Prvi utisak je bio iznenađujući. Prilikom rukovanja pružili su nam lijevu ruku, što je izazvalo našu zbunjenost. Objasnili su nam da je to skautski pozdrav, odnosno način pozdravljanja prilikom upoznavanja, za koji, kao nekadašnji iskusni izviđači, iskreno govoreći, nismo znali. Tada su nam rekli da moramo svakako obići Gilwell Park, sjedište skauta UK. Po primitku poziva za posjetu odlučili smo da se priključimo njihovom skupu upriličenom pred predstojeće praznike.Putovanje od Richmonda, gdje živimo, do Čingforda (Chingford) trajalo je dosta dugo, skoro dva sata. Od željezničke stanice, pješačeći 20 minuta, stigli smo u Gilwell Park – centar skauta Velike Britanije. Smješten je u bjelogoričnoj šumi velike površine. Sve, ama baš sve je odavalo utisak da se nalazimo na mjestu koje nam je blisko.
Od glavne kapije do jezera cijelim putem smo gledali razne objekte: (Jezero u Gilwell Parku)
od manjih objekata izgrađenih od drveta u kojima su se nalazili informativni centar, prodavnica suvenira, mjesta na otvorenom za aktivnosti skauta, raznoraznih putokaza, sve do glavne zgrade nevelikog izgleda zvane White House (Bijela kuća).
Bijela kuća (njihov centar)
Obilazak ovog objekta omogućio nam je da vidimo sve njegove sadržaje: recepciju, centar za komunikaciju opremljen sa mnogo flat skrin kompjutera i telefona, nekoliko sala za sastanke (raznih veličina), veliki restoran na bazi samoposluge, redakciju magazina
„Scouting”, njihov marketinški biro, ukusno uređeni izložbeni prostor… U Bijeloj kući je zaposleno oko 100 profesionalaca i volontera, što i nije mnogo u odnosu na broj skauta i broj stanovnika UK.Na prijemu, okruženi mnoštvom zvanica, u prijatnoj i opuštenoj atmosferi, naši domaćini su se trudili da što više saznaju o trenutnom stanju i razvoju skautizma u BiH i šire. Nama je najveće iznenađenje bilo kada su nam prišli Helen i Ričard i pitali nas za njih jedino znanog skauta (izviđača) iz Sarajeva, Emiru Kršlak, sa kojom su se (i njenim skautima) susretali na skupovima u Italiji i Velikoj Britaniji. Njoj posebno, kao i svim skautima, uputili su svoje pozdrave. Dobili smo dosta materijala koje ćemo koristiti u narednim prilozima na našem blogu iduće godine. Ono što jedino nije valjalo je činjenica da nas je baterija našeg aparata izdala kada je bilo najpotrebnije (na skupu). Idući put bićemo oprezniji, bar što se toga tiče.
I za sami kraj – naše mišljenje. Vraćajući se kući, stalno smo mislili na naš Dom izviđača na Mejtašu i naše domove na Palama. Sjetili smo se Slavka, Kiće, Bećka, Šilje, Zlatana… i mnogih koji su sa srcem radili u našem Domu izviđača. Uz sve poštovanje skauta Velike Britanije, mislimo da je naš dom (izgrađen ’70. godina) ipak za ta vremena bio mnogo ljepši i sadržajniji. Možda smo nas dvoje subjektivni? Ako i jesmo – ne zamjerite nam, neka smo!Vesko i Minkica
No comments:
Post a Comment