IDS - Izviđačko domaćinstvo – Sarajevo – Sjećate li se toga?

.

Javio mi se dugogodišnji izviđač iz Osijeka i prijatelj mi, pa mi između ostalog piše kako je mnogo volio, kada dođe u Sarajevo, da posjeti Dom izviđača na Mejtašu. A još dodaje:

„Što sam volio vaše izviđačko domaćinstvo. Znao sam se zadržati i više sati tamo a oni koji su tu radili su bili neki dobri ljudi, nasmiješeni, mnogo strpljivi.”
I ja danas ponekada zatvorim oči pa kao da sanjam sve te dane, mjesece i godine.
.

Pomislim na dane kada se naš dom gradio, kada smo po nekom rasporedu svi odredi išli na Mejtaš, uređivali okolinu, kopali temelje… Ne znam tačno kada je svečano otvoren, ali znam da je bio dika i ponos svih izviđača Sarajeva i BiH. Imao je sve sadržaje: od velike sale u kojoj su se održavali skupovi, skupštine, razne manifestacije (napr. 4 × 15); više prostorija za sastanke izviđača i planinki, pa do topografskog kabineta, zvjezdarnice, prostorija za profesionalno osoblje (malo ih je bilo), aule u kojoj su bile nebrojene izložbe, kao i Izviđačkog domaćinstva. Ono je počelo skromno sa radom, ali sa neograničenom energijom postalo je mjesto gdje su stalno dolazili svi: izviđači, planinke, brđani i brđanke, poletarci i pčelice. Do njegovog otvaranja (mislim 1965. godine) naše mame su nam šile uniforme, marame i zastave. A onda se otvorio jedan novi svijet za hiljade izviđača. Ako me sjećanje ne vara, prvi čovjek koji je radio na tim poslovima bio je Sakib Mataradžija-Kibe (od 1965. do 1970. godine). Snalažljiv kakav je uvijek bio, Kibe je malu prodavnicu napunio mnogim izviđačkim eksponatima za prodaju. Naslijedio ga je Midhat Buljubašić-Šilja u periodu od 1970. do 1974. godine. Skupa sa njima u različitim periodima u domaćinstvu su radili i: Ahmed Jasika-Dedo, Sulejman Arnautović-Suljo i Mićo Ćuk.

Evo samo nekih proizvoda koji su se mogli tamo nabaviti.
..

Saradnjom sa mnogim preduzećima kao i vlastitom proizvodnjom, domaćinstvo je moglo ponuditi sve, što kažu od igle do lokomotive, samo za izviđače. Mogli ste tu kupiti vodne knjige, četne knjige, uniforme, kape, kaiševe sa tokom, marame, ambleme, značke… ama baš sve što ste trebali. Imali su čak i svoje prospekte, kao i „manekene”, a o tome su pisali i mnogi dnevni listovi.

..

„Manekeni” su Čičini izviđači i planinke: Vladimir Kačmarčik-Kondor, Jovan Knežević-Joco, Aida Hasanbašić-Mikica, Ljubica Todorović-Buba, Brankica Prica i Ahmed Đurđević-Đurđa. Imena nam je poslala Gorana Jovanović u svom komentaru.

..
..

Na fotografiji iz 1972. godine vidi se dio „uposlenika” doma: s lijeva na desno: Šilja, Lejla Buzar-Buljubašić, Ana Kokošar (iz Unisa), Seka (bife), Nafa Muratbegović (blagajna), Bahra Dautović-Abinun, Sulejman Arnautović-Suljo i kleči Husein Livnjak. Kako vidite, osim rada u Domaćinstvu, stvarana su prijateljstva, brakovi… (jedno veliko vozdra za Šilju i Benku)…

.
.
.
Sav materijal za ovaj post dostavio nam je Midhat Buljubašić-Šilja.
.
.
.

I sve je bilo i prošlo. Ono što danas znam je činjenica da je Dom izviđača pravnim putem vraćen izviđačima, ponajviše zahvaljujući našem starom izviđaču i drugu Azemu Meholjiću, danas vrsnom advokatu. Međutim, i danas naš Dom koristi obližnja osnovna škola, a Savez koristi samo jednu prostoriju.
Nema više Izviđačkog domaćinstva. Mene posebno interesuje kako danas izviđači nabavljaju uniforme, marame, ambleme…
Bilo bi lijepo da nam se neko javi (iz mlađe generacije) i malo više o ovome napiše.

.
Vesko
.