Već desetak godina u mom mjestu (Jesolo-Venecia) gdje živim, pred Božić najpoznatiji skulptori sa raznih strana prave jaslice od pjeska,kažu najveće ovog tipa u svijetu. Ovogodišnje su započeli prije mjesec dana, a 8. decembra je planirano završenje i svećano otvaranje. Svaki umjetnik pravi svoju viziju jaslica i potpuno su autonomni u izboru tema. Vrlo interesantno,a iznad svega lijepo za oko i dušu.
A meni za oko zapade ova
Eto toliko za sada.
Pozdrav, Taib Šantić
Svoje prvo javljanje za blog napisala sam 24. augusta ove godine. Napisala sam ga od srca, sretna što sam sasvim slučajno otkrila blog „ SA izviđači „ gdje sam ugledala dio svoje mladosti provedene u izviđačkoj organizaciji. I nakon više od 20 godina ponovo sam pronašla svoje prijatelje. Jedan pisac je napisao kako su prijatelji dragocijenost koje treba i dalje njegovati. Rekao je da „su nam stare prijatelje ukrale njihove žene, muževi, da nam postoje samo još u starim albumima ili kutijama od košulja, da nas podsjećaju na neka vremena (istina u crno bijeloj tehnici) gdje smo bez bora i viška kilograma. Meni moje prijatelje nisu oduzele njihovi ni žene ni muževi. Pokušao je to učiniti rat ali srećom bez uspijeha. Nakon objavljenog priloga ponovo sam pronašla svoje drugare. Ovog puta putem novih tehnologija kojima baš nisam mnogo vična. Tako sam saznala a i stupila u kontakt sa Nikolom, Veskom i Minkicom, Esadom, Gordanom....te sa drugim dragim prijateljima sa kojima sam dijelila dio svojih najljepših godina.
Ponovni susreti bili su divni. Samo smo nastavili jednu priču koja je ne našom željom bila prekinuta. Otuda i ova fotografija, sa poklonom mog dragog drugara ( nekada “ljutog protivnika” iz suparničkog odreda na takmičenjima ) Esada Ibiševića Đumbusa, koja me i danas podsjeća na ponovni susret।Poklon, dobiven od Ese i njegove supruge krasi jedan kutak u mom stanu sa drugim poklonima dragih izviđačkih prijatelja.
A vjerujem da je takvih ili sličnih primjera veoma mnogo.
Verica Radić-Beograd
28।10।2011
Dragi Vesko, Bez lažne skromnosti ovaj mi je prilog najdraži zato što me pogađa u srce.Hvala ti što si ovo objavio.
Borna
Dragi moji,
cini se da smo "ispucali" dobar dio starih fotografija i sjecanja (onda nije bilo digitalnih aparata),ali mogli bi pisati o aktuelnim dogadjajima I produziti izvidjacku pricu, ali pratiti i druge teme i dogadjaje,ali ne gasiti ovu "nit od srca do srca".
Pozdrav svima,
Željko i Sadja
29.10.2011.
Dragi Vesko,
Danas je subota. Sjedim u svojoj kancelariji upravnika biblioteke u Čelincu i čitam knjigu Knut Hamsuna (1859-1952), "Po zaraslim stazama" ( inače, besmrtnog pisca romana "Glad", "Pan", "Krug se zatvara"), knjigu koju sam juče kupio na sajmu knjige u Beogradu. A onda nakratko prekidam čitanje i u elektronskoj pošti zatičem tvoju poruku o novoj postavci na izviđačkom blogu. I kakvo prijatno iznenađenje. U prilogu "Iz Kićinog kofera-smotra u Dretelju 1972" gledam prilog u sedam slika iz tešanjskog logora čiji sam ja bio starješina. Taj iznenadni nostalgični povratak na "zarsle staze" toliko me je obradovao da su mi suze potekle na oči posmatrajući oživljene trenutke mladosti. Sasvim sam zaboravio da ih je naš dragi Kićo svojevremeno ulovio kamerom, i što je vrlo važno, sačuvao. Neizmjerno mu hvala. Na prvoj slici, ispred mena (u naočalama) u kupaćim gaćicama, je načelnik tešanjskog logora Avdo Hadžiahmetivić, na žalost, već pokojni, a do njega (leđima okrenuta) je Ćefa Smailbegović, vođa tešanjskih planinki, potonja Avdina supruga, koja danas, sa dva njihova sina živi u Tešnju. Sasvim sam zaboravio da smo izdavali šaljive zidne novine PEXIM (Prljav), koje je rukom ispisivao Avdo, tada učenik tehničke škole u Doboju.
Hvala još jednom Kići, ali posebno Vasko tebi izviđačkom "Don Kihotu" koji sabiraš, travom i cvijećem zaraslim krhotine dragulja naše mladosti, po logorištima širom sad već nestale nam drage domovine Jugoslavije. Zaista je impozantan broj od 637 priloga i ni slučajno na to ne bi trebalo stavljati tačku. Ima toga još mnogo zaturenog na prostoru "od Vardara pa do Triglava".
Mnogo toplih pozdrava za tebe i tvoju porodicu!
Nemoj da te hvata apatija, svi so još uvijek tu, blog je vrijednost i za nas prošle, za sadašnje i za buduće izviđaće, bitno je da smo tu. Trenutno kod mene u odredu se hvala bogu dešava smjena generacija, dosadašnji mali preuzimaju funkcije starijih, one koji su revitalizirali izviđače poslije rata, stariji se razboljevaju, neki nažalost i umiru ali ostaju uspomene na njih te zahvaljujući njima imamo i ovu sadašnjost i budučnost. Nemoj biti malodušan već nas lijene tjeraj da šaljemo priloge. Evo ni smo imali jedan izlet na igman sa mnoštvom što starijih izviđača 21 godina i mlađih tek stasalih. Nove igre, novi pristup pa i fejsbook, brža komunikacija, ali što je najbitnije tu smo postojimo idemo dalje. Mislim da moramo aktuelizirati da se ovi naši nasljednici uključe na blog tako bi i on živnuo, moramo njih uključiti jer to oni brže i bolje rade od nas. Ne posustajte tu smo.
pozdrav Satko i Dina
Ne znam sta da ti kazem, ja cu nastojati da ti saljem priloge koliko mogu onoliko koliko se u Sarajevu pojaca izvidjacka organizacija. Pored toga, imam kod sebe monografiju izvidjacke organizacije u Zenici u rasponu 1952.-2007. Monografija je puna slika, pa cu ti ih kopirati i slati.
Srdacan pozdrav,
Becko
02.11.2011.
Dobri moji Vesko i Minkice, upravo sam usao u kucu nakon sedam dana provedenih na intenzivnoj njezi poslije nekakve blokade u crijevima koja je privremeno uklonjena.Otvorim mailove da vidim koju Veskovu salu ali ....Osjecam se malo odgovornim za nastalu situaciju i mislim da cu se uskoro javiti sa nekim od priloga. Ne brinite, sve je podlozno oscilacijama u intenzitetu ali cilj ovog bloga i nije da mi jedni druge podsjecamo kako je nama bilo kao clanovima SIJ i SIBiH-a.Moramo nekako otvoriti blog prema vani jer ukoliko ostanemo u uskom krugu editor-citalac vrlo brzo cemo dozivjeti potpunu stagnaciju. Ne mislim da ovaj momenat treba uzeti tragicno, /za mene je to samo promjena dinamike u broju priloga u veoma rado posjecenom blogu na kojem ja ne mogu like, post comet, jednostavno ne mogu napraviti easy feed back a to stvara uvjeranje da blog nije rado vidjen/. Don't giv up. Prosli smo mi kroz mnoge nedace pa ce Blog vjerujem proci i kroz ovu trenutacnu epizodu mnogo jednostavnije nego sto mislite. Sa svoje strane, ulazimo u hladni manje dinamicni period u godini kada smo vise okrenuti sjecanjima, nostalgiji i kada samo od sebe naidje ..."uradi nesto"...toliko je uradjeno za tebe....a toliko je divne djece koja jednostavno trebaju isto sto i ti, samo se pomiri da su oni skauti i da mozda pjevaju neke druge pjesme, ali da zele da se druze, da podijele svoje iskustvo u druzenju sa drugima u prirodi kroz razlicite oblike aktivnosti koje su interesovale i nas ali i sve skaute danas u svijetu to je nepromijenjivo. Ukoliko smo mi dovoljno veliki da pomognemo mladima u nasoj Bosni i Hercegovini sa svojim iskustvom .
Ukoliko vi u redakciji mislite da su neki od dijelova ili mail u cijelosti pogodni za objavljivanje uradite to kao Bucinu reakciju na upravo procitani post na Blogu।A ja cu se prvom prilikom kad mi to zdravstveno stanje dozvoli javiti ponovo.
Buco, Dragomir / Drago, Glasilo Saveza izviđača Jugoslavije „Javorov list“ broj 3 od juna 1982. na 8. stranici objavio je imena i nazive odlikovanih „Zlatnim javorovim listom sa zracima“.
SAVEZ IZVIĐAČA JUGOSLAVIJE
Za izuzetne uspehe u radu na ostvarivanju Programa Saveza izviđača Jugoslavije i za obavljanje zadataka od interesa za celu izviđačku organizaciju, a na osnovu člana 4. i člana 5. Pravilnika o dodeli odlikovanja u Savezu izviđača Jugoslavije, Konferencija Saveza izviđača Jugoslavije na svojoj VIII Sednici održanoj 29.maja 1982. godine u Šabcu, donosi
ODLUKU 22. O DODELI ODLIKOVANJA
„ZLATNI JAVOROV LIST SA ZRACIMA“
Iz Sojuz na izvidnici na Makedonija
1. BORČE GRUEVSKI – Skopje
2. ZORAN ATANASOV – Skopje
3. ANASTAS KIRJAZI – Bitola
4. SIMEON DIMOVSKI – Bitola
5. VASIL MIŠEVSKI – Ohrid
Iz Zveze tabornikov Slovenije
1. MITJA LAMUT – ODV Ljubljana
2. ALBIN KAC – OSK Sl. Gradec
3. ANKA BELINGAR – OSM Nova Gorica
4. MLADEN MRMOLJA –OPK Šmartno – Sl.Gradec
5. IVO ŠTAJDOHAR – ODV Ljubljana
Iz Saveza izviđača Srbije
1. ODRED IZVIĐAČA „ĐUKA DIINIĆ“ – Niš
2. ODRED IZVIĐAČA „IVO LOLA RIBAR“ –Niš
3. ODRED IZVIĐAČA „IVAN GUNDULIĆ“ –Beograd
4. TOMISLAV PERIĆ – Niš
5. ZORAN MILER – Beograd
6. DUŠAN JOVIČIĆ – Paraćin
7. DUŠAN ĐURIĆ – Šabac
8. MILAN VLAJOVIĆ – Požarevac
Iz Saveza izviđača Hrvatske
1. SAVEZ IZVIĐAČA OPĆINE DUBRAVA – Zagreb
2. SAVEZ IZVIĐAČA OPĆINE MAKSIMIR – Zagreb
3. EKONOMAT SAVEZA IZVIĐAČA HRVATSKE – Zagreb
4. ZLATKO ŠNUR – Zagreb
5. MARIJAN KANCIJAN – Zagreb
6. ANKICA MANDUŠIĆ – Omiš
7. KAZIMIR ŠIPUŠIĆ – Zagreb
Iz Saveza izviđača Crne Gore
1. ODRED IZVIĐAČA „RUDO POLJE“ – Nikšić
2. ODRED IZVIĐAČA „24. NOVEMBAR“ – Bar
3. LAZAR BOŽOVIĆ – Tivat
4. MAŠAN ĆUPIČ – Titograd
5. BAKIĆ SLAVKO – Bar
6. MLAĐEN KOVAČEVIĆ – Titograd
PREDSEDNIK KONFERENCIJE SAVEZA
IZVIĐAČA JUGOSLAVIJE
Vladan Janović
SAVEZ IZVIĐAČA JUGOSLAVIJE
Za izuzetne uspehe u radu na ostvarivanju Programa Saveza izviđača Jugoslavije i za obavljanje zadataka od interesa za celu izviđačku organizaciju, a na osnovu Pravilnika o odlikovanjima i priznanjima u Savezu izviđača Jugoslavije, Predsedništvo Konferencije Saveza izviđača Jugoslavije, na svojoj 11. sednici, održanoj 9. jula 1983. na Tjentištu, donosi
ODLUKU 24. O DODELI ODLIKOVANJA „ZLATNI JAVOROV LIST SA ZRACIMA“
Iz Saveza izviđača Srbije
1. Odred izviđača „Mile Abaz“ – Čačak
2. Dubak Gojko – Kraljevo
3. Žikić Jovan – Niš
4. Radeka Radmilo – Niš
5. Tošić Zoran – Pirot
6. Jovanović Gradimir – Pirot
Iz Saveza izviđača Hrvatske
1. Stanić Stojan – Vinkovci
2. Šimić Branko – Bjelovar
3. Šimić Antun – Đakovo
4. Glavor Ante – Dubrovnik
5. Dražić Persida – Zadar
6. Novotni Ivica – Slavonska Orahovica
7. Smiljanić Ilija – Karlovac
8. Budimir Mirko – Višnjan (Poreč)
9. Križanac Petar – Omiš
Predsednik
IVICA PODGORSKI
BILTEN Saveza izviđača Jugoslavije broj 2*83 koji je priložen „Javorovom listu“ glasilu Saveza izviđača Jugoslavije broj 3 za oktobar 1983, na stranici 8 objavio je imena pojedinaca i nazive odreda odlikovanih „Zlatnim javorovim listom sa zracima“.
S A V E Z I Z V I Đ A Č A J U G O S L A V I J E
Za izuzetne uspehe u radu na ostvarivanju Programa Saveza izviđača Jugoslavije i za obavljanje zadataka od interesa za celu izviđačku organizaciju, a na osnovu Pravilnika o odlikovanjima i priznanjima u Savezu izviđača Jugoslavije, Predsedništvo Konferencije Saveza izviđača Jugoslavije, na svojoj 12. sednici, održanoj 1. oktobra 1983. U Beogradu, donosi
ODLUKU BROJ 25. O DODELI ODLIKOVANJA „ZLATNI JAVOROV LIST SA ZRACIMA“
1. Štemberger Vojo – Ilirska Bistrica
2. Juteršnik Dragica – Murska Sobota
3. Šauperl Janez – Maribor
4. Rupel Aldo – Trst–Gorica
Iz Saveza izviđača Vojvodine
1. Zeković Marko – Bačko Dobro Polje
2. Predić Nevenka – Novi Sad
3. Gabrić Josip – Subotica
4. Karolji Janoš – Novi Sad
5. Odred izviđača „Sava Munćan“ – Vršac
Iz Saveza izviđača Crne Gore
1. Škrobanović Omer – Ulcinj
Iz Sojuz na izvidnici na Makedonija
1. Talevski Blagoja – Prilep
2. Dulevski Kiril – Ohrid
3. Tafčioski Kiril – Prilep
Iz Saveza izviđača Bosne i Hercegovine
1 Ćenan Mujo – Mostar
2. Behram Alica – Mostar
3. Poparić Nihad – Zenica
4. Bolta Lazo – Bihać
5. Mešić Hamid – Brčko
6. Krstić Branko – Visoko
Predsednik
IVICA PODGORSKI
PRILOG PRIPREMIO
BORNA ŠULC
U "Galeriji sjećanja" od 15. marta ove godine objavljena je i fotografija izviđačke kolone u Mostaru iz aprila 1974. godine. Fotografija je snimljena u trenutku kada su se učesnici izviđačkog višeboja u organizaciji Odreda «Midhat Haćam» približavali Partizanskom spomeniku na kojem je položeno cvijeće pored spomen obilježja poginulim borcima. U toj koloni bila je i patrola moga odreda «Josip Jovanović» iz Doboja, i na fotografiji prepoznao sam još nekoliko drugih učesnika. Bilo je to veliko takmičenje, koliko se mogu sjetiti učestvovalo je oko 50 patrola iz cijele Jugoslavije, staza je bila zahtjevna, a samo takmičenje perfektno organizovano (ako se izuzme opredjeljenje organizatora da se na spavanje ide tačno u 22.00). Ne sjećam se ko je osvojio prvo mjesto, ali mi dobojlije bili smo drugi. Nagrada za prvo mjesto bila je šator, ali mi smo se više obradovali našoj nagradi – tada veoma popularnim plavim «kengurkama». Tada je popularisan i skautbol, i u trenutku kada su igrači koji su trebali dohvatiti loptu sa centra približili se lopti, ja sam bacio manji kamen i – pogodio loptu koja se otkotrljala. Nisam ni očekivao da ću pogoditi loptu, ali nisam se ni javio da sam to uradio.
Bio je to i moj prvi susret sa Mostarom, starim mostom, rondoom...ali i ponovni susret sa prijateljima iz drugih odreda, posebno učesnika prošlogodišnje SIGS-ove Škole za načelnike četa sa Boračkog jezera, s kojima smo se družili prošlog jula.
Fotografija koju gledate snimljena je nekoliko trenutaka nakon objavljene u Galeriji. Ceremonijal polaganja cvijeća je završen, i sjedimo na kamenom zidu. S lijeva na desno su: Ševala Pršić, Zoran Rubil, Hajrudin Hasić, Šefika Pršić, Ibrahim Džafić – Bajkan i ja, a, pored nas je jedan izviđač iz Čapljine.Ali, razlog ovog pisanja je i drugačiji। Trojica sa ove fotografije srela su se i prošle godine। Na sasvim suprotnom kraju Evrope। U Švedskoj, u Helsingboru. 
Bajkan i Zoran nisu vjerovali u demokratiju na bosanskim prostorima pa su zapucali na drugačiji način – što dalje od Bosne. Mene su ostavili da čuvam otadžbinu i brinem o skautima. Ni ostali sa fotografije nisu u Doboju: Ševala je u Tuzli, Šefika u Zenici, a Hajrudinu je sve to bilo preblizu – pa je otišao u Ameriku. 
Ali, makar na desetak dana i ja sam stigao do Švedske, u predivan gradić Ulricehamn, pa sa Zoranom do Helsingbora gdje sa porodicom sada živi njegov sin Goran. Iz Norveške je stigao i Bajkan pa smo se okupili kod zajedničkog prijatelja Luke Miloša, koji je okupirao parče zemlje, sagradio drvenu vikendicu i tu provodi slobodno vrijeme. Ovaj put nismo bili oko topografskih karata već oko roštilja. Možete vidjeti da, bez obzira što je proteklo 36 godina od mostarskog takmičenja, i dalje smo॥lijepi...i mladi...Bili su s nama i Šefika, Ševala, Hajro i mnogi drugi dobojski izviđači, u razgovoru koji je tekao. I kao da nije prošao ni jedan dan, 
mi smo bili zajedno u našoj priči i mladosti, kao nekad na Preslici, Bledu, Boračkom jezeru, Zlarinu...nekom drugom prošlom i ljepšem rodnom gradu Doboju...
Goran Rubil
Srdačan pozdrav,
Lejla Vodopić
