STOKHOLM – još malo

Zbog ograničenog broja slika objavljenih u prošlom prilogu, slike sa Slavicom i Igorom Aleksijev sada objavljujemo, a njih srdačno pozdravljamo u želji da nam se jave.

Još jedan susret imali smo sa Slavicom Milešić (djevojački), sa Čobanije, zvanom Seka, i njenim suprugom Igorom Aleksijevim. Slavica napominje da je bila planinka odreda "Mlada Bosna" kada se družila u društvu sa sestrama Pilav – Berom i Minom, Krešom Kalanovićem, te ostalima. Kaže da se intenzivno družila sa Vesnom Kovačević, Misanom Đorović, Dankom Ilić, Lelom... i, naravno, sve pozdravlja redom.

IZ STOKHOLMA – sjeverne Venecije

Već je poznato da je cilj ovog našeg bloga "SA-izviđači" virtualno druženje, ma gdje god da smo na ovoj planeti. Pored pisanih priloga iz naše istorije, naših divnih crno-bijelih slika, simpatičnih komentara o tome, uveli smo već zaživjelu rubriku u kojoj se javljamo sa fotosima iz sadašnjeg doba. Ne samo da vidimo kako danas izgledamo, već i da pokažemo kako su naše veze neraskidive, bilo gdje da smo.

Ovom prilikom, želimo da se našem Coberu zahvalimo na nesebičnom trudu i damo mu dašak odmora do njegovog narednog javljanja, a nas dvoje vam šaljemo nekoliko fotosa iz Stokholma, gdje smo boravili 8 dana. Bili smo gosti kod našeg Emira i Aide Omanović. Uz izvrstan doček, sjajno organizovan obilazak Stokholma, Upsale, te drugih mjesta, naši domaćini su nam pružili mogućnost da se sretnemo sa prijateljima koje svi znamo iz Sarajeva a koji su bili sarajevski izviđači. Pa krenimo redom.

Na prvom snimku smo sa našim domaćinima Emirom i Aidom Omanović. Jedino što se pomalo razlikuje od našeg dugogodišnjeg poznanstva jesu muške probeharale glave. Inače, mladunčad Omanovića su veoma uspješna. Kćerka Lana im je već predstavnik švedske privredne komore u Hagu, a momci – Adi i Mak – buduća snaga švedske i bosanske kinematografije, koji svoje studentske kvalitete već pokazuju širom Evrope, a nastupali su u dijelu mladih lavova i na sarajevskom Film festivalu. Naravno, vrtili smo priče iz davnih vremena pa smo saznali da je Aida sa sestrom Kanitom bila u odredu "Mlada Bosna". A onda smo...

sreli se sa bračnim parom Ninić, Snježanom i Zlatkom. Zlatko Ninić (za posjetioce bloga, to je brat Zlatice Ninić iz Beograda), radio je nekada u "Unioinvestu", a danas je veoma uspješan član poslovodstva jedne od najvećih skandinavskih kompanija iz oblasti elektronske i kompjuterske tehnike. Boravak sa njima i Omanovićima, posebno noćni život u Stokholmu, ostao nam je u nezaboravnoj uspomeni. Zlatko (nekada član odreda "Boriša Kovačević") pozdravlja posebno svoje prijatelje Željka Majstorovića u Sarajevu i Srđana Perovića u Otavi – Kanada. Pozdravlja i sestru i sve ostale izviđače i planinke koji ga se sjećaju. Obećao je da će se, kada uhvati vremna, i on javiti na blog.

Još jedan iz plejade sarajevskih izviđača bio nam je povremeni izvrstan vodič po okolini Stokholma. To je Ratko Čokorilo-Rale, još jedan od nekadašnjih stručnjaka Unioninvesta. I dok smo se vozali po Stokholmu i okolini, Čokorilo nam je sa ljubavlju pričao o svojim davnim izviđačkim danima. Kaže, bio sam član odreda "Slaviša Vajner Čiča" od 1953/4. godine. Spominjao je da mu se prvi vod zvao "Lav", a da mu je prvi vodnik bio Mustafa Pašić a kasnije Vladimir Osipov, dok su mu načelnici čete bili Dragan Cikota i Vlado Sultanović. Posebno pozdravlja Ljubišu Jakšića i sve pomenute. Pričao nam je o svojim logorovanjima u Bosanskom Novom 1954, Han Pijesku 1956, te učešću na II smotri SIJ na Palama 1957. godine. Zamolio nas je da prenesemo njegove tople pozdrave (a mi sa ljubavlju to činimo) njegovim dragim izviđačima i kolegama sa kojima je dugo radio: Muzaferu Osmanagiću-Agi, Nećku Dizdareviću, Ici Lomigori, Ibričeviću...

Isporučuje pozdrave Mirku Ovadiji, Živki-Kici Mandić, Sveti Gačinoviću... ma dosta je to za sada.

Još jedan susret imali smo sa Slavicom Milešić (djevojački), zvanom Seka, i njenim suprugom Igorom Aleksijevim. Slavica napominje da je bila planinka odreda "Mlada Bosna" kada se družila u društvu sa sestrama Pilav – Berom i Minom, Krešom Kalanovićem, te ostalima. Kaže da se intenzivno družila sa Vesnom Kovačević, Mišanom Đorović, Dankom Ilić, Lelom... i, naravno, sve pozdravlja redom.

(Njihove slike u idućem javljanju)

Nama dvoma je bilo izuzetno lijepo (od vremena, društva, ugođaja), pa ćemo ovaj posjet sjevernoj Veneciji na obalama jezera i Sjevernog mora dugo pamtiti.

Uz nadu da će se neko od ovih prijatelja javiti putem komentara, sve srdačno pozdravljamo,

Minkica i Vesko

BRIGADA IZVIĐAČA-VETERANA III

Prva etapa je iza nas. Stigli smo na Palež. Dok se odmaramo, komandant dijeli zaduženja a istovremeno se formiraju 2 ekipe za planiranu fudbalsku utakmicu. Umjesto jedne, odigrane su dvije utakmice (očigledno su veterani sačuvali rezervu snage za ove viteške obračune). Rezultata se ne sjećam (nisu ni bitni), bitna je elegancija i virtuoznost poznatih tehničara, Ružde, Alje, Kibe i ostalih. Zahvaljući njihovim "nježnim" startovima, svi akteri ovog spektakla ponijeli su kući bolove i masnice po cjevanicama i drugim biranim dijelovima tijela.

U međuvremenu su naše vrijedne veteranke, Jasna i Jadranka, uz svesrdnu pomoć veterana koji nisu uzeli učešća u masakru na fudbalskom terenu, obavile neophodne pripreme za zasluženu sjedeljku uz nezaobilaznu logorsku vatru. Veoma mi je žao što ključni momenti ovih nezaboravnih utakmica nisu ovjekovječeni foto-zapisima. Postoji velika mogućnost da pored ovog materijala, korištenog za ove priloge, još neko posjeduje negativ-film ili fotografije kojih se sjećamo, ali ih nismo uspjeli pronaći. Ako takav postoji, molimo ga da dopuni ove priloge, komentarima i fotosima. Ukoliko nije u mogućnosti, neka se javi Vesku ili meni ("dopisnik iz Sarajeva", Miroslav Topić-Cober, Kralja Tvrtka br. 3 Sarajevo, cobertopic@gmail.com).

Vrijeme je počelo da se kvari, pa smo podigli tendu od šatorskih krila, da ne moramo bježati u šumarsku kućicu, koja je predviđena za noćenje. Hrane i pića nije moglo da zafali, zahvaljujući Safetu Bašiću i Ladi, s kojom nas je on sačekivao na odmorištima gdje je mogao prići vozilom. Naime, Lada je bila naša logistika i u njoj je uvijek bilo sve što je moglo da zatreba. Ovu pogodnost možemo da zahvalimo komandantu, Muzaferu Osmanagiću-Agi, koji je obezbijedio vozača i vozilo.



Vrijeme je definitivno okrenulo, počela je kišica. Tenda, očigledno, nije podignuta bez potrebe. Ništa nam neće pokvariti sjedeljku uz našu vatricu.

Prvi slijeva sjedi naš vozač i logističar Safet Bašić. Do njega su: Esad Arnautalić-Sado, Salih Pašić-Salkica-Paja i Hajrudin Halapić-Šole.

Hajrudin Halapić-Šole, Rizo Grahić-Riz i njegova rodica Jasna Ibrulj-Šantić

Nažalost, konstrukcija tende se našla da zakloni Jadranku Solomunović-Stanimirović, ali vidjet ćete je u drugim kadrovima. Do nje slijede Bakir Čamo-Kirba, Ruždija Mustagrudić-Ruždo, Goran Stanimirović-Srbin, Sakib Mataradžija-Kibo i viri, sa cigaretom, Namik Mulahusić-Miki.
Raspoloženje je očigledno, a tu je negdje i gitara.

Priključio nam se i Mustafa Čelebić-Čelo, izgleda da je trenutno pronašao asistenta da ga zamijeni na kameri.



Miki je odlučio da napravi pauzu u muziciranju, a Ruždo, vrlo slikovito, vjerovatno objašnjava neku spornu situaciju iz proteklog fudbalskog obračuna. Očigledno i Kibo je uzeo učešća u raspravi, ali nije sigurno koga podržava. Na desnoj strani slike, Ivan Peter, naš stari prijatelj iz Novog Sada, potpuno je nezainteresovan za ovu temu.




Rasprava je uzela maha, temperatura raste (blago pomognuta sadržajem čuturica), te je svakako privukla pažnju ove strane društva. Čika Gojko-Guša pripaljuje cigaretu, a blagim pokroviteljskim osmijehom daje na znanje da ne želi arbitrirati. Do njega, Pop i Cober prate razvoj rasprave i još se nisu odlučili kome dati za pravo. Nisam siguran kome je upućen Dadin krvavi pogled, ali, očito, on nema nikakvih dilema.

Strasti su se polako smirile, a uspomene ponovo uzburkale emocije posljednjih pratilaca vatre koja dogorijeva. Većina raje je potražila mjesto za vreću za spavanje, u šumarskoj kući. Tu su još ostali Dado, Osman Gribajčević-Osmo, Makso i Aljo.

Sutra nas čeka prilično ozbiljna etapa od cca 8 km do Orlovačkog jezera na 1480 m ili visinska razlika od nekih 450 m. Ako kiša, koja pojačava, ne stane, imat ćemo prilično sumornu i mamurnu etapu. Bez obzira na sve, posljednji romantičari ispraćaju vatru na izdisaju. U očima im se posljednje iskre prepliću sa nostalgičnim nagovještajem suza, a svemu doprinose pramenovi dima, kao i blagi uticaj antidepresiva iz pomenutih čuturica. Laku noć i sretno.
Svanulo je tmurno, mamurno i kišovito jutro. Kroz oblake magle sipi dosadna kiša, koja kao da neće zadugo prestati. Preskočit ću mučne pripreme za polazak, koji izgleda kao polazak u ništa. Sumorna kolona spodoba kreće i povremeno se gubi u pramenovima magle, koja povremeno pada, tako da na momente izgleda da raskomadani dijelovi kolone lebde kroz opšte sivilo. Vrlo tiho, bezvoljno i kao da se svak zavukao u najtamniji kutak samog sebe.
Ipak napredujemo. Procuri i koja riječ, a uskoro i neki jadni komentar. Kiša ne popušta, ali veterani se bude. Kakvi bi to veterani bili kada bi neka kiša i malo mamurluka predstavljali prepreku do zacrtanog cilja? Raspoloženje se popravlja i tako stižemo na odredište. U planu je okretanje ražnja. Logistika je na mjestu sa spremnim jagnjetom i svim što je potrebno. Sa probuđenim entuzijazmom svi se prihvataju određenih zadataka. Ekipa, na čelu sa Agom, odlazi na jezero da nahvata pastrmke (njihov zadatak je vrlo zahtjevan i upitan), ali prisutan je veliki optimizam. Druga odmah podiže tendu i prelazi u dom, da obavi pripreme za završnu sjedeljku i spavanje, a treća loži vatru, priprema janje i počinje ritualni obred. Nažalost, zbog loših vremenskih uslova i tehničkih problema, sa ove etape nemamo niti jedan foto-zapis. Za kvalitet i održavanje vatre (potrebne temperature) zadužen je Osmo, koji to obavlja na najbolji mogući način, a majstor za ražanj je Cober (od tada pa na tri naredna izleta brigade). Neposredno pred kraj rituala vraća se ekipa ribolovaca sa solidnim ulovom. Odličan desert, pastrmke u foliji i u preostalom žaru, iza janjeta. Gozba je bila vrhunska, uz umjereno izbijanje klina klinom, pa smo pospali zdravim snom, uz rominjanje kiše. Sutra su pred nama Lučki katuni, predzadnja etapa našega marša.

Laku noć, Cober.

BRIGADA IZVIĐAČA-VETERANA II

Ponovo u starom društvu i dobro nam poznatom, dragom ambijentu. Ne krećemo u strogoj koloni, ali komandant toleriše grupice koje nastavljaju započete razgovore. Svaki čas se mijenja sastav i veličina grupa, pošto bi svako htio sa svakim da razmijeni po koju riječ. Tako, u laganom tempu, napredujemo ka prvom odredištu, visoravan Palež. Šetnja (marš) nije posebno naporna, ali nema razloga da malo ne predahnemo i osvježimo se svježom vodom riječice Govze, uz sva prisutna osvježenja iz čutura.




Pošto je Mustafa Čelebić-Čelo obilježio svoje prisustvo, ide da preuzme kameru (fotoaparat), da bi nastavio fotografisanje. Na priloženim fotosima, sa lijeva na desno, vide se:

Sl. 2. Sjede Sakib Mataradžija-Kibo, Namik Silajdžić-Sile, Mladen Popović-Pop, Ahmed Ahmetašević-Kum, leđima okrenuti ? ? ?. Stoje Miroslav Topić-Cober, Mustafa Čelebić-Čelo i Hajrudin Halapić-Šole. Mislim da slike govore dovoljno, pa ću samo pokušati da prepoznam likove na fotosima što slijede.





1. sl., u pozadini slike, čika Gojko Jovanović-Guša (sa posilnim). Upravo je sjahao sa konja na kome je jahao prethodnu dionicu, da bi sačuvao dah, do odredišta Palež. U prvom planu, sa bijeliom kapom, Hajrudin Halapić-Šole.

2. sl., sa lijeva u kariranoj košulji sjedi Osman Gribajčević-Osmo, stoje Mladen Popović-Pop i Muzafer Osmanagić-Aga, zatim sjede Sakib Mataradžija-Kibo i Namik Silajdžić-Sile. Leđima okrenut sa plavom maramom (brigade), sjedi Slobodan Maksimović-Makso, a stoje Miroslav Topić-Cober i Rizo Grahić-Riz, okrenut leđima.

3. sl., ponovo slijeva Sile, Rizo, Bakir Čamo-Kirba, a stoje i Miroslav Hegenberger-Dado, Cober i Šole.

Ovo je odmor i priprema za zadnju etapu do Paleža. Vidimo se u sljedećem prilogu, na Paležu.


Pozdrav svima, Cober

HALO !!! "MLADA BOSNA"

Kopajući po materijalima koje sam sakupio, nađoh

ovu fotografiju. Čudi me da se niko iz "Mlade Bosne" ne
javlja. Evo, prilika se sama ukazala. U jednom prilogu, Slavi-
ca se raspituje za sestre Pilav, pa evo ih. U društvu su sa
Milkicom, Minkom i Gogom, a neka se neko prisjeti šeste
planinke i izviđača, te pomogne da navedemo i njihova ime-
na, prezimena i nadimke koje su tada nosili. Nadam se da
će ovo obradovati Slavicu i uključiti u druženje na blogu, a
možda probuditi i neke članove "Mlade Bosne" da se i oni
malo aktiviraju u ovome.

Pozdravi svima, Miroslav Topić-Cober

BRIGADA IZVIĐAČA-VETERANA

U ovaj prilog ulažem svoje vrijeme (kojeg, kao penzioner, imam na pretek), kontakte sa starim izviđačima u Sarajevu koji su mi pozajmili kompletan materijal za ilustraciju, te pomogli da se prisjetimo najljepših, zajednički provedenih dana, na akcijama, izletima i u nezaboravnom druženju. Pošto sam ostao bez svojih izviđačkih uspomena, posebno se zahvaljujem staroj raji od koje sam dobio gomilu materijala, kako za ovaj prilog, tako i od najranijih izviđačkih akcija, koje ću pokušati da složim u neke naredne priloge.

Ovom prilikom se zahvaljujem:

Zvjezdani Jovanović-Zvijezdi,

Jasni Ibrulj-Šantić,

Jasni Ćatić-Lipa,

Slobodanu Maksimoviću-Maksi,

Mustafi Čelebiću-Čeli,

Mirsadu Zorabdiću-Mimiju

Krajem 1982. godine, na inicijativu Zlatana Lučića-Zlaje, počinje okupljanje i sastajanje stare izviđačke raje, koja su ostala u relativno bliskim odnosima. Svako se sjećao još nekoga, pa smo počeli da širimo krug poznatih a zainteresovanih starih prijatelja. Sastajali smo se u sali za sjednice hotela "EVROPA", u kome je u to vrijeme radio Zlaja Lučić.
Sjećanja i uspomene okupljali su sve više zainteresovanih. U jednom momentu smo formirali spisak od 108 starih planinki i izviđača, a sa većinom i ostvarili kontakte. Donosimo jednoglasnu
odluku o formiranju "BRIGADE IZVIĐAČA-VETERANA". Za starješinu je izabran Gojko Jovanović, a za komandanta Muzafer Osmanagić-Aga.
Da bismo opravdali postojanje, odlučujemo i da se aktiviramo. Pred nama je 7. smotra SIJ-a, koja se održava na Tjentištu. Pojedine jedinice uzimaju učešća u pohodu "Tragom partizana Sutjeske 1983". Uključujemo se u taj pohod od 01. do 04. jula. Za učešće se prijavilo 35, a učestvovalo 26 veterana. Izrađena je mapa (uspomena) predviđene maršrute, podijeljene u 4. etape, kao i amblem brigade. Bili smo spremni.

SPISAK UČESNIKA MARŠA



1. Gojko Jovanović-Guša

2. Muzafer Osmanagić-Aga

3. Jadranka Stanimirović

4. Goran Stanimirović-Srbin

5. Jasna Ibrulj-Šantić

6. Ivan Peter (Novi Sad)

7. Rizo Grahić-Riz
8. Alija Melez-Aljo

9. Osman Gribajčević-Osmo

10. Bakir Čamo-Kirba

11. Hajrudin Halapić-Šole

12. Sakib Mataradžija-Kibo

13. Slobodan Maksimović-Makso

14. Namik Mulahusić-Miki

15. Namik Silajdžić-Sile
16. Mladen Popović-Pop

17. Salih Pašić-Paja-Salkica

18. Esad Arnautalić-Sado-Riko

19. Ruždija Mustagrudić-Ruždo

20. Miroslav Hegenberger-Dado

21. Midhat Buljubašić-Šilja

22. Ahmed Ahmetašević-Kum

23. Haris Ahmetašević-sin

24. Miroslav Topić-Cober
25. Safet Bašić – logistika




Polazak je bio u 5.00 sati i bio je organizovan prevoz do polazne tačke, selo Jeleč, udaljeno 1 sat vožnje u pravcu Foče. Isti dan je predviđeno da pređemo I. etapu do visoravni Palež, gdje je predviđen odmor, sportske aktivnosti, okretanje janjca i noćenje.

Prije polaska, u Sarajevu, pridružio nam se bračni par Stanimirović iz Beograda.
Veteranka Jadranka Solomunović-Stanimirović iz odreda Miljenko Cvitković i suprug, takođe stari izviđač iz Beograda, Goran Stanimirović-Srbin. Po prethodnom dogovoru, pred selom Jeleč trebalo je da nam se pridruži i izviđač-veteran iz Novog Sada, Ivan Peter u 6.00 sati. Jednom izviđač – uvijek izviđač. Po planu stižemo na odredište, a Ivan u izviđačkoj uniformi sa maramom i telećakom na leđima čeka pored oznake JELEČ. Tačno po dogovoru, u pravo vrijeme, na pravom mjestu.




Ponovni susret, razgovori i sjećanja starih prijatelja poslije mnogo godina. Livada pokraj sela Jeleč, izuzetno mjesto za nazdravljanje i obnavljanje prekinutih veza. Nema ranca bez čuture iz koje naviru uspomene. Podsjećanju nigdje kraja, ali pred nama je prva etapa marša. Jeleč, nadmorska visina 650 m; oko 8 km do visoravni Palež, na visini 1050 m. Krećemo uzvodno uz rječicu Govzu, kroz izuzetno živopisan krajolik. Mi se krećemo do prvog odmorišta, a onda nastavljamo dalje, zajedno sa posjetiteljima bloga.

Do tada pozdravi svima od članova brigade, koja se možda ponovo sastane, u još većem broju, pošto smo sada svi mi, kao i vi, ravnopravni članovi. Jedini uslov koji morate ispuniti je:

BUDITE ZDRAVI I ŽIVI !!!! Pozdrav, Cober

ZAVRŠAVAM SA 1964. GODINOM

ZLATICA NINIĆ: Šta se još dogodilo te 1964. godine?
22. marta je održana godišnja skupština Sreskog saveza izviđača, naravno u našem Domu izviđača na Mejtašu. Uveče je bila igranka. Ovo su bile prilike za nova poznanstva, za druženje, viđenja sa starim prijateljima. Tu smo se ponovo sreli sa nekim članovima muške ekipe u orijentaciji iz Zenice.
Osnovan je klub izviđača-brđana “MLADOST”, u našem odredu, “Boriša Kovačević”. Slike ste već mogli videti, objavljene su na blogu.
I dalje je naša glavna preokupacija bila obuka za takmičenja u orijentaciji. Menjao se sastav ekipe, jer je dosta planinki uspešno savladalo gradivo.
Ovu prazninu u sećanju popuniću slikama. Napravila sam veliki propust, nisam ništa na njima napisala. Volela bih kada bi neko napisao kada su nastale, i moju staru boljku, imena.
Groblje kod LAVA, na grobu Hasana Brkića. Planinke Vesna Dugonjić, Jasna Gajić, Stanka Josifovski... i ja.
Na grupnoj slici su i izviđači čija imena ne znam. Neka izvini i ovaj izviđač što drži macu u krilu. Ali sećam se nečeg drugog u vezi sa njim. Putovali smo autobusom na neku akciju. Sedeli smo zajedno. Sve vreme mi je pevao operske arije. Da li je to bilo na maršu “Tragom Četvrte istočnobosanske proleterske brigade?” Nemam ni jednu sliku. Ako me sećanje ne vara, do Bijeljine nas je prevezla vojska, a onda je marš počeo. Četiri dana smo pešačili, do Vrdnika na Fruškoj gori. Spavali smo u Domu kulture, po privatnim kućama, u jednoj školi. Tamo gde smo se zaustavljali pravili smo drugarske večeri, igranke. Ovaj neimenovani izviđač je bio jedan od svirača, pevao je.
Jedan deo maršrute smo prošli noću. Bio je to prelazak preko Save. U tišini, pešačili smo kroz neku njivu u kojoj je pre toga posečen kukuruz. Boli su nas oni patrljci. Bilo je lakše kada smo stigli do reke. Seljaci su nas čamcima prebacili na drugu obalu.
Jednu noć smo prenoćili u Čortanovcima. Ovo pamtim i zauvek ću. Ako grešim, ispravi me. Tanja Danon, mislim, i ja, raspoređene smo u kuću jedne bake. Uvela nas je u sobu sa dva drvena kreveta, ona starinska. Perina ispod, perina da se pokrijemo, čipka. Zemljani pod. Ali ta soba nije bila spremljena za nas. Već više od 20 godina ova starica je sređivala ovu sobu za sina koji je poginuo u Drugom svetskom ratu. Mi smo prve koje će u njoj prespavati od njegove pogibije. Starica je još uvek bila u crnini.
Ja nemam ništa osim sećanja o ovom maršu. Verovatno je postojao neki dnevnik. Pronađite nešto više od mog sećanja, jer ovo je bila akcija Saveza izviđača BiH.
Sledeći put ću pisati o još jednom uspehu naših planinki, a i izviđača, u 1965. godini.

POZDRAV ŽELJKI BARIČAK

U prilogu
"BIO SAM U SARA-
JEVU – vidjeh drage likove – 1. dio", pročitao sam komentar: "sarajka 67." pozdravlja izviđače S. V. Č. i sve ostale te se raspituje se za Sanju i Nevena Jovanovića i ostale iz te generacije. Sanja i Neven Jovanovići žive u Sloveniji, a možda će joj pomoći slika koju dostavljam kao dodatak da prepozna i pronađe neke od dragih likova. Sarajka se potpisuje: Željka Baričak, pa pozdrav Željki od Cobera (onog starog, što ga pominje u svom komentaru) i sretno u potrazi za generacijom.

Cober

P. S.: Ako još ovo uskoro pročita, javljamo da Neven i Sanja stižu u Sarajevo, te ih može od srijede (15. 08. ove godine) pozvati na broj telefona 033 452 o61.

Vesko

Zagonetna slika

Pretpostavljam da nije previše zagonetna, ali ako ko čita neka pošalje komentar ko se nalazi na slici, gdje i kada.

Pozdrav, Cober

OVO JE ZA MUZEJ! ZA NE VJEROVATI!

Naš i vaš saradnik na blogu Miroslav Topić-Cober opet nas je obradovao. Ovog puta, uz brojne pozdrave teta- Zvjezdane Jovanović, iz njene i Gojkove bogate izviđačke arhive vrijedni Cober je "iskopao", skenirao i poslao nam kopiju ove nadasve veoma stare i vrijedne knjižice. Njen naziv je "III savezni tabor skauta Kraljevine Jugoslavije" iz 1935. godine.

Posebno se zahvaljujemo teta-Zvjezdani, a i vrijednom Coberu.

ViM

OVO JE DIVNO!!!!!!

Izviđači-skauti,
Sretan vam 100-ti rođen-
dan. Ma gdje bili, sretni bili. Držimo se naše zakletve: Dajem časnu riječ... da ću živjeti i raditi po izviđačkim zakonima.

Sve vas voli vaša Zvjezdana Jovanović.

A O NAŠIM OSNIVAČIMA?

Ova 2007. godina jeste značajna jer se u cijelom svijetu slavi 100 godina skautskog (izviđačkog) pokreta. Slave i osnivača skauta lorda Bedn-Pauela. Starijoj generaciji izviđača širom ex-Jugoslavije je poznato da je osnivač izviđačke organizacije bio Boris Lešnik iz Zagreba. Za njega možemo kazati da je on "lord" naših vremena. Nažalost, pretpostavljamo da malo ko ima fotografiju Borisa Lešnika, ili možda griješimo. Pa ipak, zahvaljujući dokumentaciji koju je uspio sačuvati Miroslav Topić-Cober iz odreda "Slaviša Vajner Čiča", imamo priliku bar predstaviti njegov potpis na jednoj knjizi, koji je Cober dobio na smotri "Vječno huči Sutjeska" na Tjentištu 1968. godine. Ovom prilogu pridodajemo i ostale ambleme sa te smotre.

Pozivamo sve one koji bilo šta znaju o Borisu Lešniku, ako imaju fotografiju sa njim, da nam to i proslijede. Coberu dugujemo zahvalnost za ovaj raritet. O ostalim, nama dragim našim sarajevskim lordovima, koje i danas zovemo "legendama" više nekom drugom prilikom.

IZVIĐAČKE PJESME – prvi dio

Dragi prijatelji,

Dragi izviđači i planinke,

Dragi skauti,

Kao što ste primijetili, na današnji dan stvoren je skautski pokret ravno prije 100 godina. Danas se slavi širom planete. I mi, izviđači Sarajeva, Bosne i Hercegovine, ex-Jugoslavije, dali smo svoj doprinos razvoju organizacije koja je rasprostranjena širom planete. Kažu da danas samo 5 zemalja nema ovu organizaciju, učlanjenu u Svjetski skautski pokret. Uz sve ono što je krasilo lik i djelo izviđača-planinke, bile su i pjesme koje smo svojevremeno zajedno pjevali.

U jednom od priloga (1. juna – vidi na blogu) napisao sam riječi jedne od starijih pjesama, sa pozivom da nam i ostali napišu riječi pjesama kojih se sjećaju. Odmah su se javili: Mia Kordić, Zlatica Ninić, Goran Brajković, šaljući tekstove nekih od pjesama. Također, u jednom od priloga Miroslava Topića, pronašli smo tekst i note pjesme "Vesela braća smo mi brđani", objavljene u glasilu "Semafor" Odreda izviđača "Slaviša Vajner-Čiča" iz 1961. godine, a koji će kasnije biti objavljeni u tekstu o samom listu. Da stvar bude interesantnija, vrijedni saradnik bloga Zlatica Ninić poslala je svoj zvučni zapis, koji ćemo pokušati objaviti (ako uspijemo – a ne znamo kako da ga pretvorimo u JPG ili GPF format). Ovog puta, za početak slijede riječi jednog dijela pjesama, očekujući da se sa ostalim tekstovima javimo u dogledno vrijeme.

SRETAN VAM PRAZNIK, IZVIĐAČI!!!!

IZVIĐAČKE PJESME – prvi dio

Logorske noći

Logorske noći, divno ste sjale,
Naš mali logor obavi mrak,
Ja čuvam stražu po svježem zraku Rf: 2 ×
Dok logor tone tiho u san.

Zvjezdice sjajne su obasjale

Šatore naše k’o da je dan.

U njima mirno planinka spava Rf: 2 ×

Dok stražu čuva izviđač mlad.

A sjajni mjesec s neba me gleda

K’o da bi htio do mene doć’,

Ali mu ne da mirisna smreka, Rf: 2 ×

Borić i jela krate mu moć.

A pored logora potočić žubori,

S pjesmom me prati po cijelu noć,
K’o da mi šapće, k’o da mi zbori. Rf: 2 ×
Idućeg ljeta opet ću doć’.

Vesela braća smo mi brđani

Vesela braća smo mi brđani,
Mi volimo pjevati. (2 ×)
Kad napuštamo dim, prašinu i grad,
Pravo veselje nastaje tad,
Jer mi smo brđani,
Brđani, u šumi poznati.

Ti-rajla-la, ti-rajla-la,
Ti-rajla-la, ti-rajla-la,
Hej, hej,
Jer mi smo brđani,
Brđani, u šumi poznati.

Logorski život sad mami sve nas
I svak čeka trube glas. (2 ×)
Kada pođemo mi svi složno na rad,
Pravo veselje nastaje tad,
Jer mi smo brđani,
Brđani, u šumi poznati.

Ti-rajla-la, tirajla-la…..


Kad zlatni sunčevi zraci (Pjesma planinki)

Kad zlatni sunčevi zraci
Utonu za zelen gaj,
Na zemlju noć sjenku baci, Rf: 2 ×
Zaspi u miru sav kraj.

Kraj vatre planinke sjede,
I svakoj srce je žar,
Ka nebu pjesme zalebde, Rf: 2 ×
Vesele mladosti dar.

O, zemljo, predraga, mila,
Svoj zavjet ja dajem ti:
K'o vjerna što sam ti bila, Rf: 2 ×
Vječno ću i ostati.


Baramba

U šumu smo mi krenuli,

Ka logoru svom,

Baramba!

Tu smo odmah podignuli

L’jepi šumski dom,

Baramba!

Rf: Šatori su nam domovi,

Šuma nam je grad,

Baramba,

Prirode smo mi sinovi,

Vesel’mo se sad!

Baramba!

Oko nas se k nebu diže

Smreka, jela, bor,

Baramba –

A pod njima pjesmu pjeva

Izviđača hor,

Baramba!

Refren

Šta se ono tamo b’jeli

Šta se ono tamo b’jeli,
Tamo b’jeli u gori? 2 ×

Il’ je sunce, il’ je mjesec,
Il’ su sjajne zvjezdice? 2 ×

Nit’ je sunce, nit’ je mjesec,
Nit’ su sjajne zvjezdice! 2 ×

Već se ono tamo b’jele
Izviđački šatori. 2 ×

Ako kome šta zatreba,
Nek se javi u logor. 2 ×

Tamo će mu izviđači
Svaku pomoć pružiti. 2 ×

(Napomena: neki se sjećaju da se često u šali zadnji stih ove strofe pjevao: “Čet’ri rebra slomiti”.)

To je naša sveta dužnost,
To su naši zakoni. 2 ×



Žika-Mika


Sitni dečko Žika-Mika
Doš’o je u jato,
Pita njega vođa jata:
“Šta bi htio, bato?”

“Čuo ja sam: let, let, let,
Vidio igara pet,
Poletarci, oh veselja,
To je moja želja.”

“Dobro, druže”, veli vođa,
“A šta drugi kažu?”
Poletarci povikaše
Da se oni slažu.

“Poletarci, trk u krug!”,
Viknu vođa, stari drug,
Al’ to Žika nije znao,
Pa je na nos pao.

Nos mu posta crven jako

K’o da mu se ruga;
I pobježe Žika-Mika
Daleko iz kruga.

Al’ za njime let, let, let,
Potrča dječaka pet,
Maramicom nos mu vežu
Pa ga čvrsto stežu.

Dani idu, tri su prošla,
Već je Žika starac,
U krug trči k’o bez duše
Jer je poletarac!

Smješka mu se prvi let,
Sad je njegov c’jeli sv’jet,
Marama mu oko vrata,
Divne boje jata.