’’DANAS NAM JE DIVAN DAN...’’

Znate li koji je danas dan? 24. novembar 2007. god.
Upravo to!

NAŠEM BLOGU PRVI ROĐENDAN!

Ali, ’’Danas nam je i drugi divan dan…’’. Prije godinu dana, ovo je bio originalan poklon za godišnjicu braka. Da li je Veskov poklon Minkici, ili Minkicin Vesku, neka nam oni otkriju. Poklon koji ih je vratio u vrijeme kada su bili mladi, srećni, zaljubljeni, kada su polazili na put kojim i danas idu, u mirnu i srećnu starost. To je ono vrijeme kada su bili IZVIĐAČI. Velike su ovo riječi: mladi, zaljubljeni, srećni, izviđači. Ima nas mnogo koje za te 50-te, 60-te, 70-te, 80-te godine veže neka od ovih četiri divnih riječi? Ali jedna sigurno: IZVIĐAČI! Da li su prije godinu dana slutili da će one dvije riječi: ’’SA IZVIĐAČI’’, probuditi toliko uspomena, nostalgije, da ćemo se sjetiti da smo u izviđačkoj uniformi svi bili isti, da ćemo, mnogi, osjetiti da izviđačko srce ne stari, da su izviđačka drugarstva vječna?
A kako sam se ja našla ovdje? Brat mi je dao adresu, a već prve riječi su me vratile u prošlost. Svaka rečenica, slika, kao kandža me ščepala, vratila nekoliko decenija unazad. Prvo sam izvadila slike, prve rečenice stavila na papir, ali nedostajala su mi imena. Morala sam ponovo izviđačima, na blog. Kada sam vidjela svoje ime, svoju sliku, riječi dobrodošlice, osjećala sam se kao kada sam prvi put obukla izviđačku uniformu. Kao što sam nekada učila da polažem vještarstva, tako sam se sada trudila da sklopim svoje uspomene i vidim ih na blogu. Kad tamo, nije izgledalo kako sam ja sastavila, složila. Namučila sam se, ali uspjela sam da se registrujem, da mogu da pišem komentare. Onda sam otvorila svoj blog, gdje sam vježbala kako se može što bolje urediti. Za njega je znao samo Vesko. Tu sam mu pokazivala šta pišem, razmjenjivali smo tehnička ’’otkrića’’, jer smo skoro amateri, ali uporni. Vesko je to isto radio i sa Coberom. A onda smo, po drugi put, dobili ’’izviđačko odlikovanje’’. Kao što priliči pravniku, Vesko nas je zvanično obavijestio da nas unapređuje u svoje tehničke saradnike, dao nam ovlašćenja i uputstva kako da uđemo u blog. I evo, danas, Minkici i Vesku pomažemo Cober – Miroslav Topić i ja.
Dok je vas, dok imamo snage i znanja, bićemo zajedno.
Vjerujem da će nam se pridružiti i drugi izviđači koji su sada samo redovni posjetioci, a i oni koji još ne znaju da ih ovdje čekamo. Ako ne vjerujete meni, ko smo i šta smo vi i mi, ovako je o nama napisao veliki Mika Antić:
’’Možda ni jedan psiholog neće umeti da objasni zašto su izviđači listom dobri ljudi. Tu nema pravila, nema recepta, tu postoji klima, nešto što formira i svest i savest, neka posebna toplina, neka svetlost u očima. Biti izviđač, to znači u samom sebi biti zdrav, običan, pravedan, sanjar, poeta i drug. U ovoj sveopštoj jurnjavi za egzistencijom, u ovim grčevima koje nameće ritam urbanog života, u ovim ekscesima koji tu i tamo zahvataju mlade, izviđači su ona bela strana mladosti – čista strana života.’’ Miroslav-Mika Antić

Kako bi bilo lijepo, ovako uz logorsku vatru i pjesmu, da možemo proslaviti ovaj prvi rođendan, mi, koji smo se ove godine družili. A za drugi rođendan, da nas bude još više.

’’DANAS NAM JE DIVAN DAN...’’,

slavimo dvije godišnjice: VAŠU i VAŠU I NAŠU

Hvala vam, Minkice i Vesko, što nam ovo uradiste!

COBER I ZLATICA