Prije logorovanja na Zabrđu davne 1967, ekipa planinki Čičinog odreda, u sastavu Ljiljana Pitić-Pipi, Mia Kordić, Goga-Ribizla Lacić, Slađa-Caka Mujkić, Snježana Tvrz-Zec i Gorana Jovanović, u pratnji svojih starijih drugova Miroslava-Cobera Topića i načelnika odreda Zlatana Lučića, uputila se na jugoslovensko Centralno orijentaciono takmičenje (COT), kao pobjednice na republičkom takmičenju BiH, u Dečane na Kosovu. Dan i noć truckanja vozom, 40 stepeni u hladu, teren potpuno nepoznat, šuma, ma prašuma... I – osvojile pehar! Treće mjesto u Jugoslaviji! Ljilja je završila osmi, a mi ostale sedmi razred osnovne škole.
Na povratku smo prespavali u Beogradu kod Miine rodice, a naše planinke Cace. Došli smo blatnjavi "do kragne", umorni, gladni... Cacina mama, pokojna teta Negosava, primila nas je kao svoju vlastitu djecu, potrpala u mašinu naše blatnjave stvari, čak i tenisice, dala nam nešto Cacine odjeće dok se naša ne opere i osuši, nahranila nas i napojila. Nastavili smo daleko putešestvije, ponosne na svoj uspjeh, jedva čekajući da se pohvalimo našem odredu, koji je već nekoliko dana logorovao na Zabrđu iznad Viteza.
Kako, zašto, stvarno se ne sjećam, nešto smo naljutile našeg načelnika Zlatana, naš autoritet odmah iza čika-Gojka. Tokom putovanja šutio je i bio neraspoložen, ali nismo ni sanjale šta nam se sprema: dok smo se penjale prema logoru, koji se već nazirao kroz drveće, naredio nam je da stanemo mirno i – poskidao nam marame! veću sramotu izviđač ne moze doživjeti. Plakale smo, molile ga da se predomisli, kako ćemo s peharom a bez marama u logor? Ništa nije pomoglo. Uplakane i pokunjene, umarširale smo u logor, pravo pred zbor postrojen za naš svečani doček. Svi su se pitali zašto smo vjetrovke zakopčale do grla i zašto smo uplakane.
Da me ubijete, ne sjećam se kako su nam marame vraćene ni zašto su nam, uopće, bile oduzete. Pa, ima tome 41 godina, ako sam dobro izračunala..."Male novine" su nas posjetile i pisale i o ekipi i o logorovanju. Srećom, našu sramotu nisu zabilježile.
Gorana Jovanović
Draga "Muhice"! Ja, ovako jednim udarcem da pohvalim dve "muve". Tebi i Dadi sve pohvale na prvim koracima. Dok ste radili, verovatno vam je srce stalo od frke kako ce ispasti. Posto je sve ispalo super, sada ste sigurno odahnuli, zapravo udahnuli.
ReplyDeleteA Snjezino ime mozete i sada ubaciti u prilog. Neka vam pomogne stariji urednik Cober, a mogu i ja, uz vasu saglasnost.
Veliki pozdrav, Zlatica
Dragi cober, hvala na doradi mog priloga. Voljela bih i da napises komentar na njega.
ReplyDelete