POZDRAVI IZ VANKUVERA

Više sam zaboravila šta znači imati prijatelje, kao što je bilo u prošlosti – u "bivšem životu" – koji žive u istom gradu, sa kojima se viđaš kada poželiš, koje slučajno susrećeš na ulici i sa kojima pričaš telefonom koliko želiš, a ne brojiš minute pošto potrošiš pola vremena izvinjavajući se što moraš skratiti razgovor. Ti prijatelji nisu više sa mnom, kao ni ja sa njima. Rat nas je rastavio. Oni danas žive na svim znanim kontinentima i na svim stranama svijeta, obično daleko od ovog moga evropskoga. Uobičajeni kontakti se svode na već spomenute užurbane telefonske priče ili besplatni SkyPe, ali, svejedno, broje se sati razlike da bi se ugodilo vrijeme za razgovor. Novogodišnji praznici su za nas uvijek značili sastajanja. Prijatelj traži prijatelja sa kojim će dočekati Novu godinu... Ovaj put, umjesto da idem na Vrbanju kod moje Jasne, kako bi to već bilo normalno, ja sam "zapucala" u Vancouver, gdje ona danas živi, daleko, na kraju svijeta, ali sa svojom porodicom. Upoznala je i nove prijatelje, tako da sam negdje krajem decembra, pravo sa aerodroma "uklizala" u njen novi život. Sve je već bilo spremno za doček Nove godine, koji oni tradicionalno slave kod Žanke i Mikija, i tako se ja pridružih, sigurna da sam dobro došla. Čim sam ušla na vrata, shvatila sam da društvo znam!! I onda je počelo da se odmotava još jedno sarajevsko klupko, namotano davnih godina, kada smo svi živjeli u istom gradu, išli u školu, odrastali i bili u izviđačima, neko u Slaviši Vajneru-Čiči, neko u Mladoj Bosni i Miljenku Cvitkoviću. Istu večer smo otvorili blog i počelo je "masovno" prepoznavanje: vidi mene... pa nije moguće da sam to ja... vidi ovoga... itd.
Da ne duljim, Jasna Vinšbah, odavno već Filipović, Zinaid-Miki Memišević, Goran Serdarević, Žanka, Mikijeva supruga, i ja, prebirali smo uspomene iz gimnazije i izviđača. Sjetili se Cobera, Ćamila, Zlatana, Mileta, Sanele... i drugih, jer imena, događaji, zimovanja, ljetovanja, samo su navirala... i u jednom trenutku kao da se stvorila mala izviđačka oaza od uspomena, u dalekom Vancouveru, i mi se svi smjestili i ušuškali u nju, svako sa svojim sjećanjima.
Bilo je zaista lijepo.
Družili smo se do "sitnih sati". I još bi, da Miki negdje u 5 ujutro nije zapomagao: Imate li vi, ljudi, svoju kuću?

Pozdrav
Darija

Također, pozdravi, svim izviđačima od Jasne, Žanke, Mikija i Gorana

Jasna Filipović (Vinšbah) i Darija Stojnić (Dadić) piju pivo u bašti usred zime u Vancouveru

Miki (Zinaid Memišević) pleše sa metlom, jer mu je suprugu Žanku neko privremeno ukrao

Kao iz onog vica, ovaj u plavoj jakni je Goran (Serdarević)