Friday, 23 February 2007

Eto tako malo...



Nakon uvrštavanja u blog teksta, kao i izvrsnih starih fotosa Mie Kordić, imali smo namjeru objaviti jednu relativno svježu sliku dijela planinki koje danas žive u Londonu. Rekle su nam (Mia, Slađa i Goga) "stavi onu sliku na kojoj sjajno izgledamo". Slučajno sam taj fotos izbrisao, ali ga imaju njih tri. Čak ga je Goga Lacić obećala proslijediti, ali ga još nema.

Slijedeći našu već pomalo ustaljenu praksu da objavimo i neku fotografiju svježijeg datuma, ovog puta evo naše Mie Kordić. Uz njenu fotografiju objavljujemo još jedan fotos iz njene arhive. Na njemu su svima nama poznati izviđači Slobodan Ćosović-Ljupan i Ranko Ibrulj-Špico iz najmlađih izviđačkih dana. Djevojčica među njima je Ljupanova sestra.


Iako smo napomenuli način kako se javljati na blog, kao da to "ne pije vode". Dokaz tome je i javljanje Mladena Ovadije iz Kanade koje prenosimo u cijelini.


Dragi Vesko,
baš si ti dobar, i dobro je da 'ozna sve dozna' dok ima šta da dozna (prije svega ako je to dobro). Dakle, hvala na čestitkama. Dobio sam ja od tebe i čestitku za Novu godinu. Naravno, i ja tebi i tvojima, kao i londonskoj koloniji naše raje i izviđača, želim radost, zdravlje i sreću, reci im svima to. Ali ja sam nekako lijen za pisanje, pa ovo shvati i kao neko izvinjenje što ti nikad nisam ništa za 'blog' poslao. A i nemam šta, nemam nijednu sliku iz izviđačkog perioda, koliko znam.

Ipak, imam nešto: to je kratki obrazovni film o snalaženju u prirodi zimi koji smo Špico, Zuka, Šok, Nećko (Aljin brat), Cana, Branka Bodnaruk, Jasna (Špicina sestra), Vesna (Vlastina sestra), ja – Gvardijan i još nekoliko izviđača snimili na Jahorini negdje oko 1970. godine za "Zastava film". Film sam pronašao prije nekoliko godina i dao kopije nekoj raji u Sarajevo, a ovu moju kopiju sam dao Popu, na Mašinu inicijativu, da je presnimi u nekom elektronskom formatu da bi se nešto od toga moglo staviti na taj tvoj i naš site. To je sad u toku i nadam se da ćemo uspjeti da ti to pošaljemo.
Eto toliko za sad, ne mogu ti, nažalost, obećati neki tekst za blog iako ti kažeš da sam ja 'čovjek od pera'. U mene je pero teško osam tona, ali ko zna, jednom će mi nešto i past' na pamet i procurit' na papir.
Poselami svu raju jednim našim starim i naivnim z-d-r-a-v-o, i budi zdrav i veseo s Minkicom i Minjom.

No comments:

Post a Comment