
Našli smo se po dogovoru i odlučili se za restoran "FELINI" – bivši Amerikanac. Veče je proletjelo začas. Sjećanja, logori, zimovanja i zajednički prijatelji bili su neiscrpne teme, međutim personal se počeo oblačiti, valjda su nam davali na znanje da je fajront već prošao.
Izuzetno prijatno veče, poslije 20 a možda i 30 godina.
Poslije par dana, na Fejsu je objavljeno bezbroj fotki Sarajeva i Mostara, da mi nije bilo jasno kako je uspjela obletjeti sve te lokacije. Savjetujem svima koji su na Fejsu da pogledaju njene albume. Vjerujem da će mnogi, kao i ja, vidjeti mnogo novih-starih stvari, zgrada, ulica i detalja koje nisu nikada registrovali, misleći da poznajemo svoj grad u dušu.
Zbog toga joj posebno zahvaljujem što je našla i odvojila vrijeme i za nas.

Istovremeno se javio i Miroslav Hegenberger-Dado. Već ranije se javio iz Kanade, da dolazi a kao stari brđanin kluba "BRATSTVO ", čim je stigao odmah se i javio. Ostavili smo dogovor za viđenje za neki drugi dan. Međutim, jedno jutro sabah-zorom, bez najave banuo je kod mene i zatekao me u bešici. Bio je u prolazu, skupljajući radni staž, širom Sarajeva. Otišli smo na kafu i malo se ispričali. Onda sam ja preuzeo ulogu šofera, da mu olakšam špartanje, s kraja na kraj grada. Usput smo se družili, a on je završavao poslove.

Imali smo još jedan sličan radni susret, i kad smo odradili što smo mogli za taj dan, iznenada se nađemo sa dvojicom starih izviđača.


Na žalost, nismo imali mašinu da slikamo grupnjak, pa objavljujem njihove najsvježije fotke, samo da vas podsjetim na nekad popularne face.
Čelo je imao obaveza, pa je sa Dadom malo pročakulao, a ubrzo nas je napustio i Dado. Nismo se više vidjeli, ali smo već par puta skajpali. Fiko-Grof i ja smo ih ispratili pogledima punim sjete i pošli za svojim poslom.
Eto, puno nas se vidjelo, sve k'o da neće.
Pozdrav svoj raji od Dade, Fike-Grofa, Čele i moje malenkosti.
Cober
No comments:
Post a Comment