BUCO PONOVO U SARAJEVU

Nakon mnogo problema sa zdravljem ipak sam se odlučio za odlazak u Sarajevo, prvenstveno da provedem vrijeme sa svojom majkom. Ipak, našlo se malo vremena da se sretnem sa svojim dragim prijateljima iz dana moje bezbrižne mladosti. Prvi susret je bio sa Parla Brankom  i Topić Miroslavom - Coberom u restoranu-slastičarni ispred BBI /na mjestu nekadašnje Robne kuče "Sarajka"/.

Tri "mladića" ispod Trebevića.

Sječaš li se kad smo bili mali izviđači?

 Kako to biva među starim prijateljima koji se nisu dugo vidjeli krenuli smo pričom i sječanjem o nama, 

Tri vrijedna izviđača na jednoj od izviđačkih škola:Dragan Petrović-Buco, Branko Parla i Jozo Čarapina

o našim porodicama, o djeci, o životu u nekim drugim uslovima, zdravlju i polako, skoro neizbježno počeli smo razgovarati o zajedničkim prijateljima od kojih su nas mnogi zauvijek napustili. Bilo je to divno i u nekim trenutcima živo prisjećanje na ljude i vrijeme iz dalekih sedamdesetih.Vrijeme je brzo odmicalo i blic pitanjima se je htio dobiti odgovor o mnogima čiji su likovi navirali u pamćenje. Razišli smo se uz obečanje da se vidimo i prilikom narednog dolaska.

A  naredni dan, divan susret sa Emirom Kršlak u slastičarni "Palma" i ponovo prisjećanje na divne sedamdesete. Prijateljstvo koje traje preko četrdeset godina.

U prelijepom ambijentu slastičarne "Palma", kod Muntaza Ljumića - Ace nekadašnjeg izviđača sječanja lete,lete...

 
Emira i njena sestra Edina sa divnim školovanim glasovima, svima koji su čuli kako pjevaju, ostale su za uvijek u divnom sjećanju. Razgovor je uglavnom i krenuo oko sestre Edine i njenog supruga Satka Fazlića, Brace, njegovog oca, sedamdesetih godina istaknutih članova OI "Boriša Kovačević". Prisjetili smo se i mnogih škola, logorovanja, smotri, takmičenja u orjentaciji što je uvijek na površinu iznosilo sjećanja na stare drugove, prijatelje i prijateljice. Emira, danas podpredsjednik Saveza izviđača Federacije Bosne i Hercegovine pokušala mi je objasniti veoma složenu situaciju u kojoj djeluje Savez i probleme sa kojima se svakodnevno susreću, ukazujući pri tome i na veoma značajne i pozitivne pomake koji su učinjeni u proteklom periodu. Vremena je bilo malo da bi se saznalo sve što me je interesovalo i kraj smo posvetili onima koji dolaze, djeci, sestricima, rođacima jer su i oni na neki način povezani sa savezom. Moram priznati da mi je bilo teško završiti ovaj susret koji se je nastavio prateći Emiru do auta. Pozelio sam da ga je bar ostavila na Ilidži.
Svim meni znanim i danas neznanim, šaljem tople izviđače pozdrave, vaš

Dragan Petrović- Buco