SKAUTI I IZVIĐAČI U STRAŽARSKOJ SLUŽBI I IZVIĐAČKIM TAKTIČKIM IGRAMA NEKAD I DANAS – Borna Šulc

O proslavi 100. godina izviđaštva u Srbiji svoj prilog napisala je 2.9. ove godine Vera Stjepanović- Mrđa. Uz obilje fotografija sa ove manifestacije ona nije napisala( i ako je znala ) da se umalo nije “desio međunarodni incident”. Naime, tokom smotre jedna ekipa (nećemo navesti ime odreda) “ukrala” je zastavu britanskih skauta. Britanski skauti ne znajući za ovu vrstu igre a koja je poznata starijim generacijama izviđača sa prostora ex Jugoslavije, oštro su protestovali i zastava je bez večih problema vraćena.

Saznavši za ovaj događaj, neumoljivi i neumorni sakupljač podataka, dokumentata, fotografija iz doba djelovanja skautske organizacije u Kraljevini Jugoslaviji, djelovanja Saveza izviđača Jugoslavije, Borna Šulc iz Osijeka poslao nam je ovaj prilog o “Krađi zastave” koji sa zadovoljstvom objavljujemo.

Na SA izviđači ovoga ljeta mogli su se čitati tekstovi i vidjeti fotografije u vezi s velikim izviđačkim akcijama kao što su Svjetska smotra Međunarodne organizacije Izviđačkog pokreta i Smotra Saveza izviđača Srbije. U dvobroju 114-115 „Skautskog glasnika“ (ovog najuglednijeg i najurednijeg omladinskog časopisa u tadašnjoj državi Kr.Jugoslaviji) izdanog za maj/juni 1935. u Beogradu navodi se da je upravo prije 76 godina održan Jamborree u Poljskoj kraj Varšave od 11. do 25.jula 1935., da je put i logorska taksa bila svega 700.- dinara, a naslovna stranica ( i dobar dio sadržaja ) istog dvobroja posvećena je 3. SAVEZNOM TABORU SKAUTA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE održanom u Beogradu 1. – 11.IX. 1935.

Uvijek su me privlačile i straža (podsjetite se „Velikog noćnog podviga u prilogu STT KAKAN I OSTALI MORSKI STALNI TABORSKI TERENI – STT Kakan 1964. –objavljenog (24.07.2011.) kao logorska služba i izviđačke taktičke igre u vezi saprovjerom straže pa prilažem i priču o PRVOJ STRAŽI koja je na 144 stranici spomenutog broja „Skautskog glasnika“ sa karikaturama Stanlija i Olija na kraju u uniformama
U odličnom „SVIJETU SKAUTA“ časopisu sadašnjih izviđača Hrvatske broj 33 od lipnja 2007.(Nakladnik: Splitski skautski zbor, Odgovorni urednik: Zoran Fistonić – Fista, oduvijek požrtvovni izviđački radnik ) na stranici 10. o izviđačkoj taktičkoj igri KRAĐA ZASTAVE jasno se izrazio Bojan Bošnjak poznata ličnost SIH-e prije i sada.

A ja i straža? Kao izviđač stražario sam mnogo puta. Na logorovanjima, na velikoj porečanskoj plovidbi Passau (bivša Zapadna Njemačka) – Novi Sad (bivša SFRJ-SR Srbija-SAP Vojvodina) 1978. u trajanju od 32 dana i na drugim akcijama. U izviđačima smo stražarili na logorovanjima 4 puta i odmah nastavljali raditi kao dežurni vod. Ako smo bili na STT-ovima davali smo i vod izviđačke milicije za noćne patrole između logora i po naseljenom mjestu, tražeći po birtijama izviđače koji kasne u logore. U kršćanskim izvidnicima stražare svi vodovi unutar svog vodnog logora i to svaku večer. Tako je straža jedna od glavnih logorskih službi. Dosta toga sam doživio, ali ne mogu se odlučiti što objaviti. Što se tiče krađe zastave sjetio sam se opet logorovanja na STT Kakan, ali 1965. Sjećam se da su izviđači iz Bosanske Krupe SIBiH ili Osijeka SIH (ili jedan puta jedni, a drugi puta drugi) ukrali zastavu izviđačima Garešnice SIH. Njima su i starješina logora i vođa logora bile planinke. Kada su „taktičari“ tražili džak šećera, deset litara jestivog ulja i još po nešto u zamjenu za zastavu, starješina je bila očajna i ljuta i rekla da neda. Plakala je od gnjeva. Situaciju je izgladila drugarica starješina STT Kakan „teta Štefica“ (Rafina supruga) pohvalivši izviđače za uspješno obavljenu taktičku igru (ali ne pred strojem kod centralnog zborišta) i izrazila žalost što se rasplakala starješina logora kojem je nestala zastava. Uspješnim izviđačima poklonila je nešto namirnica iz ekonomata STT Kakan, ali manje nego su tražili. Ima još nešto uz stražu. U anonimnoj anketi provedenoj na Kaknu 1964. utvrdilo se da jako malo učesnika iz svih logora (možda samo 5 ili 6%) nije moglo platiti logorovanje jer im jedan ili dva roditelja nisu zaposleni, pa im je taksu platila ili jedinica, ili mjesna zajednica, ili Crveni križ, ili formirani fondovi za neposrednu dječju zaštitu. Uglavnom, svaki izviđač je mogao ići na logorovanje od 21 dan, pa se uvijek okupilo mnogo različitih izviđača. Zato je na postrojavanjima pred centralnim jarbolom, drug Rafo Šalamon – potpredsjednik SIH-a često govorio kako su ljudi na susjednom otoku Kaprije mnogo težeg imovnog stanja nego mi koji dolazimo na Kakan, a izviđači ne kradu ni grožđe ni smokve iz njihovih vinograda jer ih na to uče i obavezuju izviđački zakoni. I jednog lijepog jutra (bila je 1964. godina) dva stražara iz zagrebačkog logora dovedena su rano u Štab STT-a Kakan. Doveo ih je njihov starješina logora jer su za vrijeme straže napustili logor, izvršili krađu u vinogradu, pa ih je starješini logora prijavio vlasnik dalmatinski seljak. Bile su i smokve i grožđe. Starješina STT-a Kakan teta Štefica, skinula im je marame neposredno prije odlaska broda za Šibenik i poslani su kući jer su osramotili izviđačku organizaciju i oštetili siromašnog seljaka. Seljaku je šteta nadoknađena (dali iz logorske blagajne zagrebačkih izviđača ili blagajne STT-a Kakan, više se ne sjećam). Kaprijani su i dalje imali veliko povjerenje u izviđače.

Z-D-R-A-V-O!

Borna Šulc