HVALA VAM, DRUGARI

Ni sam ne znam zašto već ranije ništa nisam napisao o ovome što sada prilično liči na neki temelj za vraćanje nekadašnjeg digniteta izviđačima u centru Sarajeva. Još prije par mjeseci saznali smo da je u Centru potpuno prestala aktivnost izviđačke organizacije. I tada sam zajedno sa Bećkom, Šiljom, Čelom i Alijom krenuo u „avanturu” ponovnog oživljavanja izviđačke organizacije u općini Centar, Sarajevo. Neophodni su nam bili koliko-toliko educirani kadrovi, a mi kao vijeće staraca nismo imali nikakvo polazište za školovanje kadrova. Morali smo potražiti pomoć i razmisliti gdje da naše nove snage pošaljemo na neku dobru izviđačku školu. Među svim opcijama, kontakt sa zeničkim izviđačima pokazao se kao najbolje rješenje. Na našu radost, prijatelji iz Zenice su nam bez problema spremno izašli u susret. Našli su prostora za 10 naših polaznika na svojoj školi za komandire vodova, na Boračkom jezeru. Vremena nam je ostalo vrlo malo, ali smo uspjeli da bar djelomično opremimo malu raju. Dobili su marame sa amblemom, iste majice i vreće za spavanje (pozajmljene iz kantonalnog saveza). Polazak 01. 07. u 8.00 sa Stupa. Tu smo sačekali autobus iz Zenice, ukrcali ekipu i krenuli za njima da im se u nađemo pri ruci, bar prvi dan, dok se ne smjeste.

Lijep dan, dobro raspoloženje i činjenica da smo se ponovo našli u poznatom i dragom nam ambijentu, vratilo nas je u stara dobra vremena. Obnovili smo stara i sklopili nova poznanstva i prepustili se zajedničkim uspomenama, ali i dogovorima o budućoj, zajedničkoj saradnji na unapređenju organizacije. Prijatno smo bili iznenađeni ljepotom cijelog ambijenta. Logor ili tabor (svejedno, kako hoćete) zeničkih izviđača nas je impresionirao. Na terenu koji je njihov (da li vlasništvo ili zakup na dugi period, nije ni važno) ugledali smo potpuno nove šatore, jarbol, stalni, čvrsti objekat kuhinje i natkrivene trpezarije, vrlo dobro snabdjevene kantine i javne telefonske govornice. Vrijeme ide naprijed, a to su nam praktično dokazali naši zenički prijatelji.

Tu je još razglas, oprema za kino-projekcije, a najveće iznenađenje za nas, stare izviđače, svakako je bio toaletni mokri čvor, oli ti latrine. Čvrst, zidani objekat sa 4 kabine, 10 umivaonika te tuš-kabinama i to sve u keramici, da se postide mnogi ugostiteljski objekti, uređenjem i održavanjem takvih prostora.

Evo nas sa našim domaćinima, rukovodstvom naselja zeničkih izviđača,

Bećko, Dragan, Zeko, Jeca, Piksi, Cober, Miro i Čelo

U razgovorima sa njima osjetili smo obostrano raspoloženje i spremnost za sadašnji i buduće vidove saradnje. Svoju drugarsku ruku nesebično su nam ponudili, što ćemo svakako i prihvatiti. Poželjeli su da ponovo okupimo staru gardu sarajevskih izviđača, da pomognemo novim snagama da stanu na noge, da se daleko više susrećemo, da učestvujemo zajedno na svim manifestacijama, smotrama, takmičenjima i slično.

Pa naravno da smo prihvatili. Poželjeli su i oni a i mi da veze između zeničkih, mostarskih, konjičkih i sarajevskih izviđača budu čvršće, da svi skupa i dalje razvijamo saradnju sa svim drugim odredima širom BiH, jer, pa šta smo svi mi?

Naravno, izviđači!

Kao pravi domaćini zadržali su nas na noćenju, a uživali smo i u veoma ukusnim i kvalitetnim obrocima, koje u njihovoj veoma opremljenoj kuhinji spremaju kuhari-profesionalci.

Prijatno smo bili iznenađeni saznanjem da naši zenički prijatelji prate naš blog i nadamo se njihovim prilozima, kao i svih izviđača širom B i H.

Mnogo smo vam zahvalni na podršci, pomoći i pravom izviđačkom gostoprimstvu.

Miroslav Topić-Cober