Saturday, 14 April 2007

"TURILI SMO" – "TURILI"


Dragi Vesko,
Evo ti šaljem Mašinu i Čelinu sliku iz izviđačke mladosti. Eto ih izgledaju k'o partizani. Baš lijepo i “turi” to, što kaže Maša, na blog.
Pozdrav,
Z-d-r-a-v-o!
Gvardo

Molim te, pošalji ovo Vesku da turi u izviđače, to su Čelo i ja nekad davno na Romaniji… Maša
P. S.: Još da samo Čelo ovo ugleda pa nam pošalje svoje fotose! Vesko

SJEĆANJE – Željko Majstorović


Nekada davno, Željko Majstorović bio je izuzetno aktivan izviđač u Odredu izviđača
“Boriša Kovačević”, gdje je radio kao vodnik, a kasnije i kao načelnik jedne (ako ne i najbolje) čete izviđača. Danas Željko radi kao pomoćnik direktora Hidrometereološkog zavoda BiH, čiji lik je dobro znan gledateljima BHTV 1. Ponukan fotografijama objavljenim na blogu u samom početku (vidi prilog “Logor u Čapljini”, te zadnji prilog), poslao nam je ovaj tekst koji u cjelini objavljujemo:

Izviđačka škola “Dretelj 1963”


Fotosi ilustruju samo dio divne izviđačke atmosfere koja je vladala na izviđačkoj školi novosarajevskih izviđača Dretelj 1963. – Zlatica Ninić,Vesna Dugonjić, Gordana Ninić, Iskra Janjčić, Stela Sorokin, Suada i Nataša..., Vesko Vesković, Milan Ožegović, Željko Majstorović, Željko Perušić, Ramiz Pamuk, Ognjen Tvrtković, Šerbo (budući ekstra igrač Želje), Hamdija i Mišo... i mnogi drugi kojima se imena ne mogu sjetiti dio su predivne izviđačke družine, vođa škole čika Dimšo (Dimitrije Ninić), pa predavači Krsto Laganin-Kićo, Meho Basarić, Dr Zoran (prva pomoć), Goja (signalizacija)... A ko se još ne sjeća naših omiljenih kuharica, teta-Hajre i teta-Rose? Ćirom sa Stare željezničke stanice kroz mnogobrojne tunele do Čapljine, pa pješke uz Neretvu do Dretelja. Divna slika starih kula u drevnom Počitelju, iznad zelenih krošnji koje su okruživale izviđački logor, ledena voda prelijepe zelene Neretve, zreli pipuni u plodnim baštama i nesnosna hercegovačka vrućina i kamenjar bili su prvi utisci. Pored jutarnjih smotri i dizanja zastave, predavanja iz raznih oblasti izviđačke “struke” i kupanja u Neretvi, sportskih takmičenja, bilo je i dosta šaljivih događaja:

– Vesko je vodio vod "repetaši", oni su imali i repetašku himnu: kašika, viljuška... Jedne prilike u trpezariji Vesko uzviknu: “glave gore kad se pjeva himna”, svi podigoše glave gore, a Ožegović nabrzaka Hamdiji i Miši umiješa ricinus u jelo – znaju se posljedice. Hamdija se poslije ljutio, a nije se sjetio kada su dan ranije Mišo i on izveli sljedeći štos:

– Hamdija poslije dobre klope u trpezariji pravi čudne trzaje glavom gledajući u nebo i uporno nešto žvače, a Mišo objašnjava prisutnim planinkama da to on uvijek iza ručka preživa. Kada su ove vrišteći pobjegle, Mišo i Hamdija prespu sadržaj njihovih porcija sebi i pojedu (tog dana im nije trebala repeta).

– Šerbo i ja smo uređivali list (zidne novine) pod nazivom “Komarac” (a bilo ih je u izobilju), u kojem smo većinu (uglavnom šaljivih) tekstova o životu u logoru u stihovima pisali nas dvojica, ali je bilo i puno tekstova i crteža od drugih učesnika škole (šta bih sada dao za te komade hamera). Školu su obilježili i divni zvuci gitare našeg talentovanog Ožegovića i njegovog pratioca Veska, divne večeri uz logorsku vatru, šaljivi izviđački skečevi i pjesme (“Uz vatru planinke sjede, u svakoj srce je žar...”), mnogobrojne ljubavi i simpatije. Polaganje vještarstava i zvjezdica, bogatiji za nova izviđačka znanja. I na kraju uvijek bolni, ali neizbježni izviđački rastanak, uz: Z D R A V O, zdravo, zdravo... Mnogi od nas su ostali i poslije škole još tri sedmice na Logoru Dretelj 1963. i druženje se nastavilo, novi štosovi, nove simpatije..., bilo je to dugo toplo i nezaboravno izviđačko ljeto.

Wednesday, 11 April 2007

"SPAVANJE" I JOŠ PONEŠTO





Vjerujemo da niko od vas ko otvori blog nije imao dogodovština koje su mu se događale na zimovanjima, logorovanjima, takmičenjima, školama, smotrama... a da mu nisu ostale u trajnom sjećanju.
Ima ih dosta, zar ne?
Ne znam zašto, ali moje uspomene na ta vremena vezane su za spavanje. Naime, od malih nogu bio sam poznat kao osoba koja je “tvrdo” spavala. Posebna sjećanja su vezana za razna logorovanja. Kako je to obično bivalo, na povečerju se skidala zastava sa jarbola, a mi smo svi kao jedan pjevali “Hej Sloveni, jošte živi”, prvu strofu, a nakon toga se nastavljalo sa nama znanim stihovima “Plamen se diže...”. Nakon pročitane “dnevne zapovijesti” za sutrašnji dan, vrijeme se nakon toga provodilo uz logorske vatre, uz pjesme, gitare, izvođenje skečeva… Po povečerju kretalo se na spavanje. Moji drugari, znajući da “dobro i tvrdo” spavam, često su znali meni i mom “cimeru” da dignu šator, što je izazivalo radost ostalih učesnika. Uznevjereni, moj drugar i ja budili bismo se začuđeni gdje nam je šator, uz gromoglasan smijeh ostalih, koji su to očekivali. Drugi su u svojim nestašlucima znali prelivati vodu iz lončića u lončić, uz obavezno tiho cvrkutanje “pisss, pisss…”, a najgore bi prošli oni kojima su između nožnih prstiju stavljali papiriće pa ih zapalili da bi gledali “helikoptere”, dok bi jadnik vrtio nogama.
Naravno, to nije imalo prođu kod štaba logorovanja, ali danas, nakon toliko godina, sve to skupa ostaje kao jedna divna uspomena (vidi fotografije).

Sigurni smo da i vi koji ovog trenutka čitate blog imate masu vama dragih uspomena. Da li je baš teško sjesti i za trenutak odvojiti vrijeme te napisati nešto slično? Da li se sjećate tekstova nama znanih izviđačkih pjesama? Možete li bar to napisati i nama proslijediti? Ako imate fotose (kao i sve drugo), napišite koju riječ, da i drugi sa vama podijele radost. Dovoljno je za ranije objavljene priloge kliknuti na “komentar” te, nakon unošenja vaše e-mail adrese, nešto napisati. Ili, ako vam je i to teško, proslijedite nama (strpljivi smo, čekaćemo da dobijete inspiraciju) na već znanu našu adresu veskovic@yahoo.com.
Veliki pozdrav svima,
Minkica i Vesko

Monday, 9 April 2007

I GREŠKE SE DOGODE



Ljudi kažu: "Ko radi taj i griješi"!

Naš dragi izviđački drug Maša Đikić, a koji živi u USA, pisao nam je i u svom e-mailu dao sugestije vezane za blog. Između ostalog, malo nas je "ružio" zbog fotografije objavljene 5. aprila, koju nam je, među ostalima, poslao Šilja; na njoj se nalazi grupa izviđača za koju smo napisali da je to "grupa izviđača Odreda 'Miljenko Cvitković' u kojoj se nalaze Bećko i Šilja". Oštro oko našeg Maše uočilo je da se na fotografiji nalazi većina izviđača Odreda "Slaviša Vajner-Čiča", skrenuvši nam pažnju da se u drugom redu sa lijeva na desno nalaze: Midhat Buljubašić-Šilja, do njega Mile Dodoš a zatim Rade Grbić-Kroko, Maša Đikić te Bećir Gribajčević-Bećko, a ispod Radeta Grbića je Nećko Dizdarević. Preostale izviđače na ovoj fotografiji nismo ni Maša a ni mi identifikovali.

Očekujući da će i Maša ispuniti (nekada) svoje obećanje, te poslati nam neke svoje fotografije, ovog puta ponovo objavljujemo ovu fotografiju, kao i zajednički fotos porodice Đikić, prilikom jedne od posjeta Sarajevu.

Saturday, 7 April 2007

EVO NAS OPET!







Iz našeg albuma naših aktivnosti šaljemo još nekoliko slika sarajev-
skih izviđača prilikom boravka u Velikoj Britaniji. Fotografisali smo se pored biste Baden-Powella, osnivača skautskog pokreta, a koja je postavljena u Gilvil parku (čitaj kako piše), u velikom skautskom centru u Velikoj Britaniji. Iza spomenika nalazi se velika bijela zgrada – njihov ured, a može biti i hotel za tek vjenčane. Tu su i prostori za molitve za mnoge religije i nacije.

Toliko za ovaj put, mnogo pozdrava svima od Emire, Dine i Satka iz Sarajeva.

Friday, 6 April 2007

Branko Parla – Iz mog izviđačkog ruksaka – 3. dio

Branko Parla baš svega ima u svom izviđačkom ruksaku. Pored ovih lijepih amblema, Branko je (kako ga je teta Zvjezdana nazvala "izviđačem srednje generacije i zaljubljenikom u izviđačku organizaciju"), proslijedio niz fotografija koje ćemo objaviti kada ih svrstamo po tematici (smotre, izleti, logorovanja, izviđačka literatura...). Naravno, koristićemo ih i u obradi drugih nama dragih izviđača i planinki. Hvala ti, Branko, i stvarno dobro izgledaš!




Thursday, 5 April 2007

Midhat Buljubašić-ŠILJA

Veseli čovjek, uvijek pun optimizma, Midhat Buljubašić, poslao je dosta fotosa, sa željom da se objave na blogu. Još poznatiji pod nadimkom "Šilja", davnih pedesetih godina prošloga stoljeća postao je član izviđačke organizacije. Svoj poseban doprinos dao je kao aktivan član odreda izviđača "Miljenko Cvitković", gdje je zajedno sa Ekom – Feridom Korićem, Mlađom – Mladenom Stijačićem, te mnogim poznatim sarajevskim izviđačima, skupa sa Bećkom – Bećirom Gribajčevićem – njihovim vođom i omiljenim drugom, dao svoj veliki doprinos u razvoju izviđačke organizacije Sarajeva. Ko se još ne sjeća davnih vremena sa izleta, smotri, takmičenja, a posebno aktivnosti u Domu izviđača na Mejtašu, na domovima na Palama, gdje će njegovo ime ostati upisano (sigurni smo, bar u sjećanju svih nas) kao čovjek koji je bio i ostao miljenik mnogih.






Dragi nam Midhat Buljubašić-Šilja, koga nema a da ga se ne sjeća, poslao nam je sljedeće fotografije. Na fotosima je snimak sa daleke Prve smotre izviđača BiH na Boračkom jezeru 1959. godine, fotografija sa jednog izleta izviđača odreda "M. Cvitković", snimak sa Bećkom, Ekom i mladim izviđačima, te njegove fotografije iz davnih vremena, te kako izgleda danas.