Svaki dan otvorim blog i prečekiram da vidim koliko je izviđačka populacija agilna. Zadnjih dana, moram to konstatovati, neuobičajeno (čak i za njih) neaktivna. Kao da svi spavaju snom pravednika. Izgleda da gazda mora poduzeti drastične mjere. Budite se, izviđači. Gunđo, moj stari izviđački frend, javio mi se i zaista me obradovao. Jeste da je bila jedna rečenica, ali i to je dovoljno. Čovjek te se sjetio. Olja Đurašković mi nešto dugo piše te svoje uspomene. I nju čekam. Da Bećka i ne spominjem. Vladimir Osipov, i da dalje ne nabrajam. Brdo obećanja, a na sonu trenutno ništa. Jasna Baturina, moja životna saputnica. Prije nekoliko dana pokušavam odgonetnuti kada smo se i kako prvi put sreli. Znam da smo na nekakav sudbinski način bili povezani. Od prvog osnovne (nje se ne sjećam, ali vrlo upečatljivo Dubravke sa kojom me učiteljica stavila u red. Odmah se zaljubio, preko osmogodišnje, gimnazije, izviđača, do starih dana. Uvijek se pojavljivala i bila uz mene, ali prvih susreta se ne mogu sjetiti. Najupečatljivije, kada smo bili na logoru u Malom Zatonu, bila je "najobljubljeniji" stariji dežurni. Najpoznatiji izum, dežurni vod je klorisao plažu, jer je ustanovila da nije dovoljno čista. Između ostalog i to. Ne treba napominjati da su članovi dežurnog voda za vrijeme njenih dežura "boravili" na obroncima Biokova ili već koje planine iznad Zatona. Savladane su sve moguće vještine maskiranja. Ali nema veze, ona je uvijek bila naša Jaca. Pade mi u oči da između svih logora i smotri niko i nikada nije pomenuo neku smotru (da li saveznu ili samo republičku) u Turanjskom Lugu kod Karlovca. Mislim da je to bilo odmah iza Kulen-Vakufa. Pored rijeke Korane, u jednoj prekrasnoj hrastovoj šumi. Taj boravak od 15 dana je bio uzrok da sam Rimsko pravo polagao pet puta. Ali vrijedilo je. Poslije Kulen-Vakufa odvede nas (klub brđana) naš dobri Gojko na Plitvička jezera. Bilo usput na povratku. Dočepala se braća brđani pontona na Kozjaku i ko sretniji. Ko šiša Plitvice. Neka oni glupi stranci obilaze. Joj, kada je Guša poludio. Bili smo prvi u redu u rekordnom vremenu. Poslije nismo mogli sebi objasniti vlastitu glupost. Bili na Jezerima, a bili spremni radi kupanja propustiti tu vanzemaljsku ljepotu. Ali po ko zna koji put bio je tu on (Gojko) da vrati zalutale ovce na put.
Sada, pošto mi je malo lakše, opraštam se sa svima do povratka sa ladanja u karipskim morima. Moram se pohvaliti, idem 15 dana na Kubu. Moj četvrti odlazak, a pošto svi spekulišu sa Kastrom, legendarnim Fidelom i sudbinom otoka nakon njegove zvanične smrti, žurim. Bilo bi mi žao da je to i moja zadnja posjeta raju na zemlji. Vidjećemo. Do sljedeći put ostajte mi zdravo. Tri puta naravno.
Dado Hegenberger
No comments:
Post a Comment