapidno opada ako krenemo u malo ‘egzotičnije’ krajeve i gradove.
A meni se to upravo desilo prilikom moje nedavne posjete ‘svetoj zemlji’ (što bi mi sada čika Gojko dao svetu i tako to), tj. Izraelu. Pored mnogo prijatelja koji nisu vezani za izviđače i žive očekivano u Tel Avivu, Jerusalemu i Haifi, ja nađoh
Nakon dugo godina opet zajedno
moju dragu Ginu Kabiljo (udato Kovačević), članicu opasno konkurentskog voda ‘Popajke’, odred SVČ, u Be’er Shevi, pustinjskom gradu u Negevu, gdje sa mužem Rajkom opet liječi bolesne.
Ah, što su kulinari
moju dragu Ginu Kabiljo (udato Kovačević), članicu opasno konkurentskog voda ‘Popajke’, odred SVČ, u Be’er Shevi, pustinjskom gradu u Negevu, gdje sa mužem Rajkom opet liječi bolesne.
Ah, što su kulinari
Naš kratki susret je prošao u vidu izuzetne gostoljubivosti Gine i Rajka, kulinarskih bahanalija dovoljnih da nahrane cijelu četu, na divnoj terasi punoj zelenila (vidi slike u prilogu),
uz prisustvo njihovih komšija iz Slavonskog Broda, što probudi uspomene na naš bratski odred iz tog grada. Zamislite, zaboravila sam mu ime, nek Gorana i Cober (daću ti ja onu lijepu Zlatu sa Vlašića) dopune, i nekog Željka, koga sam ‘begenisala’ na smotri na Sutjesci davne 1968. god. Hej, to je bilo prije ravno 40 godina – u prošlom vijeku iliti stoljeću!
Pozdrav blogerima
Sigurna sam da će ovakvih susreta biti još, a mojoj dragoj Gini i svim blogerima sve Naj
uz moj novokomponovani pozdrav
CIAO TUTTI SKAUTI
Vaša Mia
No comments:
Post a Comment