Dosta davno na našem blogu objavljen je jedan post u kojem se jedna planinka sa sjetom sjećala svojih izleta i logorovanja sa svojim roditeljima. Na kraju svog javljanja upitala je sve redom, ko će danas pružiti priliku našoj (i njenoj) djeci da i ona provode sretno djetinjstvo?
Da li je ovaj prilog ponukao naše drugove ili ne, ne znamo tačno. Međutim, početkom proljeća ove godine, jedna grupa sarajevskih izviđača pokrenula je inicijativu za formiranje odreda izviđača u opštini Centar Sarajevo. Kao što znate, danas na toj opštini ne egzistira ni jedan odred. Već početkom aprila (vidi prilog Alije Preljevića) grupa koju su sačinjavali: Miroslav Topić-Cober, Bećir Gribajčević, Midhat Buljubašić, Alija Preljević i Mustafa Čelebić nastavila je intenzivan rad na oživljavanju izviđačke organizacije u ovoj opštini. Šta su sve radili – to najbolje oni znaju. Počeli su intenzivno raditi na stvaranju dokumentacije za registraciju odreda, obilaziti škole, razgovarati sa direktorima i nastavnim osobljem škola, a permanentno su radili na stvaranju programa aktivnosti budućeg odreda. Saradnjom sa zeničkim izvidačima pružila se prilika da izabranu grupu novih-mladih članova pošalju na desetodnevnu školu na Boračkom jezeru. Oni sa radošću kreću na tu školu za buduće izviđačke kadrove već u srijedu 1. jula.
Bećko, Cober, Alija, Šilja, Čelo nisu sjedili skrštenih ruku, pogotovo ne zadnjih dana. U trci sa vremenom, svojim već znanim entuzijazmom, novim članovima su pripremili izviđačke knjižice, kupili im jednoobrazne majice, uz pomoć supruga (ma naše Mire!) sašili im nove marame a na njima utisnuli amblem novog odreda. Nisu samo to radili. Uz pomoć, među svojim stvarima pronalaze razne telećake (sjećate li se toga?), sjekirice, baterije… tek da naši nasljednici budu dobro opremljeni.
Jedan iz ove grupe napisao je da se osjeća uzbuđenim, sjećajući se dana kada je i sam odlazio na prvo logorovanje.
Šta reći sada? Možda je i naš blog imao malog uticaja na sve ovo. Možda ćemo i dalje na ovim stranicama pisati, slati slike i slično, koji će ovim a i drugim izviđačima i planinkama davati novi polet. Zar neće biti divno da na stranicama bloga ugledaju nove priloge o čvorovima, uređenju logora i objekata na njemu, da uživo čuju pjesme koje i ne znaju. Ako ništa drugo, i mi koji posjećujemo ovaj blog možemo dati svoj doprinos.
U narednim prilozima očekujemo niz javljanja, fotografija, kako sa trenutka odlaska „nove garde”, tako i za vrijeme njihovog boravka na Boračkom jezeru.
A nama ostaje još samo jedno. Samo da kažemo:
HVALA VAM, STARI DRUGARI!!!!
Vjerujemo da svi skupa dijelimo isto mišljenje.
Minkica i Vesko
Da li je ovaj prilog ponukao naše drugove ili ne, ne znamo tačno. Međutim, početkom proljeća ove godine, jedna grupa sarajevskih izviđača pokrenula je inicijativu za formiranje odreda izviđača u opštini Centar Sarajevo. Kao što znate, danas na toj opštini ne egzistira ni jedan odred. Već početkom aprila (vidi prilog Alije Preljevića) grupa koju su sačinjavali: Miroslav Topić-Cober, Bećir Gribajčević, Midhat Buljubašić, Alija Preljević i Mustafa Čelebić nastavila je intenzivan rad na oživljavanju izviđačke organizacije u ovoj opštini. Šta su sve radili – to najbolje oni znaju. Počeli su intenzivno raditi na stvaranju dokumentacije za registraciju odreda, obilaziti škole, razgovarati sa direktorima i nastavnim osobljem škola, a permanentno su radili na stvaranju programa aktivnosti budućeg odreda. Saradnjom sa zeničkim izvidačima pružila se prilika da izabranu grupu novih-mladih članova pošalju na desetodnevnu školu na Boračkom jezeru. Oni sa radošću kreću na tu školu za buduće izviđačke kadrove već u srijedu 1. jula.
Bećko, Cober, Alija, Šilja, Čelo nisu sjedili skrštenih ruku, pogotovo ne zadnjih dana. U trci sa vremenom, svojim već znanim entuzijazmom, novim članovima su pripremili izviđačke knjižice, kupili im jednoobrazne majice, uz pomoć supruga (ma naše Mire!) sašili im nove marame a na njima utisnuli amblem novog odreda. Nisu samo to radili. Uz pomoć, među svojim stvarima pronalaze razne telećake (sjećate li se toga?), sjekirice, baterije… tek da naši nasljednici budu dobro opremljeni.
Jedan iz ove grupe napisao je da se osjeća uzbuđenim, sjećajući se dana kada je i sam odlazio na prvo logorovanje.
Šta reći sada? Možda je i naš blog imao malog uticaja na sve ovo. Možda ćemo i dalje na ovim stranicama pisati, slati slike i slično, koji će ovim a i drugim izviđačima i planinkama davati novi polet. Zar neće biti divno da na stranicama bloga ugledaju nove priloge o čvorovima, uređenju logora i objekata na njemu, da uživo čuju pjesme koje i ne znaju. Ako ništa drugo, i mi koji posjećujemo ovaj blog možemo dati svoj doprinos.
U narednim prilozima očekujemo niz javljanja, fotografija, kako sa trenutka odlaska „nove garde”, tako i za vrijeme njihovog boravka na Boračkom jezeru.
A nama ostaje još samo jedno. Samo da kažemo:
HVALA VAM, STARI DRUGARI!!!!
Vjerujemo da svi skupa dijelimo isto mišljenje.
Minkica i Vesko
No comments:
Post a Comment