Thursday, 21 May 2009

SUTJESKA ‘63

.
Ne tako davno dobili smo jedan e-mail iz Vankuvera (Kanada), kada nam se javila naša planinka Jasna Vinšbah (danas Filipović). Vjerujemo da je se sjećaju mnoge generacije iz doba kada je bila veoma aktivna u radu OI “Miljenko Cvitković”. Zapamćena je kao izuzetno lijepa planinka, nadarena za pisanje, recitovanje, gdje je skupa sa svojom “šatorskom cimerkom” Vesnom Mašić, danas primadonom glumišta sarajevskih pozorišta, davala svoj doprinos na našim mnogim manifestacijama. U svom e-mailu između ostalog je napisala: “pokušala sam da se sjetim detalja iz mog izviđačkog života – pa mi pade na pamet kad smo Vesna Mašić i ja bile u šatoru na slamaricama, počela strašna kiša, a mi napravile brodove od papira, pa u lokvu imeđu nas pustile te brodove i – igrale se, a slama samo vuče vodu – pa "kreveti" mokri. Spasio nas Bećko Gribajčević – objasnio da se oko šatora mora iskopati kanal… Što se fotografija tiče – moje su sve propale u ratu zajedno sa stanom koji je srušen”.

Sasvim slučajno ili namjerno, Bećko Gribajčević je poslao jedan prilog vezan za sjećanje na III sresku školu održanu na Tjentištu 1963. godine. Nadamo se da će se pored teksta, Jasna, kao i drugi učesnici, sjetiti divnih trenutaka koji su za nama.
.
. . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
ŠKOLA IZVIĐAČA SREZA SARAJEVO
Tjentište – 11. 7. – 28. 7. 1963.
Odlomci iz lista škole „SUTJESKA“

Redakcija lista:
Ilija Vitorović-Ile, Islam Lomigora-Ico, Stevan Kovačina-Štef
Za šapirograf-štampariju: Mladen Stijačić-Mlađo i Mahmud Đikić-Maša

RAZGOVORI

Naša škola je na početku. Očekuje nas 16 dana učenja i igre. Želimo da dani koji nailaze budu dani kojih ćete se dugo sjećati.
Da bi zabilježili sve događaje iz našeg života sa škole, pokrenuli smo list „Sutjeska“.
Pozivamo vas ovim putem da svojim radovima (sastavima, pjesmama, križaljkama itd.) obaspete redakciju našeg lista.
Želimo vam puno uspjeha u izviđačkom školovanju!

Redakcija
.
.
Grupa: gornji red – Ilija Vitorović, Ljubiša Jakšić, Mladen Stijačić , Ico Lomigora, Mahmud Đikić; drugi red: Stevan Kovačina, Suada Muštović, Jadranka Salamunović, Vesna Mašić, Jasna Vinšbah i Nedžad Dizdarević, dok je ispod Muzafer Osmanagić.
.
.
O B L A C I

Ko tihim morem brze barke, oblaci nebom plove.
U zavičaj dragi pokraj rijeke, pozdrave nose moje.

Pozdraviće moj dom dragi, moje najdraže sve,
Kapljama kiše iz svojih duša, moju bijelu brezu zaliće.

J. Vinšbah
Vod „Srna“ II četa
.
. . . . . . . . . . . . . . . Panorama škole

LOGORSKA VATRA

Noć je počela spuštati svoj tamni ogrtač na logor. Na platou su stajala visoko naslagana drva. Na nebu nije bilo ni jedne zvijezde. Kao da su se namjerno skrile negdje daleko, daleko.
Jedan izviđač i planinka su prišli piramidi od drveća i zapalili je. Vatra je zapucketala, a plamen se postepeno dizao i osvjetljavao okolinu. Sitne iskre su frcale visoko i ponovo nestajale. Sve oči su bile uperene ka vatri i sva lica su bila puna žara i topline. Neko je počeo da recituje. Te blage i tople riječi gubile su se u nevidljive daljine. Tišinu prekide vesela pjesma, koja je izvirala iz radosnih srca i srećnih grla… Zatim smo zaigrali kolo oko naše vatre koja je postajala sve manja, dok na kraju nisu ostale samo male svjetlucave iskre i činilo mi se kao da u sebi dugo čuvaju tajnu ljepote izviđačkog života.

J. Jozić, II četa – vod „Srna“
.
. . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Učesnici škole kreću na Dragoš-sedlo


. Na Dragoš-sedlu (grob narodnog heroja Nurije Pozderca)

PRVI U OMLADINSKOM CENTRU

Posmatram izviđačke maslinaste uniforme na kojima se kao proljetno cvijeće ogledaju marame, crvene, zelene, plave, vedre kao naša mladost, kao naših četrnaest, šesnaest, dvadeset proljeća.
Naš platneni grad podigli smo na Tjentištu u Omladinskom centru, izgrađenom omladinskim akcijama.
Mi izviđači, učesnici VI škole izviđača sarajevskog sreza, bili smo prvi koji smo, nakon otvaranja 4. jula, ispunili ove impozantne objekte. Prostrani holovi, paviljoni, tereni pretvoreni u našu učionicu. Na vitkom jarbolu Centra vije se zastava sa javorovim listom.
Magnetne igle upravljene su prema Magliću, Vučevu, Volujaku…
I u ovim julskim danima Omladinski centar je postao u pravom smislu stjecište mladih i time počeo opravdavati svoje postojanje. Tu mi mladi učimo na licu mjesta istoriju, topografiju, pionirstvo, bavimo se sportom i učimo se predvodničkim vještinama da bi sutra sa svojim izviđačkim vodovima i četama […].
(članak nije potpisan)

IZ DNEVNIKA ŠKOLE
.

Štab škole: Ljubomir Jakšić, Stevan Kovačina, Suada Muštović, Ilija Vitorović i Ico Lomigora

– Našu školu su posjetili: predsjednik Saveza izviđača BiH, drug Ratko Vujović-Čoče i član Izvršnog odbora SIBiH, drug Jakica Papo, dugogodišnji predsjednik Saveza izviđača sreza Sarajevo.

– 22. jula održane su usmene novine našeg lista „Sutjeska“. Novine su održane u prisustvu izviđača i mnogobrojnih gostiju iz Omladinskog centra Sutjeska. Program je bio ispunjen radovima saradnika, a kao eminentni gosti bili su: R. Vujović-Čoče, T. Vrdoljak, M. Tuce i B. Lešnik.

Redakcija


NEPREDVIĐENA POSJETA

Posljednjih dana u našem logoru su boravile dvije ljupke male kozice. Posjeta nije bila predviđena i naše gošće su nas zatekle nespremne. Svojim malim njuškicama su pronjuškale po našim šatorima. Činilo mi se kao da hoće da kažu: „Ih, i to su mi uređeni kreveti !“, ali one su samo svojim simpatičnim glasićima lakonski izgovorile samo jedno kratko „beee“.
Svoje zadovoljstvo su izrazile pred šatorom Maše i Mlađe, gdje su pojele jednu četkicu za zube, a drugu prilično oštetile. Priča se da je Maša, čiju su četkicu pojele koze, odmah istrčao iz šatora noseći pastu za zube i ponudio maloj simpatičnoj kozici da je okusi, govoreći joj: „Evo, kad već imaš četkicu neka ti se nađe pri ruci“.
U slobodnom vremenu naše gošće su popunjavale rupe u našem zabavnom životu i time pomogle našem referentu za zabavni program. Imali smo priliku da vidimo kako uzimaju zalet i sudaraju se glavama. To im nije škodilo. Valjda su tvrdoglave, ko bi ga znao?

F. Imamović, I četa


RAZGOVORI

Došao je dan rastanka. Kako je brzo prošlo, pomislićete . Kao da je bilo jučer kada smo se prvi put sreli ovdje na Tjentištu, a rastajemo se kao dobri drugovi. Ovdje su postali prijatelji Biljana i Aljo, Janja i Bahra, Vahida i Mišo, Željka i Goran i mnogi drugi.
Ostaće u sjećanju vrleti, logorske vatre, igre, „medison“. Pratilac svih zbivanja bio je naš list. Mnogi od vas su ovdje počeli da pišu. Bilo je različitih radova. Mnogi su objavljeni.

Kad sunce poslije kiše obasja borove
sve kapljice na njemu postanu dragulji,
od pjesme ptica šuma zabruji,
i život najuri brže, sve ljepši i ljepši.

Zatrepte travke od poljupca vjetra,
zašume listovi drveća.
I kao da tiho pričaju tajne
nagrnu jedna drugoj čaške cvijeća.

Kad sunce poslije kiše obasja borove
sve kapljice na njemu postanu dragulji,
od pjesme ptica, šuma zabruji,
i život najuri brže, sve ljepše i ljepše.

J. Vinšbah
.

No comments:

Post a Comment