Monday, 3 December 2007

POJMA NEMAM KAKO DA POČNEM - Ira Isović

Pojma nemam kako da počnem!

Sasvim slučajno, ničim izazvana, u sitne sate kada moja sitna djeca spavaju, nabasam na vaš blog i, vidi čuda, otvori se cijeli jedan svijet, ma šta jedan, cijela galaksija svjetova sretnih i živim bojama obojenih, svjetovi od bajki satkanih i prepunih sretnih, nježnih likova mog djetinjstva. Taj je čika Gojko držao moju ruku svojom i gladio svoju bradu, a ja sam bila sigurna da samo ja znam njegovu tajnu i nikada je nikom nisam odala. On se samo pravio da je Gojko Jovanović. On je, ljudi, moj Deda Mraz.

Ira Topić, mala djevojčica

Ta Goga-Ribizla, iako poznata i milion puta viđena, samo u mojim očima imala je jarko crvenu kosu (jer kako bi inače taj njen nadimak imao opravdanje) i bila najljepša na svijetu. Gorana Jovanović je imala u bronzi portret iz djetinjstva, koji bi mi teta Zvjezdana ponekad dala da dodirujem i nikad, nikad poslije je nisam drugačije zamišljala, uvijek i zauvijek je meni ozbiljna djevojčica sa šiškama i repom. A Slađa i Emica, pa na spomen njihovog imena ja se uvijek sjetim tete Pepine, njenog toplog osmijeha i još prije njenog kristalnog lustera koji mi je bio fascinacija. Ja sam možda, ipak, najviše voljela Ćamila. Ne znam kako se prezivao, znam da odavno nije među nama, da budem iskrena, malo se toga u vezi s njim sjećam, a i to vjerovatno nema veze sa onim kako je stvarno bilo, ali znam da mi često padne na pamet, da se raznježim i da nikad nisam potpuno prestala vjerovati u njegove tajne moći i dobrotu, koju sigurno nije mogao isfolirati ni, tada, maloj djevojčici. A Cober?! Ta slika dječaka, malo zabrinutog i previše ozbiljnog. Godinama sam željela znati na šta je tada mislio. Sanelina fotografija iz tih dana uramljena stoji na mom zidu. Kakav osmijeh! Danas se više niko tako ne smije. Fotografisao je kum Mile. Pa Mile! Ja ne znam ništa o njemu, samo znam da je bio dio mog djetinjstva. Ima još tih imena. Ta imena, za mene, već dugo nemaju lika, ali, kada ih se sjetim, osjetim samo radost i toplinu i zato mislim, treba ih spomenuti. Bio je Burhan, Hiroš, Asim, Jasna Lučić (zapravo je se nje sjećam više kroz njenu sestru Hasnu koja je bila moja omiljena vaspitačica u obdaništu), bila je neka žena u Domu izviđača koja mi je poklonila majicu sa Bambijem... E, baš me ponijela pjesma!

Ira Isović sa suprugom Benjaminom

Nisam se ni predstavila, a časna izviđačka, nisam nepristojna osoba. Ira Isović, nekada Topić, tako se zovem, a sa tri godine sam bila počasni starješina odreda Slaviša Vajner Čiča. Imam i fotografiju, ne obećavam, ali ću se potruditi da vam je proslijedim. Bilo mi je idiotski da se uopšte javljam, ali nisam, izgleda, mogla odoljeti. Kratko, prekratko sam bila dio svijeta o kojem svi vi pišete, a to je, po svemu sudeći, ostavilo dovoljno traga pa sebi dopuštam ovakav izljev emocija. Ne znam kako, nemam ama baš nikakvu ideju, ali postoji li ikakav način da svu tu energiju i ljubav svih tih ljudi koje ste uspjeli sakupiti pretvorite u konstukciju. Super je sjećati se, ali je jalovo. Čika Gojko i teta Zvjezdana su radili za vas. Za moju generaciju nije niko. Ima li iko da radi takve stvari za našu djecu? Nadam se da niste pogrešno razumjeli ovaj prijedlog/pitanje! Ja vam se svima najiskrenije zahvaljujem, sretna sam što se poslije toliko godina opet okupljate oko tako divne i plemenite ideje. Dokaz ste da bajka mog djetinjstva nije plod moje mašte, i na tome HVALA!!!



Ira Isović

7 comments:

  1. Veliko hvala Iri za lijepo sjećanje na naše,a posebno meni drage likove od kojih mi mnogi jako nedostaju.
    Pozdrav Cober

    ReplyDelete
  2. Draga Ira,ne sjecas me se,bila mala djevojcica,prelijepa ista svoja majka.Sjecam se Petrove gore i Savezne smotre,bila si slatka djevojcica u farmerkama koje je cini mi se Sanela sila samo za tebe.
    Vjeruj da i danas ima onih koji tkaju izvidjastvo u djetinjstva mnogih.Nadam se da ce se i oni jednog dana s puno ljubavi sjecati onih koji su im zivot cinili ljepsim i bezbriznijim.S toliko ljubavi se sjecas cika Gojka,nase legende,kako nas je svije znao zvati "Lutko moja".Ja imam srecu pa radim sa Goranom,imamo onu posebnu,kako mi to kazemo "izvidjacku" vezu,s malo rijeci sve kazemo.
    Lijepo je sto nisi zaboravila ljude koji su obiljezili tvoje djetinjstvo na tako lijep nacin.Pozdrav Emira

    ReplyDelete
  3. This comment has been removed by the author.

    ReplyDelete
  4. This comment has been removed by the author.

    ReplyDelete
  5. GORAN

    Toliko mnogo sjecanja na predivne trenutke izvidjacke mladosti. Pronalazim meni drage osobe koje mnoge znam samo iz price i jesta o kojim su mi pricali, a kao da sam bio tamo. Vjerujem da ce se pridruziti i izvidjaci iz drugih gradova i da ce ovo prerasti u pisanje nase istorije - koju volimo. Klikom na www.tipura.com "izvidjaci" mozete uci u svijet dobojskih izvidjaca, dio Spomenara kojeg sam objavio 2005. godine

    ReplyDelete
  6. Pozdrav prijtelju Goranu,lijepo je sto si se javio.procitala sam istorijat izvidjacke organizacije u Doboju,zaista samo lijepe uspomene.
    Emira

    ReplyDelete
  7. Pojma nemam kako da ja pocnem.
    Draga i lijepa mlada djevojko.Nemoj se uvrijediti znam da si udata.
    Krasno si napisala svoja sjecanja na djetinjstvo okruzeno prijateljima izvidjacima.Zao mi je sto za tvoju generaciju nije niko nista ucinio,jer ste propustili mnogo.
    Mozda bi mogla za svoju djecu i njihovu generaciju ti nesto uciniti.
    Imas puno iskustva jer si bila okruzena izvidjackom ljubavi kada si bila djevojcica.Potrebno je jos samo malo dobre volje vjeruj mi.

    Razmisli mozda i nije tako losa ideja podijeliti dio sebe za dobro nove generacije.
    Saljem ti srdacan pozdrav

    Snjezana Mahmutovic-nekada zvana zec,no Vesko me zove Zeko

    ReplyDelete