Krajem februara u Beogradu otišao je iz naših redova omiljeni starješina OI „Boriša Kovačević”, čovjek koji je bio obljubljen među svima nama, počev od poletaraca i pčelica do brđana i brđanki. Svojim likom i djelom obilježio je jedan duži period predanog rada sa svima nama.
U našu sredinu došao je početkom 1966. godine. Tih, miran,staložen, „upao” je u naše živote, u našu mladost, gradeći skupa sa nama bolji i jači odred. Saznali smo kasnije da je član izviđačke organizacije postao davne 1957. godine u Crnoj Gori. Pripadnik armije kao i njegovi prethodnici, uspio je postati starješina odreda; predanim radom u odredu, aktivnostima u Savezu izviđača Novog Sarajeva, grada Sarajeva, a i BiH, dao je poseban doprinos razvoju izviđačke organizacije. Skupa sa nama bio je prisutan na svim sastancima, izletima, akcijama, logorovanjima i na smotrama. A za nabrajanje toga trebalo bi nam izuzetno mnogo prostora. Zajedno sa njim bila je i njegova porodica, a njihov dom bio je mjesto okupljanja svih generacija. Već te 1966. godine, kada je izabran za starješinu odreda, učinio je dosta na njegovom boljem ustrojstvu i većoj aktivnosti. Njegov rad doprinio je da je odred u narednom periodu proglašen partizanskim 1970. godine. Iako je dolazilo do smjene generacija, Ratko je i dalje ostajao i uzgajao nove naraštaje. Životni put odveo ga je u Beograd. Ni tamo nije mogao bez svojih izviđača. Osnovao je u Novom Beogradu odred „7 sekretara SKOJ-a”, koji se danas zove „Javor”. Za svoj predani rad dobio je Plaketu Grada Sarajeva, sva moguća izviđačka odlikovanja u BiH i ex-SFRJ. Njegov odlazak iz naše kolone rastužio je mnoge od nas. Ostaje nam jedna divna uspomena na dobrog čovjeka i ponos što smo ga imali među nama.
Ratko, drugi s lijeva, na izletu Kluba „Mladost”
„Ratko Todović bio je tih i nenametljiv čovjek, ali uvijek prisutan i angažovan starješina. Bio je čovjek blage naravi, principijelno tolerantan i bespogovorno odan čovjek. Iako je gotovo svima u „Boriši” po životnim godinama mogao biti otac, on se nikada nije ponašao paternalistički, već naprotiv kao naš generacijski vršnjak, ravnopravni sagovornik, kolega i drug. Dobri starješina Ratko i ja odlično smo se slagali i dobro sarađivali. Uvijek smo lako nalazili rješenja i odgovore na mnoga pitanja iz aktivnosti odreda, a posebno ona koja su se odnosila na društveno i političko biće izviđačke organizacije. Meni, kao i mnogim planinkama i izviđačima odreda „Boriše Kovačevića”, naš starješina, naš drug i prijatelj Ratko Todović ostaće u trajnoj uspomeni. Neka mu je vječna slava i hvala!”
Na skupštini sa Brankom Ripom i Dragom Vukovićem
„Dugo sam sarađivao sa Ratkom. Međutim, nikada ga nisam zvao po imenu. Zvao sam ga „Sijedi”. Uvijek se smijao tome. Mnogo će mi nedostajati njegov odlazak a ostaće samo draga sjećanja na zajednički rad i druženje u Sarajevu i Beogradu”. Drago Vuković – Beograd, Srbija
Sa svojim izviđačima na prijemu kod generala Staneta Potočara
Proglašenje OI BK partizanskim odredom
„Tužna je vijest da je naš dragi čika Ratko preminuo. U sjećanjima nas koji smo imali priliku da ga poznajemo i da se družimo sa njim ostaće njegovo veliko srce koje je u pravom smislu riječi kucalo za izviđačku organizaciju BiH, Sarajeva, Novog Sarajeva i odreda „Boriša Kovačević”. Brojni su novoformirani izviđački odredi u čijim formiranjima je bilo ugrađeno znanje i vještina rukovođenja mladima upravo od strane čika-Ratka. Nemoguće je u ovom trenutku pobrojati sve velike izviđačke akcije koje su se samo od šezdesetih do osamdesetih godina prošlog vijeka organizovale na prostorima bivše Jugoslavije, a da njihovom uspješnom izvođenju neizmjeran doprinos nije lično dao dragi nam čika Ratko. Ipak, u ovom trenutku najveći gubitak osjetiće njegova familija, čiji su skoro svi članovi bili i naši drugari u izviđačkim redovima”. Esad Imišević-Džumby – Sarajevo, Bosna i Hercegovina
U posjeti polaznicima Republičke škole za načelnike odreda
Na jednom od pohoda na mjesto pogibije (Miljevina kod Foče) NH Boriše Kovačevića
„Uvijek kad su bile veće akcije tipa NNI ili druge koje su trajale noć i dan, on je bio starješina, ja načelnik odreda. Obavezno me zovne oko ponoći, dobro me iskritikuje, ispsuje, i onda kaže: „Ma nisi ti kriv, drugi će se naljutiti da im ja ovo izgovorim a ti nećeš, haj da zapalimo i popijemo po jednu pa na posao”.
Sahudin Fazlić-Satko – Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Ovo je fotografija iz 1973. godine, kada su članovi Kluba brđana „Mladost” pravili oproštajni izlet na Palama, sa našim Ratkom, ovog puta bez uniformi.
„… otišao je iz naše sredine dobar čovjek. Kako ga se ne sjećati? Davao je veliku podršku formiranju prve radničke čete izviđača „Hasan Brkić” (kasnije prerasla u odred) i uvijek je bio spreman ama baš svima nama pomoći”. Goran Brajković – Pariz, Francuska
Ovo su samo mali dijelovi riječi „njegove djece”, kako je znao govoriti, kao i fotografija koje smo sačuvali. Krajem novembra prošle godine sam ga posjetio. Iako u poznim godinama, njegov glas, razmišljanje i vedrina bilia su isti kao i četrdeset i više godina ranije. A nama jedino ostaje da ga sačuvamo u našim mislima i sjećanjima, onakvog kakvog smo ga znali i voljeli.
Vesko Vesković
No comments:
Post a Comment