"S. V. Č." – vod "LJUBIČICA"

Januar 1965. godine. Odred S. V. Č. je zimovao na Bobovcu, iznad Kraljeve Sutjeske.
Meni je to bilo peto zimovanje, zaredom. Pošto sam procijenjen kao nemiran i sklon zabranjenim aktivnostima, u čemu me zdušno podržavala Jelena Parezanović-Dizdarević, oboje smo bili pod specijalnim nadzorom. Ja nisam imao sreće. Pred sam kraj zimovanja, bio sam nedovoljno oprezan i uhvaćen sa cigaretom. Po belaju, uhvati me Alija Melez-Aljo, koji je tada vršio funkciju starješine odreda ili zimovanja. Bilo mi je 15,5 godina i slijedi kazna, ni manje ni više nego isključenje iz odreda. Tako se završi moja slavna izviđačka karijera, ali ne i ova priča. Ovaj uvod je neizbježan, ali ne brinite, ne pišem autobiografiju. Već neko vrijeme mi škola nije baš previše bila na srcu, a postao sam ovisnik-izviđač, te sam počeo da tražim kompenzaciju. Po nesreći, opet zanimacije koje se nisu mnogo uvažavale, pa sam tako stekao nekoliko novih prijatelja istomišljenika, ali i neke koji su se družili sa nama, ali nisu zapostavljali svoje školske i druge obaveze. Dok smo čekali da društvo završi svakodnevne obaveze, mi smo vodili vrlo šarolik život, pun zezanja, jako dinamičnog dokoličarenja i, za nas, prepun avantura.Tijesno nam je bilo, od Sarajeva do Dubrovnika i šire. U to vrijeme u tandemu smo najbolje funkcionirali Gordan Marjanović-Gogo i ja, Miroslav Topić-Cober. Bilo je još kompanjona, ali nas dvojica smo tada bili nerazdvojni.
Tog ljeta sam, prvi i posljednji put, bio na moru sa mamom i sestrom. Jedva sam dočekao povratak u Sarajevo i uhodanu ekipu. Život se nastavio po starom i polako je došla i zima. Prvi put u posljednjih 6 godina nisam se pripremao za zimovanje i osjetio sam koliko mi sve to nedostaje.
Ne znam tačno kad, ali neposredno poslije zimovanja, koje sam propustio, ukazuje mi se nova prilika za povratak u odred. Slučajni susret sa čika-Gojkom Jovanovićem otvorio mi je tu novu šansu. S obzirom da je, kao i obično, bio dobro upoznat sa mojim(našim), novim i veselim druženjem sa ulicom, prvo je palo debelo ribanje u njegovom poznatom stilu: "Mamu li vam maminu, mangupsku itd... Lutka moja, ima da okupiš tu svoju ekipu, formiraš vod i sa njim se vratiš u odred." Iznio sam raji prijedlog ne očekujući da će biti oduševljenja. I pored mog pesimizma, većina je bila spremna da i to probamo. Čika Gojko se saglasio da to bude mješoviti vod, starijih planinki i izviđača.
07. 02. 1966. godine, u prisustvu starješine Gojka Jovanovića i načelnika odreda Zlatana Lučića, održan je osnivački sastanak, u prostorijama osnovne škole "S. V. Č.". Između ostalog, neko od prisutnih je u šali predložio ime, što je odmah jednoglasno usvojeno, i tako je nastao vod srednjoškolaca "LJUBIČICA".



Izlet na Pale, 01. 05. 1966. Sa lijeva leže: Šefik Miralem-Kiko, Slobodan Ćosović-Ljupan, Faruk Gutić-Miki, Boris Popović-Pop, Dželal Serdarević-Zeko, Boban Bodnaruk-Gavrilo i Miroslav Topić-Cober, iza nas stoji Pavle Pavlović-Paja (članovi voda).



Snježana Jovanović-Belade, Zeko, Boban i Brankica Bodnaruk, Zlatko Milčević-Kićo, Smajović Jasenko-Smajo, Cober, Ljupan, Pop, Miki i, izvinjavam se, ne sjećam se 2 posljednja člana. Smotra saveza izviđača opštine Centar, na Ilidži 1967. god. Vod je, neočekivano, dobro funkcionisao i skoro svakog mjeseca išao bar na 2 izleta ili bivaka, u okolini Sarajeva. 1966. god. učestvovali smo (skoro u punom sastavu) na IV smotri SIJ-a, Vrdnik – Fruška gora. Tom prilikom vod je pohvaljen i pripojen klubu brđana "BRATSTVO". U januaru 1967. god. pet članova je bilo sa odredom na zimovanju. Učestvovali smo i u svim drugim aktivnostima i takmičenjima.



Boban, Snježana, Brankica i Pop, pobjednička ekipa na takmičenju u signalizaciji, Pionirska dolina 1967. god. Snježana i Brankica su bile najstarije u vodu, ali im ove izv. vještine nisu bile nimalo mrske, kao ni ostalima.



Brankica je strpljivi instruktor, a Gordan Marjanović-Gogo i Kićo vrlo ozbiljno vježbaju SEMAFOR.



Zabrđe – izlet, 1967. god. Tada su BITLSI bili vrlo aktuelni, a melodija HELP očito inspirativna. Kićo, Gogo, Brankica i Pop


















Brankica i Boban Bodnaruk, članovi voda, moje drage komšije i prijatelji (iz moje olovke). Mislim da me Brankica navela da se malo zabavim crtanjem. Skoro da me natjerala da pročitam knjige "Mulen-Ruž" (o Tuluz-Lotreku) i biografiju Van Goga. Sada sam ubijeđen da je i to uticalo da diplomiram na Likovnoj akademiji. Ono VAN na crtežima je dopisao Gogo.


Ovo je jedan od, recimo, civilnih izleta-šetnji nekolicine članova voda na Ilidži, a pridružili su nam se Zvjezdana, Gorana i Neven Jovanović, te stari izviđač Ćamil Karamehmedović-Keki. Između Brankice i Bobana je Neda Leki, a desno od Bobana Dubravko Terzić.
18. 09. 1967. god. u sali II gimnazije održan je sastanak na kome je odlučeno da se vod "LJUBIČICA" rasformira, a njegovi članovi postanu punopravni članovi kluba brđana "BRATSTVO". Tako smo postali tadašnje jezgro kluba, koji se tada popunio sa još nekim starijim planinkama i izviđačima.



Izlet na Bjelašnicu, dio nove postave kluba "BRATSTVO" odmara se na usponu na Stanare; sjede sa lijeva Zlatan Lučić-Zlaja, teta Zvjezdana, Brankica, Husamedin Mandić-Huso, stari član kluba, Ranka Šipka, dvije djevojke koje ne prepoznajem, a stoje novopečeni brđani Gogo i Biljana Radanović-Bića.



Sunčanje ispod doma na Stanarima. Krajnje desno, Fuad Lipovača-Fudo, bivši član voda "Ljubičica"



Očigledno je vrlo ugodno na suncu, ali nismo tako ljenčarili sve vrijeme.



Poziv u pomoć, ali u novoj koreografiji i novoj postavi. Fudo, Gogo, Zlaja i Boban; Huso, Ranka i teta Zvjezdana su samo dekoracija.



Fotografija svih učesnika izleta, ispred planinarskog doma Stanari-Bjelašnica, 02. 11. 1967. godine. Sjećam se još zimovanja na Vlašiću, gdje smo Gogo i ja učestvovali, bivši članovi voda "Ljubičica" i 28. 05. 1968. god., kada su me prijatelji ispratili na odsluženje vojnog roka. Bivši članovi voda, koji su završili gimnaziju, došli su na Staru željezničku stanicu, pravo sa proslave maturske večeri. Narednih 17 mjeseci sam bio privremeno u drugom stroju.
Žao mi je što nemam fotografiju Borjanke Savić, koja je takođe bila član voda, a izvinjavam se ako sam nekoga izostavio. Možda neko od sparušenih Ljubičica naleti na ovaj prilog, pa neka me dopuni dodatnim informacijama.













Vodna knjiga, poklon sa posvetom planinki voda "BUBA MARA"

Pozdravi svima, Cober – bivši vodnik, bivšeg voda "LJUBIČICA"