" Nedjelju dana prije svog 61. rođendana (23. septembar 1950, Vršac), Stevica Tkač, prijatelj brojnih izviđača diljem južnoslovenskih prostora, umro je 16. septembra 2011. u Beogradu. Roditelji su mu nadjenuli ime koje su željeli (Stevica), a po njegovom ponašanju, odnosu prema porodici, prijateljima i kolegama mogli su da ga zovu i Dobrica, jer je zaista, u ovozemaljskom životu, bio takav: plemenit i pažljiv prema svima. Nikome nije uputio ružnu rijeć, niko ga nije vidio namrgođenog ili ljutog. Naprotiv, na licu mu je stalno bio osmjeh. Stevicu su svi hvalili, voljeli i poštovali. Rodjen u Vršcu, rastao u Trebinju, jos prije osnovne škole došao je u grbavičke paviljone u Sarajevu. Tu je u "Boriši Kovačeviću" učio osmogodišnju školu, a nedaleko odatle, u trečoj gimnaziji "Braca Ribar" sazrijevao je u tinejđera. Izviđački staž počeo je i završio u Odredu izviđača "Boriša Kovačevic". Bio je poletarac, izviđač, vodnik, načelnik čete...
Stevica sa ekipom svog voda “Klikeri” na jednom odredskom takmičenju u orijentaciji
Iskusne izviđačke dane provodio je u klubovima “Faraon”,” Yeti” i “Mladost”. Ne mogu se nabrojati takmičenja u orijentacionom krosevima, akcije, marševi, smotre, ljetovanja, zimovanja, izleti na kojima je Stevica aktivno učestvovao. Iza njega su ostale uspomene na akcije “Ilegalac”, “Ništa nas ne smije iznenaditi”, impresivnih “Hiljadu mladih Sarajeva na Tjentištu”... Stevica je prešpartao Dolinu heroja i Tjentište, plivao na Boračkom jezeru i u Sutjesci, peo se na Bjelašnicu, Jahorinu, Romaniju, Triglav... Bio je na školi za vodnike u Kravicama, instruktor mladjima u "Boriši"... Sa svojim društvom radovao se poroglašenju "Boriše" za Partizanski odred, najveće jugoslovensko izviđačko priznanje... Zajedno s njim i stalno uz njega bili su (mlađa) sestra Milica i (stariji) brat Vlado.
Rijetko harmonične i druželjubive prirode, imao je divno osjećanje mjere. Bio je otmeni gospodin u rijeći, gestu, osjećanjima. Znao je zapjevati, poigrati, bio je iskren, duševan i dobronamjeran, volio je i bližnje i daljnje. Zato nije bilo nikakvo iznenađenje što su u beogradske dane žalosti njegovoj supruzi Ilonki, sestri Milici i bratu Vladu telegrami saućešca i bukvalno stizali iz cijelog svijeta. Dobrica Stevica otišao je iz naših ovozemaljskih druženja i preselio se u trajno prijateljsko sjećanje. Dostojanstveno, kako je i poživeo."
Hvala mu ime svih bivših izviđača OI “Boriša Kovačević”
MićaTodovič
========================================
U istom periodu iz naših izviđačkih redova napustili su nas i:
- Mustafa Potparić Popara, jedan od najpoznatijih zeničkih izviđača i
- Miralem Kruškić, jedan od prvih dobojskih izviđača i poznati vokalni solista Radio Sarajeva
Redakcija bloga
No comments:
Post a Comment