IGRAM SE ASOCIJACIJA 6

(pise Gorana Jovanović)

Zar još samo dva logorovanja? Da...

1969. Smotra na Boračkom jezeru – E, stvari postaju ozbiljne... Već smo završili drugi gimnazije, četa u Drugoj gimnaziji jaka, moja generacija postaje glavnina odreda „Slaviša Vajner Čiča“... Vodovi „Cvrčak“, „Krcko“ i „Leptirčići“ skoro u punim sastavima na ovoj Smotri SIBiH-a. Mnogim gimnazijalcima koje smo mi „stari“ zavrbovali, prvi logor... I ljubavi su tog ljeta postale ozbiljnije. Starješina logora, koliko se sjećam, teta Zvjezdana, načelnik Ibrulj Ranko Špico, čitaj, više slobode. Čika Gojko nešto važno u štabu Smotre (starješina?), Zlatana ni na mapi. Ne sjećam se našeg strogog načelnika na toj smotri. Jer da su njih dvojica bili u blizini, teško da bi se dogodilo „na parove razbroj's“, kao što se dogodilo. Ali, opet viška planinki! Valjda smo mi bili jedini odred u kojem se to često događalo.

U naselju „Romanija“ nalaze se odredi „Slaviša Vajner Čiča“, „Miljenko Cvitković“, „Sava Kovačević“ (načelnik moj kasniji kolega u novinarstvu i dragi drug Dževad Tasić) i „Braća Ribar“ iz Semizovca. U ovim asocijacijama neće biti puno upitnika jer je preda mnom moj uredno vođen dnevnik voda „Cvrčak“.

Zbog gore navedenog pojačanog zaljubljivanja, u logoru je uređeno „Mislilište za zaljubljene“, odmah pored panoa za naš list “Zvono crvene krave“, autorska ideja Mladena Ovadije-Gvardijana.

Evo, zvanično, crno na bijelom: Mia Kordić dobila je nadimak Tumba Johanson u ponedjeljak, 14. jula 1969, trinaestog dana logorovanja na Boračkom jezeru: „Čiča“ je, na čelu s Miom, osvojio šampionat Smotre u igri „Između dvije vatre“, veoma sličnoj rukometu, u kome je tada rečeni Tumba Johanson bio neprikosnoveni autoritet.

Listam požutjelu vodnu teku (više knjigu) voda „Cvrčak“. Dnevnik sa Boračkog umalo me je rasplakao... Pa to je bilo prije skoro 40 godina! Takmičenja, polaganje zvijezda, vještarstava, logorske vatre i puno, puno mladalačke radosti i smijeha. A onda... „Logorske noći, divno ste sjale...“ – posljednja logorska vatra i jedna od najljepših izviđačkih pjesama. A sutra: „Logor naš sad evo već se ruši i uskoro kući ćemo poć, al će od nas svak u svojoj duši sjećati se njega dan i noć. Hajmo sad, drugovi, logor naš rušiti...“ – najtužnija izviđačka pjesma. U dnevniku piše: „Kako tužno zvuče ove riječi među srušenim šatorima i poleglom travom na mjestu gdje je nekad bio logor, gdje smo se zajedno smijali i radovali suncu...“ I još jedna tužna rečenica na željezničkim i autobuskim stanicama: „Izviđači i planinke – mirno! Logor (zimovanje) je završen. Zdravo“ – ZDRAVO !!!

P. S. Na početku sam spominjala prve prave ljubavi a u vodnom dnevniku ni riječi o tome! Koja diskrecija s moje strane! Ali sa stranica provejavaju neka imena u tom kontekstu, pa ću ih nabacati, a ko je od njih bio s kim... Dakle: Šerif Ustamujić, neki plavooki i bradati Bora iz Beograda, Marka, Neno Đurkin, Slađa Levi, Snježa Tvrz, Gina Kabiljo, Iris Devetak, Goranka Mirić... Pa vi rasporedite! I još nešto: ako neko ima neku sliku s ovog logorovanja, molim da je ubaci na ovaj post! I na kraju:

1970 – Peti zlet bratstva i enotnosti Bled – za mnoge od nas iz generacije posljednje logorovanje – prve naučene slovenačke riječi: Peti zlet bratstva i enotnosti je odprt (pa zaprt) i Prosim lepo, lahko dobim eno sedam in pedeset (cigare 57). Nova naučena pjesma: Makedonsko djevojče, kitka šarena... Položena i III zvijezda, teta Zvjezdana nas ukebala da pušimo kod latrina (navika iz gimnazijskog WC-a). Još jedan Zlatanov „biser“ – zbog polaganja III zvijezde nas nekoliko je propustilo predivan izlet na Vogel (do danas nisam bila tamo). Nenad Jovanović-Čvoka dobio novi nadimak – Ripa. Upoznali narodnog heroja Ratka Vujovića-Čočeta. Posjetili rodnu kuću Franca Prešerna. Prilikom posjete ostrvcetu u Bledskom jezeru „krstili“ smo ga imenom „Cvrčkov čuperak“ u čast naša dva voda „Cvrčak“ i „Plavi čuperak“. S nama su na ovom logoru prvi put bile „Gazele“, naš istureni beogradski vod, koji su formirale Caca, Vesna Birovljev i Slađa Levi, naše planinke iz Beograda koje su to postale po sarajevskoj rodbinsko-prijateljskoj liniji. Pošto je Vesna Birovljev rođena 6. jula, uvijek rođendan slavi na logoru. Maša dobio novi nadimak – Pitagora, a čika Dule, nastavnik iz „Čičine“ škole, „Medicinka“ (zbog stomaka, naravno). To je sve čega se sjećam s Bleda, osim još malo kupanja na Savici (Mia upala obučena) i mog prvog kupanja u bazenu... Bilo je to ljeto poslije završenog III gimnazije. Moje posljednje izviđačko ljeto...

(na posljednjoj slici su, s lijeva na desno: Miroslav Topić-Cober, Blaža iz Slavonskog Broda, Jasna Ibrulj-Šantić i naš dragi Karamehmedović Ćamil-Keki na bazenu na Bledu)