Wednesday, 5 December 2012

IZVIĐAČKE KAPLJICE - Goran Rubil




 Uvijek zainteresovan za uspješnost rada izviđačke organizacije, prisjećajući se i svojih izviđačkih početaka, gotovo slučajno sam od Kiće (manje poznatog kao Krsto Laganin) saznao da postoji izviđački blog na internetu. A Kiću nisam viđao godinama, prvi put sreo se s njim kao mlad izviđač na Boračkom jezeru u julu 1971. godine kada je sa Slavkom Butinom obilazio logore (i nisu bili baš zadovoljni organizacijom našeg logora odreda „Josip Jovanović“). Naredne godine sreo sam ga u Dretelju na V Smotri Saveza izviđača BiH, narednih godina još nekoliko puta jer ja sam taman ulazio u organizaciju kada je Kićo svoje mjesto prepuštao mlađim sarajevskim izviđačima. Kao nekadašnji predsjednik SI BIH-a bio sam uključen (kao gost) u organizaciju Prve Smotre SI FBIH Na Boračkom jezeru 2001. godine, i od tada češće smo se sretali, u Derventi gdje sam tada radio i u Sarajevu gdje sam poslovno često dolazio. I jedne prilike, Kićo mi je javio (čini mi se faksom) da uspješno ima izviđački blog i mogao bih poneki prilog poslati o dobojskim izviđačima.

A ja sam kasno „priključio“ se na internet, do tada povremeno istražujući teme koje me interesuju, a kasnije kada sam na „svojoj radnoj stanici“ dobio stalni priključak provodilo se i više vremena, posebno na temama koje i nemaju baš veze sa redovnim poslom.

Obilježavajući sedmu godinu od Veskovog pokretanja izviđačkog bloga, koji je već postao i dio istorije našeg izviđačkog pokreta, odlučio sam da tema bude relaksirajuća. Vesku čestitka za hrabrost i istrajnost, i kada mi izgubimo temu on nađe načina da se prisjetimo događaja vrijednih za zabilježiti. (Na sličan način je i Branko Krstić znao napisati tekst za „Izviđački vjesnik“ potpisujući ga imenom izviđača koji duže vrijeme ništa nije napisao). A nismo mi u vrijeme naše izviđačke mladosti samo savladavali zvijezde, polagali zakletve, uređivali logore, trčali od jedne do druge kontrolne tačke, prenosili poruke (ne samo ne partizanske već i ljubavne), gledali planinke iz susjednih logora....znalo se lijepo i zapjevati, zaplesati, zatelebesati...A nekih godina odrasliji izviđači, već postajući brđe ili brđani, znali su sebi oduška naći i korisnijim aktivnostima - prerasli za pošumljavanje sa Mladim Goranima i logorovati sa kolonijom poletaraca - odlučili su podići voćnjak i spojiti korisno i ugodno.

Čini mi se da je bila 1988. godina, i bio je sastanak Predsjedništva Saveza izviđača Jugoslavije u Nišu. Standardno tih godina, iz BIH smo bili na sastancima Ljubiša Jakšić (predsjednik SIJ), Mustafa Poparić (predsjednik SIBiH), Branko Krstić (sekretar SI BiH), Dragan Vasić (urednik lista „Izviđački vjesnik) i ja. Nakon održane sjednice, beogradski Kićo (Dušan Smiljanić, sekretar SiJ) saopštio nam je da ćemo na ručku biti gosti kod brđana iz Odreda „Đuka Dinić“, i odveli su nas na jedno obližnje brdo, na parcelu zasađenoj raznovrsnim voćnim sadnicama, na kojoj se nalazila i ne baš mala kuća. Ne sjećam se detalja na koji način su izviđači došli do te kuće i parcele, ali bio je lijep ambijent -mjesto stalnog okupljanja niških brđana i izviđača, njihovog rada i rekreacije. 



Između ostalog, počašćeni smo i vlastitim proizvodima, kapljicama izviđačkih pića, sasvim dovoljne stepenaže da se jezik brže razveže i uspješan sastanak nastavi u veselijem tonu. Kvalitetni „napitci“ i prigodna imena pića uz odgovarajuće etikete pridonijele su većem užitku, Konzumirajući brđanske proizvode lakše se i zapjevalo i prisjetilo već ponekih zaboravljenih dijelova izviđačkih pjesama, našalilo na račun izviđačkih zgoda. U to vrijeme nije bilo ove tehnike s kojom svako kod kuće ima mini štampariju, da bi se odgovarajuće naljepnice odštampale morao si imati izviđača koji je već osvojio vještarstvo štampara a imao i dobru vezu u štampariji da se crteži prenese na kliše pa sve u tigl da se odštampa. Jedno lijepo popodne, provedeno u društvu vrijednih izviđačkih prijatelja iz Niša neka i na ovaj način bude zapamćeno.

Goran Rubil

Tuesday, 4 December 2012

Paja Patak - Dobri izviđači

Evo nešto lijepo namjenjeno namlađem naraštaju izviđačke organizacije. Vjerujemo da će se obradovati kada budu pogledali ovaj crtani film iz davne, davne 1938. godine. Da bi to vidjeli dovoljno je potražiti  
You tube

 i kada to dobijete u praznu rubriku ukucati
Paja Patak - Dobri izviđači
Pa hajde da probamo, vjerujemo da će te se obradovati.

Saturday, 1 December 2012

GIMNASTIKA I SKAUUTIKA - Momčilo Spasojević



Vjerujem da se mnogi posjetioci bloga siječaju priloga o pred-pred ratnim skautima na prostorima ex Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, pa Kraljevine Jugoslavije, zatim poslijeratne Jugoslavije pa i danšnjih brojnih državica koji su objavljivani na stranicama bloga. Dovoljno je napomenuti da su o raznim temama skauta, priloge objavljivali Miroslav Topić-Cober, Zlatica Ninić, Goran Rubil, Vladimir Osipov, Momčilo Spasojević, Rostislav Polčaninov…tokom 2007/2008/2009/ i 2010 godine. I generacija današnjih izviđača koji se nazivaju skautima ( ne znamo zašto) kada i jedan originalni naziv  na engleskom = skaut i drugi, na našim razumljivim jezicima  izviđač znači  isto. I ovoga puta o istoj temi svoj prilog za blog poslao nam je Momčilo Spasojević iz Čelinca. Pa pogledajmo ovaj zanimljiv prilog.


 
    GIMNASTIKA I SKAUTIKA PRIJE 40 GODINA                                          - Uspomene na djetinjstvo -
                
Gdje, u Engleskoj ili u Francuskoj? Ama, jok, čovječe, nego u nas, u sred Bosne, u Sarajevu. Ja znam, da ćete se vi zagledati i osmjehnuti se. Kakav gimnastika, kakava skautika u nas prije 40 godina! Hajde gimnastika i Bože pomozi, ama skautika! Pa ipak jest. 
Ovako Vladislav Skarić, pisac i istoričar, počinje svoj rad u kome tvrdi da je Sarajevo imalo skautizam 1879. godine i da je on kao dječak bio dio toga *1 
Međutim, vladajuće je mišljenje da je osnivač svjetske skautske organizacije Englez Robert Stivenson Smit Baden Pauel, a 1908. godina se uzima  kao datum njenog osnivanja.
Skarić, inače, rođeni Sarajlija, autor do sada najbolje monografije o prošlosti Sarajeva*2, dalje piše: 
 „Bilo je to onih prvih godina Švabine okupacije. Izgore 1879. srednji dio Sarajeva, gdje smo stanovali mi tadanji gimnastički skauti. Svijet se u crno zavi, jer nekom izgore kuća, nekom dućan, a nekom i jedno i drugo. Ispropadaše ili posrnuše prvi trgovci, ali nama, tadanjoj djeci vatra stvori napretke igrališta. Ostadoše zadugo neizgrađena kućišta i neograđene bašče, te mi to sve upotrebismo za svoju dječju zabavu. …“  Slijedi opširno opisivanje igara sa elementima gimnastike, kojih su se sarajevska  djeca igrala, a koje su kasnije preuzeli i skauti, te opisi aktivnosti  u ferijalno (ljetnje) vrijeme, vrijeme skautike, kada se pored kupanja na Miljacki pod Latinlukom i Mitroviće ambarom, išlo na Kiseljak, Ilidžu ili kuda na selo: „Mi doduše nijesmo znali za riječ skautika, jer  valjda u cijelom tadanjem svijetu nije je bilo. Mi smo to zvali prosto „hodati po brdima…
Članovi skautske organizacije u Kraljevini Jugoslavije
Na to su nas upravo naučili  stariji izvodeći nas sa sobom na teferiče: na Benbašu, Borak, Pišti-vodu, Prstenak i na Kovačiće… Naučivši se od starijih i uz njih, mi smo to poslije preduzimali na svoju ruku. Najmilija nam je bila ona partija Sarajeva od Souk-bunara do iza Vrataca prema Lukavici i Grbavici. Poslije, kada smo u srednjoj školi saznali za botanizirawe, skupljanje insekata i minerala, išli smo i na drugu stranu, kao na Obhođu, Jarčevdole, na Kozju Ćupriju i u Borija, iza grada, u Slatinu i u Belešiće. 
Predratni skauti (prije II svjetskog rata) na jednom izletu)
A polije, bogme, i na dalje partije u Trebević. Gdje dođemo na mjesto, da otpočnemo, naložimo vatru; onako od meraka, jer valjda nema na svijetu Bosanca, ili stara, ili mlada, da ne voli vatru na teferiču. Ona je neki specijalni bosanski merak. Zato smo vrlo rado na povratku sa skautičkih partija pred noć palili smreke, naročito po španjolskom groblju ispod Debelog brda… No vatre smo ložili i u praktične svrhe, a naročito kad je vrijeme kukuruza i tikava, koje smo ubrali kao svoje, pekli i sladili se…
Kada pod jesen sazru lješnici,  onda su nas privlačili ljeskovi šumarci po Lukavici i ispod Kovačića.  U toj smo sezoni išli po nekoliko puta tamo, dok nas ne bi zapazila seoska djeca onog kraja, pa nas otjerala ili dok mi i oni ne bi pobrali lješnike. Naberemo po puna njedra pa sjednemo u hlad, te ljuštimo lješnike…Osim lješnika brali smo i jeli kupine, drenjke, umekle kruške divljake, ali vrlo često i pitomo voće iz tuđih voćnjaka…
Eto tako smo mi divljački, ali veselo provodili svoje djetinjstvo…. Štete moralne nije bilo, a zdravlju smo svome time udarili dobre temelje…
      -----------------------------------


*1 Vladislav Skarić, „Izabrana djela, knj. II, Sar. 1985, str. 195   
*2 Isto, knj. I „Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije“, Sar. 1985.



Momčilo Spasojević





MOŽDA STE PRIMJETILI  DA TRENUTNO IMAMO PROBLEM JER SE NA NAŠEM BLOGU NE POJAVLJUJU VAŠI KOMENTARI.
NADAMO SE DA ĆEMO USKORO OTKLONITI OVAJ NEDOSTATAK A DOTLE SE JAVLJAJTE NA OVE ADRESE:
cobertopic@gmail.com 
veskoveskovic@ymail.com

Saturday, 24 November 2012

KO BI REKAO - VII GODINA BLOGA

Ko bi rekao da ulazimo u sedmu godinu od kada se pojavio blog " SA IZVIĐAČI ". I ako pogledate malo temeljitije blog, vidjećete da je ovaj prilog 718. po redu. Krenuli smo sa skromnim ambicijama na današnji datum sa željom da okupimo izviđače Sarajeva, da evociramo uspomene na dane zajednićki provedene. I na naše iznenađenje blog je poput jedne snježne grudve, zakolutao se, te je iz broja u broj objavljenih priloga okupio ne mali broj naših prijatelja. U početku su to bili samo sarajevski izviđači da bi nam se pridružili ( na naš poziv) izviđači iz cijele Bosne i Hercegovine. Ne dugo zatim, dobivali smo priloge i  od izviđača iz cijele regije. Godine onih koji su se javljali kreću se od najstarijih do najmlađih generacija, u kojima su pisali i slali fotografije i tako na svoj način dopunjavali istoriju naše organizacije. I ne samo istoriju. Obilježavali su i sadašnje trenutke djelovanja organizacije. Hvala svima koji su skupa sa nama davali pun doprinos da i dalje napredujemo.
Na naše iznenađenje i radost, nedavno smo se neočekivano sreli u Londonu sa Dževadom Tašićem. Ovaj naš dragi drugar svojevremeno bio je i načelnik odreda izviđača "Savo Kovačević" a koji je djelovao na teritoriji "Marijinog Dvora" i kako je u šali rekao: "pokušavao kvariti uspjehe komšija iz OI "Slaviša Vajner Čiča".
Dževad, dugogodišnji i vrstni novinar "Oslobođenja" danas živi i radi u Norveškoj i vodi i uređjuje list "Bosanska pošta", veoma cijenjen i čitan list među našim ljudima. A Dževad skromno poručuje da ponekada prati naš blog i upučuje tople pozdrave svim sarajevskim izviđačima.
Vesko i Minkica Vesković

Wednesday, 14 November 2012

NEKADA IZVIĐAČKE NOVINE "MI MLADI" I MI DANAS - V.Vesković





Siguran sam da se sjećate da smo tokom mjeseca marta ove godine u više priloga obilježili proslavu 60 godina postojanja Saveza izviđača BiH a koja je održana u Mostaru ( pogledaj priloge od 11. do 27.3. ove godine ). Čak se i na statističkom pregledu vidi da su ovi prilozi izazvali veliku pažnju svih koji prate naš blog a čini mi se, u tom period, da su ga najviše otvarali mostarci. I bez skromnosti moram reći da sam očekivao da će se bar stara generacija mostarskih izviđača javiti bar nekim komentarom, da ne govorim o nekom opširnijem javljanju ili slanju nekih fotografija iz tog vremena. Nažalost, ništa od toga i ako su neki u svojim privatnim javljanjima to dobrano oćekivali. Biće da se radi o artritisu, lumbagu ili posjeti “onog švabe”.
A onada se sjetih da sam kao veoma “zeleni izviđač” voda “Jastreb” iz III Romanijske čete odreda Slaviša Vajner Čiča bio blagajnik voda te sam osim članarina vodio računa i o prrikupljanju novca za list “Mi mladi” koji je tada izlazio jednom u 15 dana. Novac sam nosio kod Envere Đikić, koja je bila profesor matematike i odredski blagajnik, inače mama našeg dragog druga Maše, koji nisu više sa nama. I sada se pitate što ovo pišem. Našao sam nekoliko primjeraka ovog meni dragog izviđačkog lista koji je između ostalog objavio da je u BiH obilježena 6. godišnjica SIBiH-e. Evo ih pa i vi pogledajte. Komentari ispod nisu ni potrebni sem truda da povečate tekst i slike da bi ih mogle pogledati.


 

Siguran sam da se sjećate da smo tokom mjeseca marta ove godine u više priloga obilježili proslavu 60 godina postojanja Saveza izviđača BiH a koja je održana u Mostaru ( pogledaj priloge od 11. do 27.3. ove godine ). Čak se i na statističkom pregledu vidi da su ovi prilozi izazvali veliku pažnju svih koji prate naš blog a čini mi se, u tom period, da su ga najviše otvarali mostarci. I bez skromnosti moram reći da sam očekivao da će se bar stara generacija mostarskih izviđača javiti bar nekim komentarom, da ne govorim o nekom opširnijem javljanju ili slanju nekih fotografija iz tog vremena. Nažalost, ništa od toga i ako su neki u svojim privatnim javljanjima to dobrano oćekivali. Biće da se radi o artritisu, lumbagu ili posjeti “onog švabe”.
A onada se sjetih da sam kao veoma “zeleni izviđač” voda “Jastreb” iz III Romanijske čete odreda Slaviša Vajner Čiča bio blagajnik voda te sam osim članarina vodio računa i o prrikupljanju novca za list “Mi mladi” koji je tada izlazio jednom u 15 dana. Novac sam nosio kod teta Envere Đikić, koja je bila profesor matematike i odredski blagajnik, inače mama našeg dragog druga Maše, koji nisu više sa nama. I sada se pitate što ovo pišem? Našao sam nekoliko primjeraka ovog meni dragog izviđačkog lista koji je između ostalog objavio da je u BiH obilježena 6. godišnjica SIBiH-e. Evo ih pa i vi pogledajte. Komentari ispod nisu ni potrebni sem truda da povečate tekst i slike da bi ih mogle pogledati.
Imati brojeve lista "Mi mladi" bila je privilegija za svakog izviđača. Svoja znanja smo upotpunjavali i prenosili na mlađe naraštaje u vodovima, četama.... 
Danas, živeći u eri svih svjetskih pronalazaka, uključujući internet, twiter, FB i ko zna šta još, imam osiječaj da se jedino (ne uvijek) koristi digitalna kamera. A o tome dali se iste fotografije proslijeđuju na izviđačke blogove, pa i ovaj... e to je drugo ili treće pitanje.
Kako je jedna od funkcija ovog bloga da sačuva od zaborava vremena koja su krasila naše godine, naše susrete, izlete, logorovanja, smotre....ako ništa drugo, onda da naredne generacije saznaju kako su im mame, tate, djedovi i bake znali lijepo živjeti i u neka možda siromašnija ali sretnija vremena.
Možda i vi nešto učinite na tom polju? 
Vesko Vesković

Monday, 5 November 2012

IZVIĐAČKA PORODICA BAŠIĆ - Goran Rubil



Prisjetiti se odrastanja izviđačke organizacije u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, naravno i na prostorima cijele nekadašnje Jugoslavije, priča je i o porodicama čiji su svi članovi bili izviđači. Ako već roditelji nisu bili, najčešće je najstarije dijete postalo izviđač, pa ljubav prema izviđačkom životu prenijelo prema svojim sestrama ili braći. A u vrijeme pedestih i šezdesetih godina kada se skromno živjelo, izviđačka organizacija bila je i prozor u svijet, mogućnost da se takmičeći i logorujući upoznaju ljudi i krajevi koji su dalje od svakodnevne mahale ili kvarta. Fotografije snimljene  ruskim „Smena“ aparatima i razmijenjene razglednice dugo su se čuvale. Izviđačkih porodica u Doboju bilo je mnogo, zajedno se odlazilo na takmičenja i logorovanja, a često ljubav između planinke i izviđača završavala se brakom i kasnije su djeca nastavljala rad svojih roditelja u izviđačima.

Rad dobojskih izviđača šezdesetih godina (prošlog stoljeća) ne bi bio tako uspješan i bez trojice braće Bašić: Mustafe, Jusufa i Igbala. Rođeni i odrasli u dijelu grada pored starog dobojskog parka (kod tadašnje Prve osmogodišnje škole), u čijem parku i danas stoji izviđačka „kućica“ u kojoj su generacije djece do rata se okupljale, trojica braće Bašić dali su svoj veliki doprinos razvoju izviđača. Mustafa je i jedan od osnivača Samostalne posade porječana „Josip Jovanović“, aktivan u omladinskoj, sinikalnoj i partijskoj organizaciji željeznica BiH, i svojim autoritetom omogućavao izviđačima pristup svim institucijama. I kasnije, kada su već otišli drugim putevima, druženje sa novim izviđačima bilo je često, a pružanje pomoći uvijek kada je to nekim novim izviđačima zatrebalo. Nažalost, to druženje prekinuto je osamdesetih godina kada su Jusuf u Njemačkoj a Igbal u Doboju nastradali u saobraćajnim nesrećama. Razočaran u sunovrat ideala i ratna dešavanja u svom gradu, i Mustafa se povukao u sebe i 1993. godine samo sklopio oči.
Evo i nekoliko fotografija  koje na slikoviti način prikazuju izviđače - braču Bašić tokom njihove nezaboravne aktivnosti u izviđačkoj organizaciji.

Štab Samostalne posade porječana „Josip Jovanović“ iz Doboja pored spomenika žrtvama logora koji je u I svjetskom ratu bio u Doboju. Prvi u planu (čuči) je Ibrahim Džafić – sada u Norveškoj, s lijeva na desno stoje Jusuf Bašić, Ivan Stanimirović (oficir JNA i starješina Posade, kasnije otišao u Beograd), ...Hajrulahović, a iza je Hajrudin Hasić – sada u SAD

 Fotografija broj 2
Mustafa Bašić sa (tada) oficirom JNA na godišnjoj skupštini Posade krajem šezdesetih godina u Domu JNA

 Fotografija broj 3

Prva fotografija dobojskih izviđača u boji, snimljena u julu 1972. godine u Počitelju u vrijeme održavanja V smotre Saveza izviđača BiH u Dretelju.  Obilazeći Počitelj dobojski izviđači sreli su se sa američkim turistima koji su snimili ovu fotografiju i nakon nekoliko mjeseci poslali je na Mustafinu adresu. Prvi sa desna je Zvonko Bekić – sada u SAD, onaj mršavko iznad njega sam ja, a  iza mene viri samo lice je Hajrudin Hasić – isto u SAD. Mustafa sjedi u prvom redu između Fuada Čauševića i Faruka Ajanovića. Planinka u tamnoj majici je jela Juškić koja je Školu za načelnike odreda završila 1970. godina (i formirala prvu izviđačku četu u seoskoj sredini), a posljednji izviđač desno je Anadi Begić koji je kao hirurg radio u bolnici „Koševo“ Sarajevo - u ratu je otišao u Norvešku gdje sada vodi jednu privatnu kliniku. Najveći broj izviđača sa ove fotografije ne živi u Doboju, devedesetih godina potražili su sretnija mjesta.

 Fotografija broj 4
Isto snimljena u julu 1972. godine, ali ovaj put na izletu u Ploče. Lijepog julskog dana, sa stranice Dretelj lokalnim vozom u Ploče, pa na najbliže kupalište, u društvu prijatelja istih opredjeljenja svako mjesto je idealno. Nismo mi uvijek bili stari i debeli, na ovoj fotografiji smo mladi i taman popunjeni koliko u tim godinama je potrebno
 
Fotografija broj 5
Jusuf i Mustafa pored partizanskog spomenika na Preslici krajem šezdesetih godina, mjestu kojeg su dobojski izviđači decenijama pohodili. Prostor Preslice je sada pretvoren u rekreacioni centar, ostao je i dalje lijepo mjesto za izlete i druženje.

Fotografije su sačuvane i ponovno izašle na svjetlo dana zahvaljujući Mustafinom sinu Daliboru koji živi u Doboju.

 Goran Rubil