GDJE SU, ŠTA RADE?

Iznenadila nas je naša “muhica”, Gorana Jovanović, koja se jedno duže vrijeme ušutjela, bar na našem blogu, poslatim prilogom o susretu na moru sa svoje dvije izviđačke prijateljice (vidi prilog “Ljeto je vrijeme druženja” od 3. 7. 2010). I zaista ih je lijepo vidjeti, vesele kako “u radnoj i konstruktivnoj atmosferi” gule kropmpir, potvrđujći znanje stečeno prije ihi-hi godina za osvojeno vještarstvo “Kuhara”, vjerovatno pod budnim okom Mileta Dodoša.
I nas dvoje je taj prilog inspirisao da vam pošaljemo nekoliko fotografija sa našeg godišnjeg odmora po Jadranu. Pogledajte koga je objektiv naše kamere zabilježio.

Negdje na splitskoj rivi zatekli smo našeg starog izviđačkog druga Gojka Pavlovića, nekadašnjeg alfu i omegu Odreda izviđača “Vaso Miskin Crni”. On i Bobo Kovačević, ispijajući kavicu, poslali su pozdrave svim izviđačima koji ga se sjećaju a posebno, kako je rekao Goja, svojoj novosarajevskoj raji.

U Herceg Novom smo se sreli sa Tanjom Danon, koja sada živi i radi u Leidenu u Holandiji. Ova nekadašnja planinka, vodnica čuvenog voda “Munje”, načelnica čete planinki u Odredu izviđača “Boriša Kovačević”, boraveći sa kćerkom i unucima na moru, stalno se raspitivala za sve njoj poznate likove iz Sarajeva.
Kaže da joj je žao sto “se slabo snalazi sa kompjuterom” te još nije uspjela pogledati blog. Posebne pozdrave je uputila svojim mezimicama (Munjama – danas su mnoge već odavno mame), kao i svim dragim prijateljima iz Sarajeva.

Ako su prethodne dvije fotografije za nas dvoje bili slatki kolačići, onda nam je susret sa Prapotnicima bio šlag. Naime, Slavica (djevojački Bulajić) i njen suprug Branko naši su prijatelji i izviđački drugovi iz prošlog milenijuma. Sa njima smo se družili u izviđačima, isti dan se vjenčali (nije bilo


dogovora), dobili stanove (kakva slučajnost) u istoj zgradi i ulazu, išli na izlete, akcije, logore… Danas Branek (tako su ga svi izviđači zvali – jedini Slovenac među nama) i Slavica žive i rade u Mariboru, šalju velike pozdrave svojim kumovima Raheli i Branku Rip, kao i ostalima koje su nabrajali. Kako niko od nas četvoro nije imao vještarsvo kuhara (a zavidni smo Gorani, Ljilji i Miri), morali smo naše apetite zadovoljiti jednom večerom pored mora.

I ljeto je na kraju. Mi ipak očekujemo i od vas koji ste upravo sada pročitali i ovaj prilog, da nam pošaljete svoje svježe fotografije sa susretima koje ste i vi imali. Ili, ako pak niste imali tu priliku ovog puta, pošaljite nam (još bolje!) vaše stare i zaboravljene izviđačke fotografije.
Minkica i Vesko Vesković