600. PRILOG… Nije moguće? – Miroslav Hegenberger Dado

Dragi moji (naši) Izviđači-Skauti,

Sjedim danas ovako pozatego, što bi rekli u cvijetu mladosti i ne mogu da vjerujem. Ovaj naš blog, čiji osnivač stalno kuka i boji se da će se ova naša izviđačka institucija ugasiti, jer niko ne piše, dogurao do broja 600… E, pošto sam ja čovjek od digniteta (valjda se tako piše), odlučih da mu (blogu) dam malo vještačkog disanja. Možda je u pitanju i griža savjesti zbog dugog nejavljanja, ali uvijek ima ali – kada čovjek hoće da opravda sebe.
Ja to gledam ovako i kažem: Emir Omanović se nije javio svjetlosnu godinu (a javno je obećavao), Željko Majstorović nešto manje ali zato zna sve o vremenu. Moja druga Muhica ne znam ni koliko. Znači, ja sam negdje na petom mjestu odozdo, što bi mi garantovalo opstanak i u engleskoj premijer ligi. Nije loše: morate, a ako ne, možete priznati. Druge neću ni da spominjem. Na primjer, moj drug iz prošlog stoljeća Zikret Orhanović, najsigurnije zvani Gunđo, piči po facebooku i netlog pokeru, ali nema vremena za blog. Ali da sve nije ni tako crno, pobrinuo se jedan iz prastare garde, moj bivši (nažalost) direktor Fari Muštović. Kada je on od svih silnih obaveza mogao da se sjeti da je bio i izviđač, morali bi se i svi prozvani, a još više neprozvani potruditi. A ima ih dosta, zar ne?

Zato, dragi moji izviđači (i planinke, normalno), želim vam sretan 600-ti prilog bloga i želim da Veska zatrpate sa toliko priloga da se ne mogne izvaditi do Nove godine.

U zdravlje, a ja odoh na Kubu. Do 18. juna.

P. S. Pošto je moje poznavanje kompjuterske tehnologije, kao i IQ, ostalo na nivou pećinskog čovjeka, šaljem ovo pismo izvinjenja i čestitki povodom jubileja direktno gazdi Vesku. Poltron uvijek ostaje poltron.
Vaš
Dado