
1991. g. izbjegla sam iz Sl. Broda u Srbac. Molila sam Ripove da mi pošalju udžbenike za djecu. Branko nikako nije ozbiljno shvatao razloge našeg odlaska od kuće. Zadnji put smo se čuli 3. aprila 92. g., a nakon toga prekinule su se telefonske veze i nisam znala što se dogodilo sa njima. Pokušavala sam i poslije da ih dobijem telefonom, ali nije išlo. 2000. g. bio je međunarodni kamp izviđača na Mlinskoj rijeci – Jošavka kod Čelinca i po prvi put su učestvovali federalci brđani (iz Federacije BiH). Pili smo zajedno kafu i počele priče o "dobrim starim vremenima". I Zaim Ćatić iz OI "Moštanica", koji je nastavljao put za Boračko jezero, obećao se raspitati za Ripove. Samo što se vratio s puta, zove i kaže da je bio sa Zlatanom (nekad načelnikom SVČ), koji mu reče da nije siguran, ali da su i Ripovi najvjerojatnije otišli za Izrael. Prođu godine, molim predstavnike OSCE-a da pomognu (nama je kompjuter i internet još bio nedostupan). Jedna Lisa iz Osla javlja da su možda u Kanadi. Zovem informacije u Sarajevu da li ima i jedno prezime Papo, Rip. Nema. Sjetim se još koječega, ali ne ide. Kćer mi je u Sarajevu, hodam po Grbavici ali ništa ne prepoznajem. Ni Pale i onaj dom izviđača ni nalik nekadašnjem. Konačno na internetu nađem Ripove ali nema adrese, ali pominju izviđački blog Veska Veskovića. A Vesko tamo objavio svoju adresu. I odmah mi odgovara i šalje adrese Ripovih. I tako dođe Rahelino pismo. A sjećanja naviru, bujaju. Tjentište, Pale. Vrelo Bosne... Eh bože, šetamo mi korzom u Slavonskom Brodu, a k'o munja prođe vijest da su stigle Sarajlije na kulen. I trčimo da ih vidimo, čujemo kako su ostali, gdje se išlo. A oni u 0.30 h imaju voz i ujutro su u Sarajevu. Drage brđanke i brđani, ja sam sada u Bosanskom Brodu i opet sam osjetila čari izviđačkog života od 1999. g. do nedavno. Cijela moja porodica je izviđačka. Još ću vam o tome pisati. Fotografija iz našeg doba nažalost nemam (a ako ih neko ima, neka mi ih proslijedi), ali i ove iz novijeg doba nisu za odbaciti.

Druga s lijeva je moja kćerka Biljana, a četvrti sa lijeva moj suprug Jovan.


Međunarodni kamp skauta Mlinska rijeka – Jošavka kod Čelinca, u plavim uniformama skauti BB

Opet ja – Vera, sa svojim poletarcima
A vi koji me se sjećate ili ne sjećate, javite se.
Moja e-mail adresa je: vitomrdja@gmail.com
Vera Stjepanović-Mrđa.
2 comments:
Ako me pamcenje dobro sluzi, cini mi se da sam ja bio "kurir" koji ti je donosio pisma za Elu. Uostalom, Branko je moj dugogodisnji prijatelj i izvidjacki drug. A i Ela takodjer!
Meni je takodje drago da sam poslije toliko godina cuo za ovo dvoje kao i za ostalu raju. Elu znam jos od 60-te ili 61-ve iz Osnovne skole "Cedo Savic" koja je imala samo 4 razreda, a sa Brankom sam godinama bio u odredu i klubu brdjana Mladost. Veliki pozdrav za njih dvoje kao i za svu raju iz Cice i Borise a i ostale izvidjace i planinke
3X Zdravo od Duke
Post a Comment