I MI SMO VIDJELI

Jedno jutro, prošlog mjeseca, iznenadio me telefonski poziv. Nepoznati glas, Gina Kabiljo-Kovačević. Znao sam da je u Sarajevu, vidio sam slike sa kćerkinog diplomskog, na Facebooku, ipak me iznenadila. Dogovorili smo viđenje i preuzeo sam da javim Branku kad i gdje se nalazimo.
Našli smo se po dogovoru i odlučili se za restoran "FELINI" – bivši Amerikanac. Veče je proletjelo začas. Sjećanja, logori, zimovanja i zajednički prijatelji bili su neiscrpne teme, međutim personal se počeo oblačiti, valjda su nam davali na znanje da je fajront već prošao.
Izuzetno prijatno veče, poslije 20 a možda i 30 godina.
Poslije par dana, na Fejsu je objavljeno bezbroj fotki Sarajeva i Mostara, da mi nije bilo jasno kako je uspjela obletjeti sve te lokacije. Savjetujem svima koji su na Fejsu da pogledaju njene albume. Vjerujem da će mnogi, kao i ja, vidjeti mnogo novih-starih stvari, zgrada, ulica i detalja koje nisu nikada registrovali, misleći da poznajemo svoj grad u dušu.
Zbog toga joj posebno zahvaljujem što je našla i odvojila vrijeme i za nas.

Pozdrav Gini i njenima, i još jednom hvala za ugodno veče.

Istovremeno se javio i Miroslav Hegenberger-Dado. Već ranije se javio iz Kanade, da dolazi a kao stari brđanin kluba "BRATSTVO ", čim je stigao odmah se i javio. Ostavili smo dogovor za viđenje za neki drugi dan. Međutim, jedno jutro sabah-zorom, bez najave banuo je kod mene i zatekao me u bešici. Bio je u prolazu, skupljajući radni staž, širom Sarajeva. Otišli smo na kafu i malo se ispričali. Onda sam ja preuzeo ulogu šofera, da mu olakšam špartanje, s kraja na kraj grada. Usput smo se družili, a on je završavao poslove.


Imali smo još jedan sličan radni susret, i kad smo odradili što smo mogli za taj dan, iznenada se nađemo sa dvojicom starih izviđača.

Upravo je iz Dubrovnika stigao moj pobro Refik Methadžović-Grof, stari Fenjeraš, a za njim Mustafa Čelebić-Čelo.
Na žalost, nismo imali mašinu da slikamo grupnjak, pa objavljujem njihove najsvježije fotke, samo da vas podsjetim na nekad popularne face.
Čelo je imao obaveza, pa je sa Dadom malo pročakulao, a ubrzo nas je napustio i Dado. Nismo se više vidjeli, ali smo već par puta skajpali. Fiko-Grof i ja smo ih ispratili pogledima punim sjete i pošli za svojim poslom.
Eto, puno nas se vidjelo, sve k'o da neće.

Pozdrav svoj raji od Dade, Fike-Grofa, Čele i moje malenkosti.

Cober