Redakcija bloga "Sa izviđači"
POSVEĆENO VLADIMIRU OSIPOVU...
„Dragi Repeta, puno me je obradovalo tvoje javljanje. Mislila sam, gdje li si? Ti si moj prvi izviđački autoritet. Kakav Gojko! Meni je bio suprug a vama autoritet...“

Vratiću se na početak. Avantura me privlači. Puno krasnih mladih ljudi obećava da će paziti i mene i moju troipogodišnju Goranu i da će nam sigurno biti dobro i lijepo. I bi tako.
Bila sam planinar, imam ruksak, torbicu, „provijant-kutiju“, gojzerice, vjetrovku... nađoše i meni i Gorani uniformu i to je sve što mi je, kao, trebalo za 20 dana logorovanja...
Ulazimo u voz za Foču. Vagon bez kupea. Sa strana po jedna dugačka klupa. Sva mjesta već popunjena. Nas dvije „novopečene“, moje dijete i ja, svi gledaju i misle „Bogo mili, ko li je ovo?“ Moj dragi suprug nas i ne gleda. Nema vremena. Ulazi neki momak strogog izgleda. Provjerava nešto, daje nam karte. Valjda nekakav vođa puta, mislim. A bio je to Vladimir Osipov. Vidim ja da se njega mora slušati, a što se mora... izdržaćemo tih 20 dana. I jeste bio strog – stroži od samog Gojka. Ali, nekako sam ga odmah zavoljela...

Štab logora: (s lijeva na desno) Paula Juričić, Gojko Jovanović, Ubavka Cikota, Alija Melez, Vladimir Osipov-Repeta i Slavek (prezime ne znamo), a raportira Fuad Šišić-Šiške.

Paula Juričić i Alija Melez
Stigoh tako na svoj prvi logor, zaljubih se u te lude izviđače i ostadoh s njima punih 30 godina. Prve godine odmah sam postala sekretar odreda, a starješina je tada bio naš predivni Božo Sekulić. Gospodin par ekselans, direktor štamparije „Oslobođenja“.

Fotografija sa jedne od prvih skupština OI "SVČ" – (s lijeva na desno) Slavek (prezime nepoznato), Milana Langhofer, Božo Sekulić, Ubavka Cikota i Fuad Šišić-Šiške
Bio je tu s nama u starješinstvu još jedan pravi gospodin, direktor „Ozebiha“, Fajo Ibrulj. Prihvatiše me i pomogoše da zavolim tu prekrasnu organizaciju. Baš za cijeli život...
Zvjezdana Jovanović
No comments:
Post a Comment