Danas je već godina i po dana otkako ovaj naš blog postoji i, kako vjerujemo, blog je dio naše prošlosti ali i naše sadašnjosti, mjesto gdje se zajedno nalazimo neovisno gdje živimo. Istinski vjerujemo da smo putem bloga uspjeli povezati mnoge pokidane veze starih prijatelja i poznanika, što nam je bila i ostala ideja vodilja koja nas sa svima vama i dalje drži.Ovaj prilog posvećujemo sa posebnom sjetom i ljubavlju, svim našim dragim prijateljima koji nisu više među nama. Imali smo privilegiju i ogromno zadovoljstvo da smo se družili sa njima, provodili mnoge trenutke, išli na izlete, logorovanja, zimovanja, smotre, akcije… pa neka ovaj prilog bude naše zajedničko sjećanje na (vjerujemo) svima nama drage prijatelje.
Stavljajući naslov ovog priloga, u pripremi teksta naša Gorana Jovanović je napisala:
Stavljajući naslov ovog priloga, u pripremi teksta naša Gorana Jovanović je napisala:
”Ova parafraza poznate pjesme Izeta Sarajlića ("Sada bi bili očevi, sada ih više nema..."), toliko puta korištene uz logorsku vatru, prva mi je pala na pamet kad sam vidjela tužni spisak nekadašnjih naših drugova i drugarica. "Nisu više s nama", "tužni spisak"... uporno izbjegavamo riječ SMRT. A šta je smrt? "Smrti zapravo i nema kraja. Smrću je samo posuta staza uspona od gnijezda do zvijezda...", reče pjesnik Mak Dizdar. Da bi naši drugovi i drugarice "kojih više nema" ostali zauvijek s nama, moramo zapisati svoja sjećanja na njih. I zato – ne dajmo da padnu u zaborav. Sjetimo ih se sviju nekom lijepom rečenicom na ovom našem blogu, koji nam svima toliko znači, možda i više nego što smo toga svjesni”.
Molimo vas da nam pomognete. Ako smo nekoga slučajno izostavili, znajte da nije bilo namjerno. Naprotiv, očekujemo i od vas eventualnu nadopunu, kao i vaše priloge, sjećanja, komentare, koji će doprinijeti da naši prijatelji nikada ne budu zaboravljeni. Zahvaljujemo se svima, a posebno Miroslavu Topiću, Zlatici Ninić i Gorani Jovanović, koji su nam pomogli da ovaj prilog ostvarimo.
Minkica i Vesko Vesković
Minkica i Vesko Vesković
Skromni kao i uvijek, Vesko i Minkica izostavili su iz ovog priloga pohvale na svoj racun i veliku zahvalu sviju nas sto su nas povezali. Ovaj tuzni prilog objavljen je povodom malog jubileja bloga - godine i po postojanja, ako se ne varam. Cestitam svim blogerima na dosadasnjem zalaganju a posebno njegovim tvorcima, nasim Veskovicima, Minkici i Vesku. Z-D-R-A-V-O
ReplyDeleteUz Goranin komentar:
ReplyDeleteKasnije ću se javiti opširnije. Hvala na dobrom sjećanju i Minkici i Vesku, i Šilji, i Dadi Hegenbergeru...
Dodatak spisku nestalih (uglavnom starijih, iz "Mlade Bosne"):
Butina rođ. Tomić Dragica-Kikica MB
Butina Javor (bojim se da niste napravili grešku, stariji brat Dubravko bi trebao biti živ, u ovom ratu je poginuo Javor)
Ćuk Jusuf MB (bio je zamjenik vodnika 1. voda "Soko" III čete Igmanske)
Dautović Dževad SIBiH
Grčić Danijal-Deno MB
Grubačić Slobodanka MB
Kovač Italia – MB (teta Talija, slavna logorska kuharica)
Matković Stojan MB i SIBiH
Prica (ud. Žugić) Olivera-Olja MB
Smajović Ešref-Eške MB (čuveni stari skaut i brđanin)
Vrankić Franjo MB
Žlof Zdravko MB
Pozdrav
Vladimir Osipov-Repeta
Još jedan koga više nema među nama (a, nažalost, biće ih još):
ReplyDeletePašić Mustafa-Paja MB (vodnik 2. voda "Lav" III čete Igmanske)
Dobro kaže Muhica (nisam je zapamtio s tim nadimkom) da treba o njima govoriti. Govorićemo.
ZA dopunu spiska:
ReplyDeleteVobornik Drago-Pjano (PGI)
Vobornik Nenad-Neno (PGI)
Ćamo Bakir-Kirba (PGI)
Hausler Željko (PGI)
Đumišić Džula (PGI)
nažalost ima ih još koje ću prijaviti drugi put
Prijavio Karanfil
Naravno da nedostaju mnogi izviđači koji više nisu sa nama. Iz Jablanice nedostaje Efica Ibrahim-Fifa koji je vodio OI Pero Bilić. U Sarajevu živi naš načelnik odreda Malkić Sead-Baraka. Poslije rata mladi ljudi iz odreda reosnivaju odred pod novim nazivom Jablan koji niže uspjehe i pobjede. Iz Jablanice vam se javio Šubara Nijaz-Šuba, Z d r a v o
ReplyDelete