BIO SAM U SARAJEVU – Vidjeh drage likove – 4. dio

Šetajući Sarajevom, u kafe-slastičarni
"Imperijal" sreo sam svog prvog načelnika III Romanijske čete, Čičinog odreda, meni dragog Radeta Grbića, popularno zvanog među izviđačima Kroko. Moj Rade i ja smo se sjećali raznih izviđačkih susreta, a posebno se nasmijao na moju napomenu da mi je on posudio izviđačku uniformu da polažem zakletvu. Skupa sa njegovom mamom, teta-Irmom, pričali smo o davnim vremenima kada nam je donosila hljeb i kolače u Podgrab davne 1957. godine na II smotru izviđača Jugoslavije. Rade je danas penzionisani diplomirani pravnik, te vrijeme provodi većinom u krugu svoje porodice. Obećao je i on proslijediti fotose koje sa posebnom pažnjom čuva.

Drag susret bio je i sa Bećirom Gribajčevićem, našim Bećkom. Taj divni čovjek svojom fascinantnom staloženošću, smislom za organizaciju, uvijek nas je oduševljavao. I on očekuje da će polovicom ove godine otići u zasluženu penziju iz "Sarajevogasa", gdje je obavljao i obavlja veoma odgovorne poslove. Nasmijao se kada sam mu rekao da sam kao mladi izviđač čežnjivo gledao njega i njegovu Miru, Aliju i Nadu Melez, želeći da i ja nađem sebi planinku koja će mi biti supruga. "Ostvario si svoj san", rekao je Bećko, koji pozdravlja sve izviđače i planinke širom planete.

Obećao je (kao i Kićo da će, kada bude slobodniji, potražiti "kutiju uspomena" iz izviđačkog života te nam se javiti.

Jedan od ljepših susreta (a koji nije lijep?) bio je i sa sestrama Ninić. Skupa smo proveli godine u "Borišinom" odredu. Obadvije su još radno aktivne. Gordana je advokat, dok je Snježana stručni saradnik u Akademiji nauka BiH. Uz pozdrave izviđačima i planinkama dale su mi nekoliko fotosa koje ćemo uskoro objaviti.