Sunday, 30 August 2009

FRANCUSKI SKAUTI I IZVIĐAČI

.
Francuski skauti i izviđači
.
I kod nas i u Francuskoj postoje dvije riječi, jedna engleska a druga domaća, s tim što se englesko scout na francuskom izgovara »skut«, s kratkim »u«, a naše »izviđač« je éclaireur, izgovor otprilike »eklerer«, a osnovno značenje je isto: uniformisani dječak ili omladinac sa maramom u boji oko vrata, član grupe nalik na vojnu jedinicu, ide na izlete i logorovanja u prirodi itd. (nastavak vam je poznat). S tim što se naziv skut u Francuskoj odnosi na katoličko ili muslimansko članstvo, a eklerer na protestantsko, jevrejsko ili bez vjerskih obilježja. Sve skupa desetak saveza i, kako poznavaoci kažu, mnoštvo sitnih lokalnih jedinica (uglavnom među katoličkim skautima), koje nisu vezane za neke više organizacione forme. One postoje jer roditelji imaju povjerenja u pojedince koji njima rukovode.
Reklo bi se: pet kriterija pripadnosti a desetak saveza: kako to? Zbog izdvajanja dijela članstva iz nekog starog saveza i osnivanja novog, što je rezultat neslaganja s nekim promjenama u politici matične organizacije. Stvar je u velikoj vezanosti skauta upravo za pojedine religije, u prvom redu katoličkih, koji su najstariji i najbrojniji: to odslikava stanje u francuskom društvu.
Treba reći da katolička crkva vodi posebnu brigu o svojim skautima (tako postoje crkvene osobe zadužene za skautsku ideologiju i praksu), a previranja u Crkvi odražavaju se i na skautizmu. Bilo je najozbiljnijih nesuglasica oko tradicije u vjerskim obredima (npr. dilema oko jezika molitava: francuski ili latinski?). S druge strane, bilo je prirodno očekivati da nakon gotovo sto godina postojanja prvobitna organizacija mora evoluirati. Pojavile su se nove ideje: zajednička aktivnost muškog i ženskog članstva, manja uloga religije, približavanje pionirima iz istočne Evrope, manje rigidnosti a više maštovitosti, tako i uvođenje živih boja uniformi (po kategorijama članstva)… 2004. godine došlo je do spajanja muškog saveza Scouts de France i ženskog Guides de France u jedinstvenu organizaciju Scouts et Guides de France, koja broji oko 60000 članova. Guide (izgovara se »gid«) u prevodu znači »vodičkinja«, tj. »ženski vodič«. Međutim, u dva navrata je došlo do masovnijeg izdvajanja dijela članstva, tako da sad postoje i Guides et Scouts d’Europe (preko 30000 članova) i Scouts unitaires de France (20000 članova). Razlikuju se u detaljima kategorizacije članstva i nekim vanjskim obilježjima.
U Scouts et Guides de France otprilike svaki peti član je »animator« sa državnom diplomom koja ga osposobljava za rad sa mladima. Primjer je svakako za pohvalu. Svi ti savezi su registrovani kod nadležnog ministarstva za pitanja omladine, inače ne bi mogli postojati. To je i razumljivo zbog rizika kod svih vrsta aktivnosti, posebno u prirodi – izleti, logorovanja, pohodi… Jer bilo je i tragičnih događaja usljed neodgovornosti pojedinih rukovodilaca, upravo u neregistrovanim manjim strukturama (recimo, utapanje četvorice skauta pomoraca i jednog jedriličara koji ih je pokušao spasiti prije 12 godina u Bretanji).
U najbrojnijem savezu Scouts et Guides de France uvedena je nova kategorija »Sarabandes«, za djecu do 6 godina, onda dolaze Louveteaux i Louvettes – Vučići i Male vučice (ili Jeannettes – Žanete [Ivančice / Jovančice] – podsjećanje na nacionalnu junakinju Jeanne d’Arc, kod nas poznatu kao Jovanka Orleanka odn. Ivana od Arka), 6-8 godina, u žutim košuljama, pa Scouts i Guides, 8-14 godina, plave košulje, Pionniers i Pionnières odnosno Caravelles (pioniri i pionirke / karavele [!!]), 14-18 godina, u crvenim košuljama i Compagnons (saputnici), 18-21 godina, u zelenim košuljama. Stariji od toga uzrasta obično su izrasli kadrovi i ne čine posebnu kategoriju članstva. Nedavno su im određene ljubičaste košulje kao znak raspoznavanja.
Prije par sedmica je na francuskoj televiziji emitovan prilog o pomoći skauta iz Marseja tamošnjim vatrogascima. Skauti preko ljeta dežuraju sa dogledom na osmatračnicama i javljaju svom komandnom centru ako primijete neki sumnjivi dim ili vatru, a ovaj onda zove vatrogasce. Okolina Marseja je rizično područje (kao na Jadranu) i pomoć skauta je dragocjena.
.
I mi smo tako puhali, zar ne?
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Značke nakon polaganja zavjeta u Scouts et Guides de France: prva je za najmlađu kategoriju, druga za onu od 11-14 godina. U tzv. »štakastom« krstu / križu – djetelina kao međunarodni simbol planinki (guides) i ljiljanov cvijet kao simbol skauta.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
. Guides et Scouts d’Europe
.
.

.
.
.
.
.
.
..
.
Scouts Unitaires de France
.
.

.
.
.
.
..
.
.
Les Éclaireuses et Éclaireurs Unionistes de France, osnovani 1911. godine, okupljaju protestantsku omladinu (5000 do 7800 članova, brojke variraju zavisno od izvora)
.

.
.
.
.
.
.
.
Značka Muslimanskih skauta Francuske (pletena petokraka – pentagram – na crvenoj podlozi uzeta je s marokanske zastave, što govori u prilog više-manje jednonacionalnog obilježja organizacije)
Muslimanski skauti su osnovani u Francuskoj 1991. godine i imaju oko 1000 članova.
.
.

.
.
.
.
.
.
Éclaireuses éclaireurs israélites de France (Jevrejski izviđačice i izviđači Francuske), osnovani 1923, broje 5000 članova.
I laički skauti su svrstani, bolje reći podijeljeni u tri saveza:

.
.
.
.
.
.
..
.

..
Éclaireuses Éclaireurs de France (Izviđačice i izviđači Francuske), nastali 1964. fuzijom tri manja saveza; sada imaju 17000 članova
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
Éclaireurs Neutres de France
(Neutralni izviđači Francuske, koji puštaju na volju svojim članovima da li će se upoznati s nekom religijom; 2006. g. su imali 2500 članova.)
.
.

.
.
.
.
.
.

Fédération des Éclaireuses et Éclaireurs (Savez »izviđačica i izviđača«, osnovan 1989, koji za sebe tvrdi da »održava i unapređuje praksu istinskog skautizma za sve, vjernog namjerama Bedn-Pauela i osnivačâ laičkog skautizma u Francuskoj«. Broji 1100 članova.)
.

.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
Skup eklerera
.
Vladimir Osipov
.

Wednesday, 26 August 2009

BULJARICE – POSLE POLA VEKA

.
Prošle godine smo se okupili u Sarajevu, a ove sam krenula u Buljarice, malo mesto na Crnogorskom primorju, u podnožju Paštrovske gore, gde su, pre pola veka, podignuti prvi izviđački šatori.
.
.
Nisam rešila dilemu da li se mesto zove Buljarica ili Buljarice. Oba naziva su u upotrebi.
.
.
Izviđači-veterani i meštani kažu da su to bili izviđači iz Beograda i Sarajeva.
.
Odsela sam, naravno, u izviđačkom kampu, jedinom koji još uvek postoji.
.
.
Nisam saznala imena odreda iz Sarajeva, ali mi znamo da su bili “Slaviša Vajner-Čiča” i “Miljenko Cvitković”. Iz Beograda su bili izviđači odreda u čijem kampu sam provela ovih nezaboravnih deset dana. Otkud ovoliki entuzijazam veterana govore podaci iz njihove biografije.
Ukratko, odred “Vasa Čarapić” je nastao 1952. godine podelom beogradskog stega na četiri odreda: “Vasa Čarapić”, “Sava Kovačević”, “Zemun” i “Leka Ranković”, kasnije “Jovan Cvijić”. Od četiri izviđača, prvih tečajaca, osnivača, znam da Ozrena Mostarlića i Vladu Nedeljkovića pamte stariji izviđači iz Sarajeva.
Interesantno je da je počasni član ovog odreda, čiji koreni dosežu pre II svetskog rata, od 1957. god. bio Josip Broz Tito i do kraja života redovno plaćao članarinu.
Veterani su mi pričali da je u najboljim danima, u Buljaricama bilo 17 kampova i preko 12000 gostiju. Danas je aktivno pet kampova. Dolazili su u ovo malo lepo mestašce izviđači, radnici, sportisti i drugi ljubitelji ovakvog vida odmora.
I ovaj kamp je imao svoje loše dane. 2001. god. Rodoljub Kostić-Rođa je krenuo u oživljavanje i popravku kampa. Popravljene su kamp-kućice, kojih ima oko 60. Prošle godine su napravljena kupatila za 11 u gornjoj “ulici”, mojoj, kako sam ja govorila. Planira se za iduće leto izgradnja u sledećoj “ulici”, to je oko 20 kućica. Danas mu pomažu Mića, Brka i osoblje u kuhinji.
.
.Ostali gosti kampa koriste zajednički mokri čvor, što ljubiteljima kampovanja ne smeta. Mi smo, u naše vreme, uživali u umivanju u potoku, zapravo, potok je bio naš “mokri čvor”.
.
Osim kamp-kućica, ima i nekoliko šatora. Pravi zaljubljenici, uglavnom veterani, i danas vole da provedu odmor baš pod šatorom, baš onakvom starom, kakve smo i mi koristili, kao i Saša, koji je ulepšavao naše večeri.
.
Ovoliko pišem o odredu “Vasa Čarapić” i njihovom kampu jer, da nije bilo njih, danas ne bih mogla da vam pokažem ove slike, koje će mnoge sarajevske izviđače vratiti sve ove decenije unazad. Oni su mi ispričali ovu priču, ali i odveli na mesto gde su podignuti prvi izviđački šatori. Zbog problema sa vodom za piće, kamp se pomerao, a baš to je divno.
.
.
.
Maslinjak, i livade ispred i iza njega, isti su kao pre. Zamislite šatore u hladovini ovog maslinjaka i eto vas na putovanju dugom pola veka.
.
.
.
Saša i Dina su mi pomogli oko fotografija sa mesta gde se ja nisam mogla popeti.
.
.
Prekoputa, u brdu, oko manastira iz 16. veka, postoje još dve pravoslavne i jedna katolička crkvica. Gore se popela samo moja kamera, pa u ovim slikama uživam i ja, zajedno s vama.
.
Prelepa plaža, duga oko tri kilometra.
.
.
Pogled levo i desno, isto kao pre pola veka. Da li ste i vi čekali zalazak sunca na plaži? Ja, skoro svaki dan!
.
U kampu još vlada izviđačka atmosfera. Uveče, uz muziku za koju je zadužen Saša, bude i plesa, a program za decu, to je pravo zadovoljstvo. Saša je organizovao takmičenja: pidžama party, najbolja maska, pokaži šta znaš, pevanje karaoka, a zadnje veče izbor mis i mistera. Sa koliko žara su deca učestvovala u ovim takmičenjima, pa to smo i mi nekad radili !!!!!!!!
.
.
Ove slike su loše, ali možete bar naslutiti deo te atmosfere.
.
Pre odlaska, fotografija sa Rodoljubom Kostićem-Rođom, “krivcem” što i danas u Buljaricama postoji izviđački kamp i čuva sećanje da su i sarajevski izviđači podigli ovde prve šatore, dalekih, kasnih pedesetih godina.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Ovoliko sa ovogodišnjeg nostalgičnog putovanja, a za iduću godinu ću već smisliti nešto novo, a staro. Ne zamerite ako je prilog podugačak, putovali smo pola veka kroz vreme.
.
Zlatica Banović (Ninić)
.

Saturday, 22 August 2009

GALERIJA SJEĆANJA – 1961. godina – II dio

Nastavljamo sa našom "Galerijom sjećanja". Ovog puta objavljujemo fotografije koje su nam poslali naši saradnici: Gorana Jovanović, Miroslav Topić i Dado Hegenberger. Fotografije su napravljene na zajedničkom logorovanju sarajevskih izviđača OI "Slaviša Vajner Čiča" i OI "Miljenko Cvitković " u (tada primorskom selu) Buljarice u Crnoj Gori. Posljednje dvije snimljene su u Zatonu iste godine, gdje je boravio klub brđana "Bratstvo" OI "SVČ". Nadamo se da će se učesnici prepoznati i, naravno, javiti.































Kako li danas izgledaju Buljarice?
Zna li ko?

Thursday, 20 August 2009

EVO I MENE – Ljubica Mladenović-Bilalović


Ja sam Ljubica Mladenović-Bilalović iz Sarajeva. Bila sam planinka OI „Sava Kovačević“ od 1971. do 1975. godine, međutim, sada, zahvaljujući svima vama i ovom divnom blogu, osjećam da to, duboko u duši, nikada nisam prestala biti. Kada sam prvi put zalutala u ovaj blog, pred ovim slikama, pred zastavama, pred jarbolima, pred maramama, grlo mi se steglo, ruke zadrhtale na tastaturi. Čitala sam dugo, dugo, prizivala sjećanje, poželjela ga ostaviti ovdje. Željela sam da se emocije smire, da se glava ohladi, sjećanje izbistri. Ništa od toga, ali ja ipak pišem. Zavidim svima na sjećanju, moje je jako oskudno. Ali nije ni čudo. Prošlo je više od 30 godina otkada sam zadnji put svezala izviđačku maramu. Ipak ću ovdje ostaviti nešto, a to su emocije koje su godinama strpljivo čučale u mom srcu. Prelijepe trenutke svoga života provela sam s vama. Gdje god se išlo, pjevalo se. Šta god se radilo, pjevalo se. Pjevale su se izviđačke, ali i bosanske, i srpske, i crnogorske, i hrvatske, i makedonske. Voljela se domovina od Triglava do Đevđelije. Voljeli se mi. Sjećam se zimovanja na Ozrenu i Bukoviku, polaganja za kurira i partizana, ljetovanja na Boračkom jezeru, Škole za načelnike četa, ljetovanja u Banovićima i bezbroj takmičenja.






Imala sam kratak izviđački staž, ali sadržajan i bogat . Kada bih mogla ponovo proživjeti jedan dio svog života, izabrala bih ovaj, izviđački. Ljubav prema izviđačkom životu prenijela sam na svoju kćer Dijanu. Nije bilo teško. Ne pada iver daleko od klade :-)). I ona se podobro najela izviđačkog hljeba.
Izviđači iz mog odreda u tom periodu bili su: Emira, Edina, Nataša, Munevera, Sveto, Pero, Žuti, Mali, Zoran, Mata; iz OI „Boriša Kovačević“ bili su Satko, Toni, Toza, Brko, Radojica, Đoko. Od dobojskih izviđača rado se sjećam Gorana, Željka i Jadranke.
Do daljnjeg pozdrav svima!

Ljubica

Tuesday, 18 August 2009

MOŽDA NISTE ZNALI

Odred izviđača "Huso Hodžić" iz Tešnja formiran je u drugoj polovici pedesetih godina. Obilježio je istoriju tešanjske mladosti. Učešće tešanjskih izviđača na smotrama, orijentacionim takmičenjima i drugim aktivnostima u republici i šire davalo je pečat jednog vremena u Tešnju.


(Odred izviđača "Huso Hodžić" na smotri u Dretelju 1972.)

Istaknute starješine Odreda izviđača "Huso Hodžić" iz Tešnja su:
– Fehim Adžamić, veseljak i dobar pjevač, kasnije strastveni lovac, inače po zanimanju stolar, pa samostalni privrednik. Umro oko 1990. godine u Tešnju, gdje je i sahranjen;
– Ekrem Ajanović-SOS, po zanimanju trgovac. Član Odreda od osnovanja. Temperamentan. Ovih dana u Tešnju priprema izložbu starih uvećanih izviđačkih fotografija iz pedesetih i šezdesetih godina;
– Momčilo Spasojević, profesor jugoslavenskih književnosti. Ima veoma dug i kontinuiran staž u izviđačkoj organizaciji. Izdavao i uređivao više izviđačkih listova. Živi u Čelincu i Banjoj Luci.


Načelnici:
– Risto Petrović, jedan od najboljih đaka tešanjske gimnazije. Načelnik tešanjskog odreda krajem pedesetih godina. Umro vrlo mlad u Rijeci;
– Avdo Hadžiahmetović, mašinski inženjer. Vođa muške ekipe na orijentacionim takmičenjima, s dobrim uspjesima. Umro 2006. godine u Tešnju;
– Moman Toprek, pravnik. Poginuo tokom rata 1991-1995. godine u Tešnju. Jedna ulica u
Tešnju danas nosi njegovo ime;
– Milovan Kojić, profesor mašinstva. Danas živi i radi u St. Luisu, u državi Misuri, u Americi. Dugogodišnji član muške ekipe za orijentaciona takmičenja;
– Irfan Ljevaković, agilan i privržen izviđaštvu. Vođa muške ekipe u izviđačkom višeboju. Danas živi u Sarajevu.

MS.

Napomena redakcije: Očekujemo od Ekrema zvanog SOS, da nam se javi sa otvorenja izložbe i proslijedi tekst sa fotografijama koje on izabere.

Thursday, 6 August 2009

IZ ISTORIJE IZVIĐAČKE ORGANIZACIJE

Prosto da čovjek ne povjeruje. Svima nam je poznato da svako od nas čuva neke svoje uspomene, da sakuplja fotografije, značke, ambleme… Pa ipak, jedan od naših stalnih saradnika vrijedno pronalazi dokumentaciju o istoriji naše organizacije. Da taj čovjek nije magistar u svojoj struci, iskreno bi u prvom trenutku pomislili da se radi o istraživaču, “rudaru”, čovjeku koji cijeli svoj životni vijek teži pronalasku dokumentacije o nastanku izviđačke organizacije u BiH.

Nas stalni saradnik, izviđač 100%, Momčilo Spasojević poslao nam je još neke dokumente koji nas upućuju u nastanak naše organizacije. Pogledajmo zajedno dokumente koje nam je poslao a koji će biti vjeran podatak o razvoju izviđaštva kod nas.





Hvala ti Momo, očekujemo i dalje tvoje aktivno učešće na našem i tvom blogu.





































Sunday, 2 August 2009

BORAČKO JEZERO – susret veterana 2009 – 1. DIO

.
Možda se ne sjećate, ali ravno prije 50 godina na Boračkom jezeru održana je I smotra Saveza izviđača BiH. Samo radi podsjećanja objavljujemo ovu, sada istorijsku, fotografiju.
.

.
.
Boračko jezero danas
.
.
Odred izviđača "Neretva" iz Konjica održava tradiciju da, sjećajući se tog događaja, svake godine organizuje susret izviđača-veterana BiH.
.
Napominjemo da nam je fotografije na ovim prilozima proslijedio Branko Parla.

Slijede naredni prilozi
.

BORAČKO JEZERO – susret veterana 2009 – 2. DIO

I, kako nam je najavio u ranijem prilogu Alija Preljević, nakon skupa učesnika slijedio je zbor veterana. Nakon dizanja zastave učesnici su pozdravljeni od strane organizatora.
.

.
.
.
.
.