Među prvim gradovima u Bosni i Hercegovini u kojima je formirana izviđačka organizacija je i Doboj, u kojem je već 1953. godine formiran odred izviđača «Miloš Kupres». Za to je najzaslužniji Todor Vujasinović, poznati revolucionar i predratni skaut, i prvi predsjednik Saveza izviđača BiH. Kako je ratne dane proveo velikim dijelom i na Ozrenu, boraveći u Doboju razgovarao je sa Dedom Trampićem, istaknutim partijskim radnikom, koji je preuzeo na sebe formiranje izviđača. Na osnivačkoj skupštini za prvog načelnika izabran je nastavnik Josip Mikić, a ubrzo ga mijenja Fahir Čokić-Džo, poslije je načelnik bio Ferhad Kotorić (kao učenik bio izviđač, kao nastavnik načelnik, kasnije član CK SK Jugoslavije, smiraj našao u Sarajevu prije nekoliko godina), Zijad Bešlagić (doktor medicine, živi i radi u Tuzli), Sead Poturović, Zoran Stokić i Slobodan Dujković -Papa (žive u Doboju)… Kako je izviđačka organizacija bila brojna, tako su se smjenjivali i načelnici i starješine, i velik broj izviđača i prijatelja organizacije obavljao je te dužnosti… najveći broj otišao je devedesetih s ovog područja… i nemoguće je sve i opisati… Ali ne spomenuti Ivana Stanimirovića i Stojana Veletića (oficire JNA koji su bili starješine odreda), i Milorada Ivoševića (sudija Ustavnog suda Republike Srpske), Rizaha Bisera (publicista, živi u Norveškoj) i Tadiju Matića (živi u Splitu)… ne bi lista dobojskih izviđača bila ni blizu kompletiranja… jer i njihova djeca su bila među najboljim izviđačima. Kako se jedna grupa izviđača 1959. godine odvojila i formirala samostalnu četu porječana «Josip Jovanović», tako je i ta posada a kasnije odred, imala svoje načelnike, od kojih je najduže bio Ibrahim Hasić-Rikardo (živi u Americi)…
U 1978. godini, iz odreda «Josip Jovanović» formiraju se četiri odreda, od kojih jedan zadržava dotadašnje ime, a ostali uzimaju imena «Heroji Preslice», «Julske vatre» i «Mladost».
Jedan od najagilnijih izviđača tada je nastavnik Sead Zubčević, koji je svoje znanje iz derventskih izviđača prenosio na dobojske, i bio motorna snaga gotovo dvije decenije. A njegove kćerke Brinija, Senada i Nidžara su od pčelica postale vođe najboljih patrola planinki i načelnice četa. A takav je bio i Alija Korajlić, koji je po pravilu baš u vrijeme kada izviđači idu na logorovanje nalazio razlog da i kamion njegove firme mora prazan ići u tom pravcu, pa neka usput preveze izviđačku opremu… a ako ne ide njegov kamion… ima i susjedna firma…
1983. godine dobojski izviđači obilježili 30 godina aktivnosti
Vrijeme šezdesetih i sedamdesetih godina obilježili su izviđači Hajrudin Hasić (živi u Americi), Ibrahim Džafić-Baja (živi u Norveškoj) i Džemil Vejzović (sve više živi na relaciji Holandija – Doboj). Hajro i Baja bili su izviđači koji su znali oko sebe okupiti djecu iz komšiluka i opisati izviđače da već možeš sebe vidjeti na logorovanju ili takmičenju… i s prvom zvijezdom na članskom traku. Iako su i oni tek bili učenici osnovne ili srednje škole, već su imali izgrađen autoritet i kod nastavnika i kod roditelja. Samo zbog njih mnoga djeca su zavoljela izviđače i kasnije preuzela njihove uloge. Džemo je opet stvari rješavao na «višem nivou», u komitetu omladine ili partije. Začas ubijedi «odgovorne drugove» da su izviđači najspretniji, najbolji, nezamjenljivi… i eto ti novog šatora… ili novih para u kasi… U međuvremenu trkne i do Sarajeva u Predsjedništvo SIBiH-a, i eto planetarne popularnosti, koja se onda pretoči u zlatne i srebrne javorove listove, partizanske lente… Pa i kad su njih trojica odrasli i profesionalno počeli se baviti manje ozbiljnim i manje interesantnim stvarima… ostali su samo izviđači…
Ali, ova priča ima i tužan kraj. Preživjeli su dobojski izviđači tri velike nesreće: poplavu 1965. godine, požar 1968. godine, rat 92-95. godine… ali nisu preživjeli posljednjeg načelnika, za kojeg niko ne zna kako se u onim smutnim vremenima nađe u Doboju. Koji je ključeve prostorija dao drogerašima i alkoholičarima… toliko razularenim da je kućni savjet promijenio bravu na ulaznim vratima… naravno svu opremu zadržao za sebe… tako nakon 55 godina postojanja neslavno se ugasi izviđačka organizacija u Doboju…
P. S : U Doboju je 1996. godine ponovo oživljen rad izviđačke organizacije formiranjem odreda izviđača «Javor», koji je 2007. godine prestao sa radom.
Goran Rubil
Zasto se ne ugledate na primjeru sarajevskih veterana? Nije moguce da u Doboju nema ni veterana ni volje za obnavljanje organizacije sa dugogodisnjom svjetlom tradicijom. Trznite se i naprijed, mladost trazi to od vas.
ReplyDelete