SVE S VREMENOM PROLAZI – M. Spasojević o tešanjskim izviđačima

Momčilo Spasojević, profesor, novinar, pisac, erudita i saradnik na blogu napisao je kako je skoro kod Đerđa Konrada, mađarskog savremenog pisca, pročitao jednostavnu rečenicu koja mu se dopala: "Treba posvetiti i goveđoj supi i kafi i cigareti vrijeme koje im pripada", ali, kako kaže: »ja to, nažalost, nikada nisam znao«. Pouzdano znamo da se svemu predaje do savršenstva a izviđačima pogotovo.


SVE S VREMENOM PROLAZI – istaknuti tešanjski izviđači

Prošlost živi, sve dok živi čovjek. Što je dalja, ljepša je, bar se tako čini. Gotovo uvijek čovjek više voli ono što je bio (pa makar i da je ništa), nego ono što trenutno jest. To je naročito izraženo kod izviđača, od kojih nema većih nostalgičara. I to je, izgleda, baš ono što me je povuklo da nešto napišem o tešanjskim izviđačima, možda više nego zamolnica velikog zaljubljenika u izviđaštvo – Veska Veskovića.

Slika Tešnja 1957. godine više je nego skromna. Mala varoš, vrlo mala, zbijena ispod srednjovjekovnog grada. Osnovna škola, Niža realna gimnazija, Dom za ratnu siročad, FK „Tošk“, Vatrogasno društvo. Pored toga tu je i biblioteka od 2-3 hiljade knjiga i bioskop „Budućnost“. Đaci koji putuju u Doboj, te godine, osnivaju izviđačku organizaciju, koja je već ranije osnovana u tom sreskom mjestu. Prve polovne šatore tešanjski izviđači dobijaju od Crvenog krsta, a prvi izlet, naravno, napravljen je na Kiseljak, pet kilometara južno od Tešnja. Odred je dobio ime narodnog heroja Huse Hodžića, Tešnjaka koji je poginuo kao antifašista i komesar Prvog proleterskog bataljona na Kozari. Od tada, pa do danas, kroz Odred prolaze mnogi mladi Tešnjaci, i moglo bi se kazati, kasnije će svi oni biti dobri i uzorni građani. Ovom prilikom želim, s rečenicom-dvije, da se prisjetim samo onih, po mom sudu, najistaknutijih. Držim da bi to, možda, moglo biti zanimljivo za one koji su ih poznavali (ili poznaju), pa i prilika da se dopuni ovo moje nesigurno i nedovoljno skromno sjećanje.

– Bahrudin Srkalović Babe – Bio je srednjoškolac u Doboju, jedan od osnivača Odreda i prvi njegov starješina. Dugo je radio kao jedini bibliotekar u Opštinskoj biblioteci u Tešnju. Pisao pjesme i oženio se iz ljubavi, jednom hromom ali lijepom nastavnicom književnosti. Brak je trajao kratko. Umro je mlad i sahranjen na groblju Đonlagićka. Kasnije je jedan vod Odreda dobio ime po njegovom nadimku – „Babe“.

– Fehim Adžamić-Adeš – Prvi je načelnik odreda, a zatim njegov drugi starješina. Kao ratno siroče (muahadžir), došao iz istočne Bosne u Tešanj i tu ostao. Izučio je tapetarski zanat. Bio je uvijek živ, veseo i pun dinamike i svestran: igrao je rukomet, glumio u pozorištu, svirao u tamburaškom orkestru, aktivan lovac. Kasnije postaje uspješan privatni poduzetnik. Sagradio kuću i zasnovao porodicu. Umro devedesetih godina prošlog vijeka u Tešnju.

– Risto Petrović – Rođen je u selu Cerovcu i svaki dan je putovao po desetak kilometara do škole i natrag. Bio je prva generacija tešanjskih gimnazijalaca i najbolji đak u svojoj generaciji. Obavljao je dužnost načelnika odreda, bio vođa izviđačke ekipe na tadašnjim sreskim izviđačkim višebojima. Zaljubljuje se u učiteljicu Biljanu, prekida studij matematike u Sarajevu i odlazi u Rijeku, gdje se zapošljava i umire mlad.

– Ekrem Ajanović Sos - Bio zamjenik načelnika Odreda, njegov načelnik i starješina. Vrlo komunikativan i druželjubiv. Dugogodišnji trgovac, član takmičarske ekipe na sreskim takmičenjima. Dugo je ekonomat Odreda bio u njegovoj porodičnoj kući. Sagradio je sopstvenu kuću i zasnovao porodiicu u Tešnju, gdje i danas živi.

– Raza Bukvić – Jedna je od prvih planininki u inače tada još uvijek dosta konzervativnoj sredini. Završila je osmogodišnju školu u Tešnju. Kasnije je bila manekenka u Zagrebu, gdje, pretpostavljamo, i danas živi.

– Momčilo Spasojević – Završio je petnaestodnevnu sresku izviđačku školu za vođe u Kaštel Starom. Bio je prvo vodnik, pa načelnik čete, te načelnik i starješina Odreda. Višegodišnji je vođa ekipe na sreskim i republičkim takmičenjima i mnogim taborovanjima širom Jugoslavije. Pokretač je i urednik odredskih listova („Soko“, „Tabor“, „Plamen“). Organizovao odredske škole za vodnike i načelnike četa. Autor je više od dvadeset knjiga. Danas živi i radi u Čelincu.

Na fotosu učesnika smotre u Čapljini 1971. godine su, stoje: Besim Hotić (u trenerci), Alija Mehinagić, Ibrahim Škapurević, Zlatko Mehinović, Halid Galijašević, a ispred njega Nermin Piknjač, pa Slobodan Pantelić (u naočarima), Moman Toprek, Nešad Škapurević, Amir Galijašević, Petar Ekart, Senad Livnjak i Fuad Sarić; čuče: Ćefa Smailbegović, Azemina Smailbegović, Nermina Piknjač, Erna Smailbegović, Momčilo Spasojević, Alma Vasiljević, Janja Toprek, Mevlida Mešinović, Jasna Ramić i Emir Hotić.

– Feđa Alićehajić – Kao gimnazijalac bio je vođa tešanjske ekipe na nekoliko takmičenja. Završio je studije mašinstva u Sarajevu i radio kao mašinski inženjer u tešanjskoj „Pobjedi“. Živi i radi u Tešnju.

– Dunjezada (Dunja) Alićehajić – Kao učenica osnovne škole uključila se u izviđačku organizaciju, a kasnije bila vodnik i načelnik čete. Predvodila je tešanjske planinke na nekoliko izviđačkih orijentacionih takmičenja. Završila je medicinski fakultet u Sarajevu, udala se i kao ljekar živi i radi u Goraždu.

– Mićo Spasojević – Jedno vrijeme načelnik i starješina odreda. Učesnik i vođa Odreda na nekoliko izviđačkih smotri. Radio u fabrici „Pobjeda“ u Tešnju, a danas radi u Agenciji za šumarstvo u Banjaluci.

– Avdo Hažiahmetović – Vodnik, načelnik čete i Odreda. Dugogodišnji izviđač i vođa muške ekipe na izviđačkim takmičenjima. Temperamentna i dinamična ličnost. Završio je školu za načelnike odreda. Kao mašinski inženjer radio je u Fabrici „Pobjeda“ u Tešnju. Autor je dvije stručne knjige. Umro je u Tešnju devedesetih godina. Iza njega ostala supruga (planinka) i dva sina.

Takmičarska ekipa, s lijeva na desno: Slobodan Pantelić (sa naočarima), Emir Hadžismailović, Avdo Hadžiahmetović, vođa ekipe, Moman Toprek (poginuo) i Senad Livnjak (stradao u saobraćajnoj nesreći)

– Milovan Kojić – Vodnik, načelnik čete, zamjenik načelnika Odreda. Završio školu za načelnika odreda (nosilac kravate). Jedno vrijeme profesor u Srednjoj školi u Tešnju i inženjer u Fabrici svjećica „Enker“ Tešanj. Za vrijeme rata odlazi u Njemačku, gdje izvjesno vrijeme živi i radi, a iz Njemačke odlazi u Ameriku, u Sent Luis (država Misuri), gdje i danas živi i radi.

– Ćefa Smailbegović –

Vodnik, načelnik čete „Musa Ćazim Ćatić“ u Gimnaziji. Završila školu za načelnike odreda. Kao vođa tešanjskih planinki na republičkom takmičenju na Kalinoviku osvojila prvo mjesto, a na COT-u u Nikšiću, 4. mjesto. Inženjer je elektrotehnike i radi u Gradskoj toplani u Tešnju (jedno vrijeme bila i direktor).

– Moman Toprek – Bio je dugogodišnji član Odreda, a jedno vrijeme i njegov načelnik. Završio republičku školu za načelnike i bio član muške takmičarske ekipe. Pravnik u Fabrici „Pobjeda“ u Tešnju. Poginuo kao pripadnik Armije BiH. Sahranjen na groblju Tepe. Iza njega ostala supruga i dva sina. Jedna ulica u Tešnju danas nosi njegovo ime.

– Irfan Ljevaković – Ekonom, vodnik, načelnik čete, član štaba Odreda i vođa muške ekipe Odreda na izviđačkim takmičenjima. Nekoliko godina bio je jedan od glavnih stubova izviđačke organizacije u Tešnju – „posvećeni izviđač“. Završio školu za načelnike odreda. Danas živi i radi u Sarajevu.

– Adil Mujčić – Vrlo aktivan član Odreda i zamjenik načelnika Odreda. Zalagao se za formiranje samostalnih izviđačkih četa po mjesnim zajednicama Opštine. Zubni tehničar i samostalnih uspješni privrednik. Danas živi i radi u Tešnju.

– Mujo Pobrić – Vodnik , načelnik čete, a danas i Odreda. Pokretač je i urednik četnog lista „Kelner“. Poslije rata obnovio rad izviđačke organizacije u Tešnju, odnosno Odreda koji sada nosi ime „Crni vrh“, po planini na južnoj strani Tešnja.

Slika sa priznanjima: U sredini je Mujo Pobrić, koji prima Opštinsku plaketu kojom je nagrađen Odred, sada "Crni vrh", umjesto "Huso Hodžić", desno je Fuad Šišić, moj đak iz tešanjske gimnazije a sada načelnik općine Tešanj, ovaj krajnji lijevo bi mogao biti direktor Srednje škole u Tešnju (nisam siguran) koji je primio priznanje dodijeljeno školi za 2010. godinu. Inače, da se pohvalim, i ja sam nosilac i Devetoseptembarske povelje i Zlatne plakete opštine Tešanj, najviših priznanja u moje vrijeme.

Pored petnaestak članova Odreda o kojima sam ponešto kazao, pomenuo bih i imena još samo nekih od onih mnogobrojnih koji su prošli kroz tešanjsku izviđačku organizaciju: Avdo Bukvić, nastavnik, Nermin Piknjač, farmaceut, Đana Piknjač, stomatolog, Nermin Piknjač, farmaceut, Suljo Galijašević, vozač, Husein Hodžić, ekonomista, Emir Hotić, ekonomist, Emir Barjaktarević, muzičar, Izeta Agić, farmaceut, Šemso Mandžukić, v. k. tokar, Zimaid Mehinović, v. k. bravar, Emir Hažismailović, nastavnik, Azemina Smailbegović, novinar, Faketa Smailbegović, profesor, Ibrahim Prnjavorac, vozač i pekar, Alija Meninagić, mašinbravar, Biljana Jukić, profesor, Halid Galijašević, trgovac, Amir Galijašević, profesor (umro), Mevlida Mešinović, ekonomista, Jasna Kudić, ljekar i Emira Smailbegović, ljekar (umrla). Ne znam, nisam sasvim siguran, da li su svi „izdvojeni“, uglavnom sada, bivši izviđači zaista „najistaknutiji“. Možda sam kod nekoga pogriješio i izdvojio ga a on to nije zaslužio, ili nekoga ko je to zaslužio izostavio, sasvim pouzdano ne znam, ali ako i jesam, sigurno to nisam učinio svjesno, odnosno namjerno.

Momčilo Spasojević